JEDAN je gradski štakor, odnosno njegov otisak u betonu, ostavio neizbrisiv trag u urbanom krajoliku Chicaga, postavši internetska senzacija poznata kao "Čikaška štakorska rupa". No, čini se da rupa, koja je početkom 2024. postala viralna, uopće nije ono što se mislilo. Novo istraživanje identiteta stvorenja koje je padom u svježi cement ostavilo obris cijelog tijela sugerira da je krivac potpuno drugi gradski stanovnik, piše CNN.

Priča o "štakorskoj rupi" ima mnogo slojeva. Iako nitko ne zna točno kada se otisak prvi put pojavio u čikaškoj četvrti Roscoe Village, vjeruje se da je tamo bio barem dva do tri desetljeća. Sve se promijenilo 6. siječnja 2024., kada je tvit lokalnog umjetnika i komičara Winslowa Dumainea katapultirao rupu u zvjezdanu slavu. "Morao sam hodočastiti do Čikaške štakorske rupe", napisao je uz fotografiju.

Lokacija je ubrzo postala najpopularnije mjesto za selfije u gradu, a ljudi su ostavljali darove poput novčića. Jedan par se navodno ondje i vjenčao. Međutim, pritužbe susjeda dovele su do toga da je gradski Odjel za promet u travnju 2024. uklonio i zamijenio sporni dio pločnika. Ipak, ključno pitanje je ostalo: je li otisak doista ostavio štakor?

Znanstvena istraga

Znatiželja javnosti potaknula je dr. Michaela Granatoskyja, docenta ekologije i evolucijske biologije na Sveučilištu Tennessee, da pokrene istragu. Koristeći metode slične onima za identifikaciju fosiliziranih otisaka, Granatosky i njegov tim proveli su prvu znanstvenu analizu otiska, objavljenu u časopisu Biology Letters.

Budući da je originalni komad betona uklonjen, tim je koristio fotografije za mjerenje dimenzija otiska - od njuške do repa, širine glave te duljine prstiju i kandži. Usporedili su te mjere s anatomskim podacima osam vrsta glodavaca uobičajenih na tom području, uključujući smeđeg štakora, miševe i nekoliko vrsta vjeverica. Analiza je brzo isključila štakora.

"Mnoštvo svih značajki zajedno nas je nekako dovelo do vjeverice", rekao je Granatosky. "Vjeverice obično imaju duže prste jer su arborealne, i to se pokazalo kao prilično jaka značajka." Izduženi prednji udovi i duljina stražnjih šapa također su upućivali na vjevericu. A zašto rep izgleda štakorski? Znanstvenici objašnjavaju da fina dlaka vjeveričjeg repa vjerojatno ne bi ostavila trag u cementu.

S obzirom na to da su istočne sive vjeverice najčešće u Chicagu, tim je zaključio da postoji 98,67% vjerojatnosti da je "štakorska rupa" zapravo "vjeveričja rupa".

Stručnjaci se slažu

Otkrića se podudaraju s onim što je dr. Seth Magle iz čikaškog zoološkog vrta Lincoln Park sumnjao od početka. "Mislim, očito je to jedna od važnih znanstvenih studija našeg života", našalio se Magle, koji nije sudjelovao u istraživanju, ali je bio jedan od njegovih recenzenata.

Magle je objasnio kako je njegov tim zaključio da je životinja morala pasti s visine jer nije bilo tragova šapa koji bi vodili do otiska. Također, vjeverice su aktivne danju, kada se beton vjerojatno sušio, dok su štakori noćne životinje. Kada je ranije iznio svoju teoriju, naišao je na kritike javnosti. "Osjećam se opravdano što se njihova mnogo analitičnija, mnogo kvantitativnija i preciznija procjena podudarala s našim ekološkim razmišljanjem", rekao je.

Autori studije predlažu preimenovanje u "Vjevericu s pločnika Vjetrovitog grada", no gradske vlasti nisu sklone promjeni. "Uz veliko poštovanje prema znanstvenoj zajednici, Štakorska rupa je sada dio čikaške predaje", poručio je Ryan Gage iz gradskog odjela.

Winslow Dumaine, čija je objava sve pokrenula, prihvaća znanstvene dokaze, ali sumnja da će se ime promijeniti. "Marilyn Monroe nije bilo njezino pravo ime, ali Norma Jean je ipak osvojila srca svijeta", napisao je. Dodao je kako vjeruje da je slavljenje "mrtvog štakora" bio način da ljudi, iscrpljeni lošim vijestima, kažu da "poput svih omraženih stvorenja, i mi zaslužujemo biti slavljeni."

Život u urbanoj džungli

Ovaj slučaj, ističu znanstvenici, služi kao podsjetnik na urbanu ekologiju - proučavanje interakcije životinja, biljaka i ljudi u gradovima. Dr. Elizabeth Carlen, koja nije sudjelovala u studiji, rekla je da, iako se ovakva istraživanja mogu činiti smiješnima, ona nude javnosti uvid u znanstvenu metodu.

U međuvremenu, jedno pitanje ostaje neodgovoreno: što se dogodilo sa životinjom? Nema dokaza da je otišla nakon pada. Vjerojatno ju je ispustila ptica grabljivica ili je pala s drveta, a zatim ju je odnio predator ili je uklonio čovjek. Njezina sudbina ostaje misterij.