Panama dobila neovisnost
POČETKOM 20. stoljeća, Panamska prevlaka bila je strateški najvažniji komad zemlje u Srednjoj Americi. Iako je tada bila pokrajina unutar Kolumbije, njezin geografski položaj, između Atlantskog i Tihog oceana, već je desetljećima bio predmet interesa velikih sila. Upravo će ideja o izgradnji kanala kroz Panamu dovesti do događaja koji će 1903. godine rezultirati stvaranjem nove države.
Od španjolske kolonije do kolumbijske pokrajine
Panama je više od tri stoljeća bila dio španjolskog kolonijalnog carstva. Nakon što su se kolonije Južne Amerike izborile za slobodu, Panama se 1821. pridružila novonastaloj Velikoj Kolumbiji, koju su činile današnja Kolumbija, Venezuela, Ekvador i Panama. No političko jedinstvo te federacije trajalo je kratko - do njezina raspada 1831., kada Panama ostaje u sastavu Kolumbije kao poluautonomna pokrajina.
Tijekom 19. stoljeća, Panama je nekoliko puta pokušala steći neovisnost, ali bez trajnog uspjeha. Glavni razlog nezadovoljstva bio je osjećaj da su interesi Paname, koja je ovisila o međunarodnoj trgovini, zanemareni od središnje vlasti u Bogoti.
Američki interes i Panamski kanal
Ključni trenutak dolazi s američkim interesom za gradnju kanala koji bi spajao Atlantski i Tihi ocean. Nakon što su Francuzi propali u pokušaju izgradnje kanala pod vodstvom Ferdinanda de Lessepsa, SAD su krajem 19. stoljeća odlučile preuzeti projekt. Washington je pokušao sklopiti sporazum s Kolumbijom, no kolumbijski senat 1903. odbio je ratifikaciju ugovora koji bi Amerikancima dao koncesiju nad kanalom.
Američka administracija tada odlučuje podržati panamski pokret za neovisnost. Uz logističku pomoć američke mornarice, 3. studenoga 1903. godine Panama proglašava neovisnost od Kolumbije gotovo bez otpora. Tri dana kasnije, Sjedinjene Države službeno priznaju novu državu.
Republika Panama i Kanal kao američka zona
Ubrzo nakon proglašenja neovisnosti, Panama potpisuje ugovor s Amerikancima kojim im daje trajnu koncesiju nad "Zonom kanala" - teritorijem širokim oko 16 kilometara koji se protezao duž budućeg kanala. Izgradnja Panamskog kanala počela je 1904., a dovršena 1914. godine.
Iako je neovisnost Panami donijela međunarodno priznanje i gospodarski napredak, prisutnost SAD-a u Zoni kanala bila je izvor trajnih političkih napetosti. Tek 1977. godine, ugovorom Torrijos-Carter, dogovoreno je da će SAD postupno predati kontrolu nad kanalom Panami, što se i dogodilo 31. prosinca 1999.