NEKADAŠNJA novinarka Le Mondea i bivša glasnogovornica Haaškog tribunala Florence Hartmann u N1 Studiju Uživo ispričala je detalje o tome kako je s kolegicom otkrila lokaciju masovne grobnice na Ovčari. Prisjetila se događaja s kraja 1992. godine, kada su tragom svjedočanstva jedinog preživjelog došle do ključnih saznanja.

Na pitanje što se 1991. godine znalo o Ovčari, a što o Jean Michel Nicolieru, Hartmann odgovara kako se o samoj Ovčari nije znalo praktički ništa.

"Ništa se nije znalo o Ovčari, jedino je bila poznata evakuacija vukovarske bolnice. Svi se sjećamo kako je Šljivančanin sprječavao promatrače EU-a da nadgledaju evakuaciju i da je jedan dio odvojen autobusima. Pričalo se o 5-6 autobusa ljudi koji su nestali bez traga, većinom ranjenika 20. studenog 1991.", prisjetila se Hartmann. Dodala je kako su u vukovarskoj bolnici u trenutku upada JNA bili prisutni i novinari francuske televizije.

Svjedočanstvo Zdenka Novaka kao zvijezda vodilja

Prekretnica se dogodila godinu dana kasnije. "Godinu dana kasnije bila je pressica povjerenika za ljudska prava UN-a, Mazowieckog, na kojoj je objavljen pronalazak grobnice kod Vukovara", govori Hartmann.

Ubrzo nakon toga, Vjesnik je objavio svjedočanstvo neimenovane osobe koja je preživjela masakr, a to je, kaže, bio ključni trag.

"S kolegicom novinarkom sam odlučila pratiti precizne podatke koje su nas vodile do Ovčare pa na cestu onoga što će se zvati Grabovo. Teško smo to pronašle jer je svjedočanstvo Zdenka Novaka, jedinog preživjelog koji je iskočio iz prikolice kad su ga odvodili do masovne grobnice na strijeljanje u noći između 20. i 21. 11. 1991. Trebalo se krenuti prema polju, a u poljima je bilo dosta mina pa nismo mogli to pretražiti pješke, kako bismo mogli danas", ispričala je, dodavši da su ih tada zaustavili naoružani srpski vojnici.

Ruski UNPROFOR

U tom trenutku, na lokaciju su stigli i pripadnici UNPROFOR-a, no ispostavilo se da se radilo o ruskim vojnicima koji su došli zbog trgovine.

"Bili su to zapravo ruski UNPROFOR-ci koji su došli trgovati rakiju za naftu. Čim su srpski naoružani vojnici otišli uzeti naftu s kamiona UN-a, ruski vojnici trebali su otići s rakijom u kamionu UNPROFOR-a. Prijetili smo im da ćemo ih prijaviti za šverc ako nas ne odvedu točno gdje spavaju i gdje su locirani, tako smo uspjeli doći do lokacije koja je bila 100-tinjak metara od naše lokacije ne znajući kako dalje tražiti", otkrila je Hartmann.

"Nakon toga smo otišli u Erdut gdje su bili civilni poslovi UN-a da provjerimo, nismo dobili jasnu potvrdu jer nisu imali pravo otkriti te informacije. Smatrali su da ako otkriju tko su žrtve, onda UN više nije neutralan. Imali smo ipak dovoljno informacija, shvatili smo da je lokacija točna i objavili da je u pitanju grobnica gdje je bar jedan broj nestalih ljudi. Procjena je bila da tu otprilike ima 200 ljudi što se pokazalo točnim kad je 1996. godine obavljena ekshumacija", ispričala je.

Hartmann je kazala kako je za Jean-Michela Nicoliera čula i ranije jer su je s francuske televizije, koja je Nicoliera snimala u bolnici, nazvali krajem 1991. s informacijom da postoje glasine da je možda odveden u novosadsku bolnicu na liječenje, no da za to nije uspjela dobiti potvrdu.