IZ BILLBOARDA koje ovih dana možemo vidjeti u Zagrebu, a vjerojatno i u drugim hrvatskim gradovima, na kojim piše Sokol - Nezaustavljiv kao sudbina dok fotografija prikazuje dječaka kojemu je preko oka nacrtan snajperski nišan, neupućen netko teško će shvatiti o čemu ili komu je riječ. Iako živimo u zemlji u kojoj ne prođe niti jedan televizijski Dnevnik a da se ne komemorira neka godišnjica iz Domovinskog rata, široko poznate ratne heroje iz istog tog Domovinskog rata možemo nabrojati na prste jedne ruke.

Dokumentarac Sokol - Nezaustavljiv kao sudbina pokušava to ispraviti i ispričati nam jednu od mnogo priča o neznanim ili slabo znanim herojima, o Velimiru Đereku-Sokolu, Imoćaninu koji je zajedno s grupom dragovoljaca iz Zagreba među posljednjima ušao u već potpuno okruženi Vukovar te postao zapovjednik obrane Sajmišta. 

Kadrovi generirani umjetnom inteligencijom

Film nam već na samom početku prikazuje scenu Sokolove pogibije koja izgleda prilično autentično, no naravno nije stvarna već je generirana uz pomoć umjetne inteligencije, kao i još neki kadrovi u filmu. Dokumentarni filmovi tradicionalno problem nedostatka originalnog dokumentarnog materijala rješavaju naknadno snimljenim prizorima, tzv. re-enactement scenama, u kojima se obično snimaju neki općeniti, generički kadrovi koji opisuju ili dočaravaju atmosferu, a nerijetko je riječ o pravim igranim scenama s pravim glumcima. 

Kadrovi generirani umjetnom inteligencijom mnogo su jednostavniji i jeftiniji od snimanih scena, a mogu postići mnogo veću sličnost sa situacijama i ljudima. U ovom pionirskom pothvatu u domaćoj kinematografiji te su snimke napravljene vrlo uvjerljivo, zadržavajući autentičnu atmosferu, teksturu fotografije i fizičku sličnost s glavnim likom.

Dobro je i to što su korištene s mjerom, bez pretjerivanja, u dijelovima filma koje je bilo teško „pokriti“ autentičnim materijalom, jer pravih fotografija Đereka je vrlo malo, a video snimaka nimalo.

Doduše, nekoliko AI generiranih scena borbi u samom Vukovaru pati od tradicionalnih boljki domaćih ratnih filmova od stoljeća sedmog, a osobito stoljeća dvadesetog, no to zapravo u ovom slučaju zaista nije previše važno. Važno je da je umjetna inteligencija ovdje upotrebljena opravdano, u službi filma i vrlo efektno te da ne narušava osnovni ton i dokumentarnu uvjerljivost filma.

Prvi dio priče o mladiću neodoljivog osmjeha koji je 1991. imao 25 godina te odlučio otići u Vukovar usprkos obitelji i djevojci koji su ga pokušali odgovoriti uglavnom pripovijedaju njegova sestra i tadašnja djevojka, a kasnije se priključuju i njegovi suborci. Zahvaljujući zanimljivim i emotivno osjetljivim pripovjedačima i gledatelj biva brzo uvučen u priču koja će mu u završnici bez iznimke slomiti srce.

6800 gledatelja u četiri dana

Autori Sokola su veteran Eduard Galić u redateljskom stolcu te njegov sin Dominik Galić u producentskom, a film se na neki način nastavlja na njihov veliki dokumentarni serijal Heroji Vukovara koji je kroz 30 epizoda snimljenih između 2005. i 2008. godine obradio gotovo sve važne događaje i protagoniste velike bitke za Vukovar. Očito je da autori jako dobro poznaju tematiku pa je ekranizacija priče o Đereku, jednom od mnogih anonimnih heroja te bitke, bila logičan potez. 

Iako priča ni tematski ni produkcijski u suštini nije dorasla formatu kino filma, već bi se mnogo bolje uklopila u televizijsko prikazivanje, s obzirom na termin kino distribucije u tjednu u kojem se prisjećamo vukovarske tragedije, nije trebalo ni sumnjati kako će brojem gledatelja opravdati ulazak u kino. Ipak, podatak da je film u samo prva četiri dana prikazivanja pogledalo 6800 gledatelja je stvarno senzacionalan, tim više što većina hrvatskih igranih filmova tu brojku ne dosegne niti u 40 dana prikazivanja.

Vjerojatno upravo iz želje da filmu daju neku dodatnu vrijednost u odnosu na standardnu televizijsku dokumentarnu proizvodnju, autori filma pokušali su priču o Đereku staviti u suvremeni kontekst, kako bi naglasili težinu njegove odluke, da ugodan život u Zagrebu zamijeni vukovarskim paklom. 

To su učinili ispitujući pripadnike mlade generacije, većinom starijih tinejdžera, o njihovom doživljaju domoljublja i heroizma, ali i postavljajući im pitanje što bi oni učinili na Đerekovom mjestu.

Nije to ispalo posebno spretno ni efektno, niti kad klinci koji se nisu ni rodili u vrijeme kad je Đerek poginuo govore o domoljublju i hrabrosti, a niti kad iz ulične ankete u maniri HTV-ovog Dnevnika saznajemo da bi neki od njih postupili jednako kao Đerek, neki ne bi, a neki nisu sigurni ili kako je rekao jedan od njih: "lako je sad reći da bi išao, vjerojatno ne bi, ali možda i bi".

Osim relativno pregledne priče, atraktivih AI kadrova i sugestivnih sugovornika, vrlina filma jest i u "normalnom", odnosno decentnom diskursu kojim je ispričana, bez ideologiziranja, domoljubnog kiča i patriotskih dociranja, čime je Đereku zaista učinjena velika usluga. Uostalom, ovo je priča o njemu, priča koja je zaslužila biti ispričana na ovako lijep i pristojan način.

Ocjena: 3.5/5