DVOJICA zagrebačkih studenata prijediplomskih studija nedavno su objavila znanstveni rad koji je istražio stavove stranih radnika iz južne Azije koji žive u Hrvatskoj.

Većina njih kaže da im se Hrvati sviđaju, no prikupljeni podaci, koji dublje mjere neugodnosti, nepovjerenja i socijalne distance, pokazuju da se dio njih osjeća nepovjerljivo, ranjivo i distancirano.

Istodobno, analiza otkriva niz zanimljivih očekivanih, ali i neočekivanih nalaza.

Rektorova nagrada za istraživanje

Istraživanje, koje su proveli David Brajković, student sociologije i anglistike i Klaudio Krstić s anglistike i indologije, nagrađeno je Rektorovom nagradom. Rad je posebno zanimljiv iz nekoliko razloga. Prije svega, fokusira se na radnike iz Nepala, Indije, Bangladeša i Pakistana koji su vrlo prisutni u Hrvatskoj.

Pritom kombinira klasične skale, primjerice za mjerenje etnocentrizma, s novo konstruiranim skalama za potrebe hrvatskog konteksta, primjerice skalu koja mjeri realno doživljene neugodnosti.

Istraživanje je napravljeno na uzorku od 130 južnoazijskih radnika u Hrvatskoj, velikom većinom muškaraca, prosječne dobi oko 31 godine. Podaci su prikupljeni fizički, kroz ankete na terenu te online, u više gradova i županija.

Krstić kaže da su odabrali one skupine s kojima su mogli najbolje komunicirati zahvaljujući indološkom poznavanju jezika i kulture.

"Osim engleskog, dobro se služim i hindskim jezikom, a to nam je u kombinaciji sa kulturološkim znanjem omogućilo da pridobijemo njihovo povjerenje važno za takvu vrstu studije", tumači Krstić.

Nacija važnija od religije

Prvo pitanje istraživanja bilo je: tko je kome koliko blizak? Autori su pošli od teorije socijalnog identiteta prema kojoj ljudi dio svog identiteta grade kroz pripadnost skupinama - naciji, vjeri i etnicitetu te kroz usporedbu "mi" i "oni".

Studija je pokazala da radnici prema vlastitoj nacionalnoj skupini gotovo uopće ne iskazuju socijalnu distancu. Očekivano, u odnosu prema drugim južnoazijskim nacijama i prema Hrvatima distanca je veća.

Pritom religija i pripadnost "civilizacijskom bloku" imaju određeni utjecaj, no nacionalna ima veći.

Očekivano, radnici iz hinduističkih zemalja, iz Indije i Nepala, nešto su manje međusobno distancirani nego u odnosima s onima iz muslimanskih zemalja, iz Pakistana i Bangladeša.

No, s druge strane Bangladešani su u prosjeku manje distancirani prema Indijcima i Nepalcima nego prema Pakistancima koji pripadaju istom vjerskom bloku. Krstić kaže da se to može objasniti povijesnim kontekstom.

"Pakistanci i Bangladešani vodili su 1971. izrazito krvav rat u kojem su poginule stotine tisuća ljudi, uz masovne zločine nad civilima", dodaje.

Nelagoda zbog konkurencije na tržištu rada

Autori su usporedili svoje nalaze s istraživanjima organizacija poput Pew Researcha u matičnim zemljama radnika i otkrili da su u Hrvatskoj stavovi ispitanika jednih prema drugima nešto nepovjerljiviji.

Brajković kaže da se to može objasniti kroz teoriju realističnog grupnog sukoba.

"U Hrvatskoj su svi ti radnici u izravnoj konkurenciji za iste poslove, satnice i smještaje. Njihovu ekonomsku nesigurnost pojačava činjenica da više od polovice zarađuje ispod hrvatskog minimalca i da gotovo 90 % njih šalje novac obitelji", tumači.

Autori upozoravaju da se borba za resurse često etnicizira jer poslodavci i mediji znaju favorizirati određene skupine poput Filipinaca ili Nepalaca kao "najbolje radnike". To čini da se uzajamne simpatije iz domovine lakše pretvaraju u sumnjičavost i animozitet u emigraciji.

Odnos prema Hrvatima: istodobno integracija i nepovjerenje

Na razini deklarativnih stavova, slika izgleda optimistično. Naime, medijan stavova prema Hrvatima je vrlo pozitivan. Oko 75 % radnika koristi ili priželjkuje strategiju integracije - žele zadržati svoju kulturu, ali i biti dio hrvatskog društva (dolje).

No Brajković kaže da su otkrili i tvrđi, sumnjičaviji sloj.

"Naime, relativno visok udio od oko 15 % radnika uopće ne želi ni radni ni poslovni odnos s Hrvatima, a 37 % pokazuje visoku razinu etničkog nepovjerenja", kaže mladi sociolog.

Simbolička, a ne realna prijetnja

Važan nalaz studije je da nepovjerenje prema Hrvatima nije snažno vezano uz stvarna iskustva fizičkog ili verbalnog nasilja koja su radnici ili članovi njihovih obitelji doživjeli u Hrvatskoj. Ono je jače vezano uz osjećaj ignoriranosti, dojam da se njihov položaj u društvu ne priznaje te uz opći osjećaj statusne ugroženosti.

