CHARLES André Joseph Marie de Gaulle (1890.-1970.) bio je vojnik, državnik i simbol francuskog ponosa koji je u najtamnijim trenucima 20. stoljeća odbio prihvatiti poraz. Brigadni general koji je 18. lipnja 1940. iz Londona pozvao Francuze na otpor, osnivač i vođa Slobodne Francuske, predsjednik privremene vlade 1944.-1946., utemeljitelj Pete Republike i njezin prvi predsjednik od 1959. do 1969. - de Gaulle je ostavio neizbrisiv trag na Francusku i svijet.

Od Saint-Cyra do vizionara oklopnog rata

Rođen 22. studenoga 1890. u Lilleu u katoličkoj i patriotskoj obitelji, de Gaulle je od djetinjstva sanjao o vojnoj karijeri. Diplomirao je na Saint-Cyru 1912., borio se u Prvom svjetskom ratu kod Verduna, gdje je 1916. ranjen i zarobljen.

Između ratova postao je jedan od prvih zagovornika profesionalne, pokretne vojske i uporabe tenkova u masi. Njegova knjiga "Prema profesionalnoj vojsci" (1934.) bila je proročanski točna - Heinrich Guderian ju je proučavao, dok ju je francusko vrhovno zapovjedništvo ignoriralo.

1940.: "Francuska je izgubila bitku, ali ne i rat"

Kada je Njemačka napala 10. svibnja 1940., pukovnik de Gaulle zapovijedao je 4. oklopnom divizijom i izveo nekoliko lokalno uspješnih protunapada kod Montcorneta i Crécy-sur-Serrea, čime je privremeno usporio njemačko napredovanje.

Unaprijeđen je u brigadnog generala i imenovan podsekretarom za obranu, no umjesto predaje 17. lipnja odletio je u London. Dan poslije, u radijskoj poruci BBC-a koju je isprva čuo mali broj ljudi, izgovorio je povijesne riječi: "Plamen francuskog otpora ne smije i neće se ugasiti." Vichyjev sud osudio ga je na smrt u odsutnosti.

Slobodna Francuska i borba za ravnopravnost

Od nekoliko stotina dobrovoljaca 1940. stvorio je politički pokret i vojnu silu koja je do 1944. uključivala desetke tisuća vojnika Slobodne Francuske i stotine tisuća pripadnika unutarnjeg otpora. Francuzi pod njegovim vodstvom borili su se u Africi (Dakar, Brazzaville, Bir Hakeim), na Bliskom istoku i u kampanji u Francuskoj 1944.

Najveća borba bila je politička - Churchill ga je zvao "Jeanne d'Arc s antenama", Roosevelt "la belle prima donna". De Gaulle je inzistirao da Francuska bude tretirana kao velika sila i da njezine trupe 25. kolovoza 1944. uđu prve u oslobođeni Pariz.

1944.-1946. i 1958.-1969.: Dvaput spasitelj Republike

Nakon oslobođenja vodio je privremenu vladu, uveo opće pravo glasa za žene i nacionalizirao ključne industrije. No već 20. siječnja 1946. podnio je ostavku zbog slabosti i nestabilnosti Četvrte Republike. Godine 1958., kada je Alžirski rat zemlju doveo na rub građanskog sukoba, ponovno je pozvan da preuzme vlast.

Ustavom Pete Republike stvorio je snažnu predsjedničku funkciju koju je preuzeo 1959. Od 1959. do 1969. proveo je dekolonizaciju subsaharske Afrike, riješio alžirsko pitanje, izveo Francusku iz vojnog dijela NATO-a 1966., dvaput rekao "non" britanskom ulasku u Europsku zajednicu i 1967. u Montrealu uzviknuo "Vive le Québec libre!".

Svibanj 1968. i odlazak

Studentski i radnički ustanci 1968. ozbiljno su poljuljali njegovu vlast. U najkritičnijem trenutku 29. svibnja tajno je odletio u Baden-Baden na konzultacije s generalom Jacquesom Massuom kako bi provjerio podršku vojske. Vratio se u Pariz, raspustio Nacionalnu skupštinu i pobijedio na izborima.

Godinu dana kasnije, nakon poraza na referendumu o regionalizaciji, podnio je ostavku 28. travnja 1969. riječima: "Prekidam vršenje dužnosti predsjednika Republike. Ova odluka stupa na snagu danas u podne."

Posljednje godine i smrt

Povukao se u Colombey-les-Deux-Églises, pisao memoare i odbijao počasti. Umro je 9. studenoga 1970. od puknuća aorte, dva tjedna prije svojeg 80. rođendana. Pokopan je skromno u Colombeyu, prema vlastitoj želji, no 800.000 ljudi došlo je na državni komemorativni obred u Parizu.

De Gaulle je Francusku spasio od nacionalnog poniženja 1940., od političkog kaosa 1958. i od podređenog položaja u hladnoratovskom poretku. Ostavio je nuklearno odvraćanje, neovisnu vanjsku politiku i ustav po kojem Francuska i danas živi. Za neke je bio arogantan i autoritaran, za većinu "najveći Francuz 20. stoljeća". Njegova rečenica "Francuska ne može biti Francuska bez veličine" i danas odjekuje.