MORSKI biolog Mauricio Hoyos preživio je napad goleme ženke galapagoškog morskog psa koja ga je ugrizla za glavu, no umjesto straha, osjeća zahvalnost i nada se ponovnom susretu.

Hoyos, koji ima više od 30 godina iskustva u proučavanju morskih pasa, napadnut je tijekom istraživačkog putovanja u Kostariki u rujnu ove godine, a još se živo sjeća pritiska čeljusti životinje duge preko tri metra na njegovu lubanju. Manje od dva mjeseca kasnije, s ožiljcima koji još svjedoče o bliskom susretu sa smrću, svoj oporavak naziva čudesnim, piše BBC.

Trenutak napada

Hoyos je sa svojim timom postavljao akustične oznake na morske pse kako bi pratili njihova mjesta za parenje, a na prisutnost opasne životinje upozorili su ga turisti. Incident se dogodio na dubini od 40 metara, gdje je, kako je rekao kapetanu broda, planirao ostati "najviše pet minuta".

Nakon što je zaronio, započeo je polagano spuštanje. "Ova divovska ženka, duga između 3 i 3,5 metra, plivala je i krenula prema dnu, a ja sam se postavio da je označim pri bazi njezine leđne peraje", prisjetio se Hoyos.

No, za razliku od stotina morskih pasa koje je označio tijekom svoje karijere, ova je životinja reagirala potpuno neočekivano. "Vrh (metalni vrh pričvršćen na kabel koji visi sa sonde) ju je uboo, i za razliku od drugih morskih pasa koje sam označio koji odmah pobjegnu, ona se okrenula i zagledala se u mene", ispričao je. "Vidio sam njezino oko kako me gleda, i vidio sam je kako se vrlo mirno okreće."

Hoyos je zadržao kontakt očima dok je morski pas plivao dalje, no onda je, iznenada i niotkuda, uslijedio napad.

Ugriz upozorenja, a ne napad

Biolog je u zadnji tren uspio sagnuti glavu kako bi zaštitio vratnu žilu. "Spustio sam glavu, i ono što sam osjetio bilo je kako mi se donja čeljust zabija u obraz, a gornja u glavu. Bio sam tamo, zamišljam na sekundu, ne više, unutar njezine čeljusti, a onda ju je jednostavno ponovno otvorila", opisao je. "Kad je zatvorila čeljust, osjetio sam pritisak ugriza, a onda me jednostavno pustila."

Hoyos smatra da se radilo o obrambenom potezu, a ne o namjeri da ga ubije. Ono što mu se dogodilo u vodama kod Kokosovog otoka, kaže, rezultat je normalnog ponašanja životinje suočene s prijetnjom. "U ovom slučaju, ovaj ugriz bio je poput psećeg", objašnjava. "Jeste li ikada vidjeli kako psi, kada im se drugi pas previše približi, brzo ugrizu? Ne ozlijedi ga, ali smiri drugog psa."

Borba za život pod vodom

Iako ga je morski pas pustio, Hoyos je i dalje bio u smrtnoj opasnosti. Dvadeset devet nazubljenih zubi ostavilo je duboke rane na licu i glavi, ali i presjeklo dovod kisika iz njegovog ronilačkog aparata. Uz to, jedan zub mu je razderao masku, a krv je dodatno zamutila ionako ograničenu vidljivost.

"Kad sam shvatio da zrak ne izlazi iz crijeva, zgrabio sam drugo koje imamo, koje zovemo hobotnica, a koristi se za davanje zraka nekome drugome ako mu zatreba", rekao je za BBC Mundo. "Ali onda sam shvatio da regulator ne radi i da puše zrak umjesto da ga regulira, pa sam se morao sjetiti svoje obuke i početi ga regulirati usnama."

Krvareći, gotovo slijep i s opremom koja otkazuje, Hoyos je procijenio da ima manje od minute da stigne na površinu. "Budući da nisam mogao ništa vidjeti, ono što sam učinio bilo je traženje svjetla za koje sam znao da je površina. Počeo sam plivati prema gore, vrlo koordinirano, jer sam želio izbjeći nagle pokrete koji bi privukli morskog psa."

Čudesan oporavak

Nakon što je izronio, na brod ga je izvukao mladić, a kapetan je odmah pozvao rendžere parka. Hoyos objašnjava da zbog adrenalina bol nije osjetio sve do kasnije. "Očito sam imao adrenalin u sustavu, ali ugriz nije toliko bolio" kazao je.

"Ono što je najviše boljelo bio je udarac: kad me morski pas ugrizao - životinja duga 3 metra i tom brzinom - bilo je to kao da me udario auto. Zapravo, završio sam s ogromnom modricom po cijeloj čeljusti. Mislio sam da je slomljena."

Na obali ga je dočekao tim bolničara, a ono što je uslijedilo mnogi su opisali kao čudo. Ne samo da je preživio napad i opasan uspon, već se nijedna rana nije inficirala. "Liječnici su mi rekli da je to nevjerojatno: napad se dogodio 27. rujna, imao sam 34-satno putovanje do bolnice, obavili su kirurško čišćenje rane, a dva dana kasnije već su procjenjivali mogu li obaviti rekonstruktivnu operaciju", rekao je.

Koliko je sreće imao, svjedoči i slučaj iz 2017. godine, kada je mladić nakon napada galapagoškog morskog psa na istom području morao provesti gotovo mjesec dana u hiperbaričnoj komori jer mu rane nisu zarastale. "Nakon operacije, liječnici su priznali koliko su bili zabrinuti zbog infekcije, jer je, budući da je na mom licu, to bio izravan put do mozga", dodao je Hoyos.

Povratak moru i poruka o očuvanju

Sa širokim osmijehom, Hoyos otkriva da već planira povratak u vodu - novo ronjenje rezervirano je za 14. studenog. Kaže da nakon ovog iskustva ima još više poštovanja prema životinjama koje proučava.

"Mnogi ljudi misle da bi oceanima bilo bolje bez morskih pasa, ali to zapravo govore jer ne razumiju ključnu ulogu koju morski psi igraju u održavanju njihove osjetljive ravnoteže", ističe.

Pokazujući na veliki ožiljak na obrazu, koji naziva "ratnim ožiljkom nalik škrgama", zaključuje: "Ovo je dokaz da mi je ova ženka poštedjela život; ne mogu to drugačije reći. I to će mi omogućiti da i dalje dobro govorim o morskim psima i zalažem se za njihovo očuvanje u budućnosti."

U međuvremenu, ženka morskog psa koja ga je držala u svojim čeljustima nastavlja svoj život u dubinama, a Hoyos se nada da će je ponovno vidjeti. Budući da ju je uspio označiti netom prije napada, ta mogućnost doista postoji. "U siječnju 2026. godine idem na Kokosov otok, imamo putovanje od 20. do 27. I idem na Roca Suciu (mjesto napada), ronit ću tamo", najavio je neustrašivo.