Brajković kaže da se to može objasniti kombinacijom teorije grupnog pozicioniranja i integrirane teorije međugrupne prijetnje.

"Naime, dio radnika u startu Hrvatsku doživljava kao društvo u kojem su niže na ljestvici. Zbog toga i svoje i tuđe neugodne situacije filtriraju kroz taj okvir - mi smo ovdje potlačeni. Prijetnja je više simbolička, odnosno povezana s osjećajem da zaslužuju bolji društveni status te sukobom vrijednosti, a manje realistična, posljedica direktnog nasilja", tumači Brajković.

Simbolička prijetnja posebno je jaka kod onih kojima je religija važna, što autori povezuju s nalazima iz drugih istraživanja prema kojima su religiozniji ljudi osjetljiviji na vrijednosne, simboličke prijetnje, pa lakše razvijaju nepovjerenje čak i kad objektivnog nasilja nema.

S dužinom boravka nelagoda raste

Zanimljivo je da je rad otkrio cijeli niz na prvi pogled "kontraintuitivnih" nalaza. Autori su u studiji pokušali objasniti zašto se događa obrat od onoga što bi se očekivalo.

Primjerice, studija je pokazala da s boravkom u Hrvatskoj etnocentrizam radnika raste umjesto da pada (dolje).

Brajković ističe da teorija međugrupnog kontakta Gordona Allporta kaže da se predrasude smanjuju kada skupine stupaju u kontakte koji su relativno ravnopravni, usmjereni na zajedničke ciljeve, kada su podržani od institucija te kada se ostvaruju u atmosferi suradnje, a ne natjecanja.

"No, u slučaju Hrvatske, kontakt s Hrvatima često se svodi na radni odnos poslodavac - radnik. Radnici izvan većih gradova čak rijetko izlaze iz smještaja, a privatne kontakte s Hrvatima gotovo da i nemaju. Osim toga, radno okruženje je kompetitivno, a ciljevi nisu zajednički nego individualni. To znači da duže vrijeme provedeno u Hrvatskoj ne podrazumijeva nužno više kvalitetnog kontakta, nego dulji život u stresnim, otuđenim odnosima", tumači Brajković.

Više obrazovanje, veći prihodi i veće razočaranje

Studija je također neočekivano pokazala da obrazovaniji, bolje plaćeni radnici ističu viši osjećaj neugodnosti i manji osjećaj prihvaćenosti.

Brajković kaže da se to može objasniti kroz tzv. integracijski paradoks.

"Bolje obrazovani imigranti nastoje steći dobar položaj u društvu te često i aktivno utjecati na društvene promjene, zbog čega imaju viša očekivanja od društva domaćina. Kada se ta očekivanja ne ispune, doživljavaju jaču relativnu deprivaciju nego manje obrazovani imigranti koji nemaju takva očekivanja", dodaje.

Ateisti su pozitivniji od vjernika

Još jedan zanimljiv set nalaza tiče se religioznosti i politike.

Radnici koji se izjašnjavaju kao nereligiozni ili ateisti u prosjeku su pokazali nižu razinu etničkog nepovjerenja prema Hrvatima (dolje). Pritom je važno istaknuti da oni koji su rekli da ne žive u skladu sa svojom religijom nisu nereligiozni, već su više samokritični u tom pogledu.

Brajković kaže da je to u skladu s idejom da oni manje doživljavaju hrvatsko društvo kao prijetnju svojim vrijednostima.

"Kada nečiji identitet nije snažno vezan uz religiju ili tradiciju, on će na simboličkoj razini doživljavati manju prijetnju", ističe.

Anksioznost komunista

Istraživanje je također pokazalo da radnici koji kao preferirane stranke u matičnoj zemlji navode komunističke stranke, bilo indijske ili nepalske, iskazuju veću socijalnu distancu prema Hrvatima te da češće prijavljuju neugodnosti (dolje).

Autori to tumače kroz teoriju socijalne dominacije.

Brajković kaže da su komunističke ideologije tzv. "mitovi koji teže smanjenju hijerarhije" pri čemu problematiziraju nejednakost, eksploataciju te sukob rada i kapitala.

"Za radnika koji živi u nesigurnim uvjetima i radi u kapitalističkoj ekonomiji, a pritom podržava komunističku ideologiju, Hrvatska lako postaje simbol 'zapadnog eksploatatorskog sustava'. Zanimljivo je da se ovdje ne vidi klasični obrazac u kojem konzervativniji svjetonazor podrazumijeva više predrasuda, nego upravo suprotno: ideologije koje teže rušenju hijerarhije mogu istovremeno povećati napetost prema većinskoj skupini", tumači Brajković.

"Međutim, vrijedi spomenuti da su stranke centra ili lijevoga centra imale gotovo jednako manju razinu socijalne distance u odnosu na komunističke stranke kao i konzervativne stranke", nadodaje Krstić.