PEDESET godina nakon početka izgradnje, Jadranski naftovod, JANAF, postao je najvažnija međunarodna strateška kompanija u vlasništvu Republike Hrvatske. Izgradnja naftovoda započela je u prosincu 1975. godine, dok je tvrtka osnovana godinu dana prije. JANAF je osmišljen kao energetska poveznica naftnog terminala na Krku s tadašnjim jugoslavenskim rafinerijama u Sisku, Lendavi, Bosanskom Brodu i Pančevu te poveznica prema Mađarskoj.

JANAF ovih dana spominje i ambasador SAD-a pri NATO-u

Danas je JANAF u središtu javnog interesa zbog američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije (NIS), koja se nalazi u ruskom vlasništvu, što smanjuje prihode hrvatske kompanije, ali i zbog mogućeg dogovora s mađarskim MOL-om za veći transport nafte prema njihovim rafinerijama.

Galerija

Važnost JANAF-a u kontekstu opskrbe srednje Europe naftom potvrdio je ovih dana Matthew Whitaker, američki veleposlanik pri NATO-u, koji je poručio kako će Hrvatska pomoći Mađarskoj da se "odvikne" od ruske nafte. Jedini način da to učini jest povećanje transporta neruske nafte prema Mađarskoj Jadranskim naftovodom.

Tko danas upravlja JANAF-om?

"Tijekom proteklih 50 godina JANAF je izrastao u važan dio hrvatskog energetskog sustava te nezaobilaznog i pouzdanog partnera u domaćem i međunarodnom naftnom sektoru. Kroz pola stoljeća poslovanja JANAF je kontinuirano modernizirao infrastrukturu, unapređivao procese i prilagođavao se novim tržišnim i tehnološkim zahtjevima.

JANAF je danas ključni dionik u osiguravanju energetske neovisnosti Republike Hrvatske i Europske unije, što su prepoznala i najviša tijela EU, koja su nas proglasila dijelom strateške europske energetske infrastrukture", rekli su Indexu u Jadranskom naftovodu.

JANAF je danas u većinskom državnom vlasništvu, a kao glavni dioničari upisani su Ministarstvo financija, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i javno poduzeće CERP. Manji dio dionica drže banke, uključujući HPB.

Predsjednik uprave JANAF-a jest Stjepan Adanić, nećak Ankice Tuđman, supruge prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Adanić je poznat kao ratni gradonačelnik Varaždina i bivši pomoćnik ministra obrane. Njegov bliski suradnik jest Vladislav Veselica, sin ekonomista i maspokovca iz 1971. dr. Vladimira Veselice, koji je u ratnoj vladi nacionalnog jedinstva bio ministar bez portfelja.

Povijest i izgradnja

O velikom naftovodu koji je trebao povezivati rafinerije u bivšim jugoslavenskim republikama počelo se razgovarati još krajem 1960-ih godina. U dokumentima Saveznog izvršnog vijeća (Vlade) SFRJ i u planovima Savezne skupštine (parlamenta) projekt se naziva "Jugoslavenski naftovod" ili "Jadransko-jugoslavenski naftovod".

Tvrtka je formalno osnovana 29. kolovoza 1974. godine u Zagrebu, a postavljanje cijevi naftovoda trajalo je od kraja 1975. do 1979. godine. Troškovi izgradnje i kvote za transport nafte podijeljene su po "republičkom ključu". Koristile su ga naftne tvrtke INA, Naftagas, Energoinvest, Petrol, Rafinerija Brod, Pančevo i druge.

Povijest izgradnje JANAF-a kazuje kako je prvo osmišljen terminal Omišalj na Krku, zatim je određena trasa i lokacija kopnenih terminala 1976. godine, dok je 1977. počela izgradnja luke i spremnika na Krku.

Između 1977. i 1979. godine izgrađeni su dijelovi naftovoda i kopneni terminali do rafinerija i granice s Mađarskom. Neki dijelovi izgradnje naftovoda bili su građevinski zahtjevni - kod Melnica u Gorskom Kotaru naftovod se uspinje na nadmorsku visinu od 927 metara.

