AMERIKA je noćas doživjela tektonski poremećaj.

Zohran Mamdani, deklarirani demokratski socijalist (DSA), postao je gradonačelnik New Yorka. U samom srcu globalnog kapitalizma pobijedio je čovjek čiji program zvuči kao da je prepisan iz ranih radova ljevice 20. stoljeća.

Reakcija Donalda Trumpa bila je očekivano apokaliptična. Jutros je na Truth Socialu zagrmio o "konačnom komunističkom preuzimanju". Ali Trumpova histerija zapravo dobro ilustrira smjer u kojem Amerika srlja. Svjedočimo potpunom kolapsu političkog centra i ukopavanju u nepomirljive ideološke rovove.

To nisu samo dojmovi. Istraživanja Pew Research Centra neumoljivo pokazuju da su demokrati i republikanci ideološki udaljeniji nego ikad. Fenomen "političkog sektaštva" (political sectarianism) pretvorio je politiku u religijski rat, gdje je oponent egzistencijalno zlo.

Mamdani protiv Fuentesa

Rezultat? Kako se centar prazni, ekstremi postaju mainstream. A da stvar bude apsurdnija, pogledajte profile tih ljudi koji predstavljaju budućnost američke politike. Slika izvjesne budućnosti je bizarna i zabrinjavajuća: Mamdani protiv Fuentesa.

S jedne strane imate Nicka Fuentesa, ikonu ekstremne desnice i tzv. "incel" pokreta. Nije to klasični konzervativizam. Govorimo o čovjeku koji otvoreno izjavljuje da mu se "svaki dan sve više sviđa Hitler", koji dovodi u pitanje Holokaust i zagovara pretvaranje Amerike u bijelu etno-državu pod teokratskim (čitaj: fašističkim) principima.

Anti-Defamation League (međunarodna organizacija za borbu protiv antisemitizma) i Southern Poverty Law Center (nevladina organizacija za borbu protiv govora mržnje) jasno ga definiraju kao neonacista.

Istovremeno, dok propovijeda katolički fundamentalizam i radikalnu mizoginiju, prate ga video snimke i glasine o ovisnosti o gay pornografiji i vlastitoj prikrivenoj homoseksualnosti. Ta mješavina fašizma, licemjerja i online toksičnosti više nije margina - zahvaljujući Trumpu, koji ga poziva na večere u Mar-a-Lago, i Tuckeru Carlsonu koji mu daje platformu, to je sada dio republikanskog tkiva.

Repriza 1941. kao realna budućnost

S druge strane, kao reakcija na taj kaos, jača radikalna ljevica personificirana u Zohranu Mamdaniju. On je prototip salonskog ljevičara; sin uglednih akademika s Columbije, koji do kasnih dvadesetih praktički nije imao "pravi posao". Umjesto toga, bio je profesionalni aktivist i neuspješni reper pod umjetničkim imenom "Mr. Cardamom".

On dolazi iz ideološkog okruženja (DSA - The Democratic Socialists of America) gdje nije rijetkost čuti žalopojke zašto je Zapad pobijedio SSSR u Hladnom ratu ili opravdavanje autoritarnih režima ako su "anti-imperijalistički". Njegova pobjeda u New Yorku s programom zamrzavanja stanarina i gradskih trgovina je seizmički pomak ulijevo.

Budućnost američke politike je sukob ta dva nepomirljiva, radikalna i pomalo karikaturalna ekstrema. Ako se ovaj trend nastavi, repriza 1941. i sukoba fašista i komunista nije povijesna lekcija, nego realna budućnost.

Liberalna demokracija u tom sudaru nema šanse.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala