U ŽUPNOJ crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kaštel Lukišiću na posljednji počinak su ispraćeni Roko i Andrija Kovačev, dva brata koja su tragično stradala tijekom planinarenja u Sloveniji. Nakon mise pokopani su na mjesnom groblju Svih svetih Boruće. Ispratili su ih brojni članovi obitelji te mnoštvo prijatelja, rodbine i poznanika. U Kaštelima je danas proglašen Dan žalosti, piše Slobodna Dalmacija.

Na groblju Lovrinac obitelj i prijatelji oprostili su se i od Marija Boke iz Sv. Kaja kod Solina, koji je poginuo u lavini s braćom Kovačev.

Galerija

"Tri člana, tri planinara, tri drage duše"

Član Uprave HPD-a Mosor iz Splita Marko Kovač sa suzama u očima opisao je koliko će trojica planinara nedostajati prijateljima iz planinarskih društava, javlja HRT. "Kako se obitelj osjeća to ne mogu ni zamisliti. Oni su s njima cijeli život proveli, a nama planinarima će biti jako žao što nećemo imati prijatelje sa sobom", rekao je.

Snažnim riječima oprostila se i tajnica HPD-a Mosor Ivana Radonić, koja je u ime planinarske zajednice izrazila sućut obiteljima.

"Ovaj dan je stvarno tužan za cijelu planinarsku zajednicu, pogotovo za obitelji. Ovo je velika, velika tragedija za sve nas. To su bila tri naša člana, tri planinara, tri stvarno drage duše. Ovim putem bih izrazila sućut u ime Hrvatskog planinarskog saveza, HPD-a Mosor i svoje osobno - cijeloj planinarskoj zajednici, prijateljima i pogotovo obitelji", rekla je.

Hrvatski planinari stradali su prošlu nedjelju u lavini na planini Tosc, u slovenskim Julijskim Alpama. U velikoj potrazi za njima bilo je uključeno više od 70 slovenskih spasilaca, jedna spasiteljica iz Rijeke i potražni psi. Izraze sućuti obiteljima stradalih uputio je predsjednik RH Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković te Slovenski premijer Robert Golob.

"Marijo je bio duša svake zabave, svakog izleta"

Od Marija se prije nekoliko dana dirljivom objavom oprostilo Hrvatsko planinarsko društvo Mosor.

"Cijelu planinarsku zajednicu šokirala je vijest o lavini u Sloveniji i pogibelji braće Andrije i Roka Kovačev iz Kaštela, te našeg dugogodišnjeg člana Marija Boku. Tuga je odmah postala pregolema. Naš Marijo, momak toplog duha koji se učlanio u Društvo prije nekoliko godina. Odmah je završio opću planinarsku školu i postao aktivnim radom, te djelima postao punokrvni Mosoraš.

Bio je duša svake zabave, svakog izleta, sve nas je odmah osvojio svojim smijehom, empatijom i vedrinom. On je bio momak kojem ništa nije bio problem. Kad bi trebalo prenositi materijal na radnim akcijama za obnovu Doma na Mosoru, njegov kombi je vozio non-stop.

Boko je volio sve vrste planinarenja i ulagao svoje slobodno vrijeme u planinarsku edukaciju i osobno usavršavanje.

Volio je guštati u planini, gradelavanju u planinarskim kućama, pogotovo u pl. kući Lugarnica na Mosoru. Tamo je redovito dežurao. Volio je zimske uspone, te odradio nekoliko zahtjevnih visokogorskih (zimskih) uspona na snježne europske vrhove, ne samo vrhove planina u Hrvatskoj.

"Bio je veliki humanitarac"

Bio je i veliki humanitarac kada smo se dogovarali za kuhanje „O La La“ večera. U samo 5 minuta obavio je razgovor i omogućio nam cijelu restoransku kuhinju za korištenje. O Mariju bi mogli knjigu napisat koliko predivnih uspomena imamo s njim. Nažalost nema riječi kojima bih rekli koliko će nam nedostajati u planini, ali također u svakodnevnom životu. Još uvijek nam je teško prihvatiti da nećemo vidjeti njegov zarazan osmijeh i veselje kojeg je uvijek dijelio.

Dragi Marijo, nismo bili spremni za tvoj prerani odlazak. Nedostajat ćeš nam na izletima i druženjima. Ništa neće moći zamijeniti tvoj osmijeh i zezanciju. Bit ćeš uvijek u našim mislima. Zauvijek ćeš nam biti u srcu.

Vole te tvoji Mosoraši!", stoji u objavi.

"Nema te lavine koja može zatrpati uspomene"

Na Facebook stranici lokalnog turnira "Prvenstvo svita na male branke K.Lukšić" objavljen je emotivni status o braći Roku i Andriji.

"Još uvijek u nevjerici i sa velikom tugom u srcu izražavamo najdublju sućut obitelji i prijateljima dragih nam pokojnika.

Roko i Andrija bili su i zauvijek će ostati upamćeni kao pravi primjer momaka koji su živjeli za svoje misto! Fanatizam, odlučnost i emociju godinama su prenosili i na turnir koji im je puno značio, a svaki njihov nastup budio je poseban interes publike.

Već smo pisali da su upravo njih dvojica glavni razlog zašto su svijetla reflektora gorila tokom cijele godine. Njihova legendarna Kosirica postala je jedan od zaštitnih znakova turnira te vjerujemo da će njihovi prijatelji nastaviti tamo gdje su oni, nažalost, prerano stali.

Nerazdvojni su bili u ovozemaljskom životu, zajedno idu i u vječni. Nema te lavine koja može zatrpati uspomene, a mi ih nikad nećemo zaboraviti. Pokoj vječni daruj im, Gospodine", piše u objavi.