Gradile ga firme iz Zagreba, Splita, Maribora, Slavonskog Broda, Beograda...

Glavni izvođači radova bili su zagrebačka tvrtka Hidroelektra, koja je izvodila građevinske radove od Omišlja do Siska, te beogradska Hidrotehna, koja je radila u Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Prateće objekte i infrastrukturu gradile su zagrebačka INGRA, beogradski Energoprojekt, "Đuro Đaković" iz Slavonskog Broda, INA-Naftaplin, Jadranstroj iz Splita, Metalna iz Maribora i Litostroj iz Ljubljane. U projekt su bile uključene i tvrtke "Rade Končar" i Iskra Kranj te inozemne kompanije – francuski Technip, njemački Siemens i čehoslovačka Škoda Export.

Troškovi objekata izgrađenih između 1975. i 1979. godine iznosili su između četiri i pet milijardi jugoslavenskih dinara, što bi po današnjoj vrijednosti iznosilo oko 450 milijuna američkih dolara. Današnja vrijednost JANAF-a procjenjuje se na dvije i pol do tri milijarde dolara.

Puštanje u rad i razvoj

JANAF je pušten u rad 22. prosinca 1979. godine. Prva nafta dopremljena je tankerom "Slaviša Vajner" već u listopadu 1979. u Omišalj. Od tog dana JANAF je prihvatio 3500 tankera i transportirao 265 milijuna tona nafte. Oko trećine nafte bilo je za domaće potrebe.

U veljači 1980. započeo je radom terminal Sisak, koji je opskrbljivao naftom rafinerije u Sisku i Bosanskom Brodu. Nakon puštanja u promet Titovog mosta za Krk 19. srpnja 1980. godine, kroz njega je prolazila cijev naftovoda.

Godine 1992. sjedište tvrtke preseljeno je iz Rijeke u Zagreb. Između 1991. i 1995., u vrijeme rata za slobodu, poslovanje naftovoda bilo je otežano na okupiranim područjima.

Podmorski naftovod između Omišlja i Urinja kod Rijeke otvoren je 1995. godine, dok je 1999. izgrađena naftovodna obilaznica Slobodnica - Donja Vrba, nakon čega trasa naftovoda u cijelosti prolazi teritorijem Republike Hrvatske.

Nakon 2000. godine prestaje isporuka nafte u rafineriju Lendava, koja je zatvorena, dok rafinerija u Bosanskom Brodu, koja je u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta, ne prerađuje naftu od eksplozije 2018. godine.

Važnost JANAF-a potvrdila i EU

Vrijednost JANAF-a potvrdila je Europska komisija 2022. godine planom REPowerEU proglasivši ga strateškim naftovodom Europske unije.

Kako se JANAF danas nosi s tržišnim okolnostima, objasnili su za Index u upravi tvrtke: "Aktualna Uprava JANAF-a je od rujna 2020. godine snažno povećala prihode i dobit Društva, uspješno prebrodila neke od najgorih kriza novije povijesti poput pandemije covida-19 i izbijanja rata u Ukrajini, ali i istodobno učvrstila pozitivnu reputaciju JANAF-a nakon jednog od najizazovnijih razdoblja u povijesti kompanije.

Strateški smo zacrtali i pokrenuli i zelenu transformaciju JANAF-a, koji već sada pokriva 86 posto vlastitih potreba za električnom energijom iz svojih solarnih elektrana, a u budućnosti će se transformirati u suvremenu energetsku kompaniju sa značajnim udjelom na hrvatskom tržištu električne energije."

Ključna strateška firma

"Samo u prošloj, 2024. godini, JANAF je ostvario ukupni prihod veći od 136 milijuna eura, od čega je gotovo 125 milijuna eura bilo iz temeljne djelatnosti, koja uključuje transport nafte, skladištenje nafte i skladištenje derivata nafte. Iskazana neto dobit bila je 50 milijuna eura, dok su ulaganja bila na razini 18,7 milijuna eura", kažu u JANAF-u.

JANAF je danas, uz HEP i prometnu infrastrukturu, najvažnija strateška tvrtka u Hrvatskoj te jedina koju je kao takvu potvrdila Europska unija.