MEĐU 62.000 osoba u Švedskoj za koje policija smatra da su povezane s organiziranim kriminalom, otprilike 10.000 su žene. Njihova je uloga dvostruka, dvije trećine njih su istodobno žrtve i počiniteljice, ističe nacionalno Vijeće za prevenciju kriminala (BRÅ) u upravo objavljenoj studiji koja se bavi pozicijom žena i djevojaka unutar kriminalnih mreža. Studija se temelji na obavještajnim podacima policije od 2014. do 2023. godine te na razgovorima s 31 djevojkom s dokazanim vezama s organiziranim kriminalom.

"Kriminalnim mrežama dominiraju muškarci, ali žene također igraju važnu ulogu. Njihov angažman pridonosi distribuciji droge, prevarama i pranju novca u Švedskoj. Unatoč tome, rijetko dobivaju vodeće pozicije unutar mreža", kaže voditeljica projekta Katharina Tollin. Umjesto toga, surađuju i pružaju usluge muškarcima, kojima je važno to što često prolaze ispod policijskog radara.

Nenamjerni ulazak u kriminalne krugove

"Kad je moj dečko bio pod stresom i nije znao što učiniti, pitala sam ga mogu li mu kako pomoći. I onda sam odradila neke zadatke. I odjednom sam i ja bila uključena u sve", rekla je jedna od djevojaka koje je BRÅ intervjuirao. Među spomenutih 10.000 žena, oko sedam posto se može smatrati članicama kriminalnih skupina, dok su ostale prema policijskoj terminologiji samo "povezane".

"Djevojke u mreže ne ulaze kao ostali članovi, kroz uobičajenu hijerarhiju, nego više sa strane, pomažući svojim partnerima. To znači da rijetko grade kriminalnu karijeru u mrežama, uglavnom ostaju kraće vrijeme u takvom okruženju i lakše odlaze", objašnjava Tollin.

Iako su, dakle, hijerarhijski često izvan mreža, djevojke imaju važne uloge u kriminalu, posebno u aktivnostima vezanim uz drogu jer se smatra da nose manji rizik od otkrivanja. Mnoge od njih prevoze, skladište i pakiraju drogu. Čine i druga kaznena djela, poput prevara i pranja novca, a pomažu i u omogućavanju smrtonosnog nasilja, na primjer namamljivanjem žrtava.

Neke se i same okreću nasilju, odnosno izvršavaju tjelesne kazne nad drugim djevojkama unutar kriminalnih struktura. To se temelji na normama da muškarci zbog vlastitih slabosti nisu podobni i sposobni zlostavljati djevojke.

Put prema kriminalu često počinje u djetinjstvu

Većina djevojaka koje je BRÅ intervjuirao opisuje odrastanje uz mentalne poteškoće, zlouporabu droga i alkoholizam u roditeljskom domu, neuspjeh u školi, loše socioekonomske uvjete i izloženost nasilju. Put u kriminalno okruženje često se odvija kroz društvene odnose i ranu normalizaciju kriminala. Jedna poteškoća ili prepreka postupno se nastavlja na sljedeću.

Neke odrastaju s prijateljima, partnerima i članovima obitelji koji su povezani s kriminalnim mrežama, dok druge traže takvo okruženje kako bi dobile pristup drogama. Najčešći motivi djevojaka su zarađivanje novca ili pomoć muškim partnerima.

Izvješće pokazuje da se djevojke obično nalaze u rizičnom okruženju koje karakteriziraju brutalnost, ekonomsko iskorištavanje i očekivanje seksualne dostupnosti. Različiti oblici iskorištavanja i nasilja su normalizirani, a mnoge su djevojke ovisne o drogama. Kako bi opstale, moraju balansirati između stereotipne ženstvenosti i pokazivanja da su sposobnije od onoga što se od djevojke očekuje.

Zamjenjive pripadnice kriminalnih mreža

Uobičajeno je da djevojke započnu romantičnu vezu sa starijim muškarcem iz kriminalne mreže. Većina muškaraca nastoji ne uključivati svoje bližnje u kriminal, ali stalna potreba za "radnom snagom", stroga hijerarhija i stalne krizne situacije znače da uključivanje djevojke, prijateljice ili sestre na kraju može biti neizbježno.

Najvažniji razlog zašto kriminalne mreže traže djevojke, osim što se pokazalo da ih je policijskim agencijama teže otkriti, njihova je odanost i dostupnost u odnosu na muškarce. Pritom su i vrlo zamjenjive. Budući da se ne smatraju dijelom kriminalnih mreža, njihove zadatke može preuzeti netko drugi s istim sposobnostima.

"Čini se da je ženama općenito lakše prestati s kriminalnim aktivnostima nego muškarcima i da je broj teških kaznenih djela u koje su uključene zanemariv. Zanimljivo je da većina njih u konačnici kaže kako bi voljele da su ranije otkrivene", zaključuje voditeljica projekta Katharina Tollin.