IAKO ih se uglavnom smatra bezopasnim noćnim stvorenjima, znanstvenici su otkrili divlju stranu šišmiša nakon što su zabilježili kako veliki noćnik - najveća vrsta šišmiša u Europi - lovi, ubija i proždire crvendaća usred leta. Ova nevjerojatna snimka po prvi je put pružila nepobitan dokaz o ponašanju koje se dugo smatralo tek teorijom, piše Guardian.

Jeziv zračni lov

Jeziva snimka prikazuje šišmiša kao strašnog zračnog predatora koji se penje na visinu od 1,2 kilometra prije nego što se strmoglavi u potjeru za plijenom. Nakon što je uhvatio pticu, šišmiš joj je zadao smrtonosan ugriz. Zvukovi žvakanja, zabilježeni između eholokacijskih poziva, otkrili su da je šišmiš neprekidno jeo pticu tijekom leta punih 23 minute, a da pritom nije gubio na visini. 

"Fascinantno je da šišmiši ne samo da ih mogu uhvatiti, već ih i ubiti i pojesti dok lete", izjavila je dr. Laura Stidsholt sa Sveučilišta Aarhus, koautorica istraživanja. "Takva ptica teži otprilike upola manje od samog šišmiša - to bi bilo kao da ja uhvatim i pojedem životinju od 35 kilograma dok trčim."

Potvrda teorije stare 25 godina

Milijarde ptica sezonski migriraju noću na velikim visinama, a njihove se rute presijecaju s lovištima šišmiša. Dr. Carlos Ibáñez iz Biološke postaje Doñana u Sevilli još je prije 25 godina prvi iznio teoriju da su ptice važan izvor hrane za šišmiše, posebno u jesen prije hibernacije i u proljeće tijekom gestacije, nakon što je u njihovom izmetu primijetio perje. Međutim, drugi znanstvenici bili su skeptični, pa su Ibáñez i njegovi kolege godinama postavljali nadzorne kamere, koristili vojni radar i ultrazvučne snimače u potrazi za čvrstim dokazima.

Moderna tehnologija u akciji

U najnovijoj studiji, znanstvenici su velikim noćnicima iz gnijezdilišta u južnoj Španjolskoj pričvrstili sićušne "ruksake" s instrumentima za bilježenje ubrzanja, visine i zvuka. Podaci su otkrili dva slučaja napada na ptice selice, od kojih je jedan bio uspješan. Šišmiš se popeo na visinu od 1,2 km prije nego što je naišao na plijen. "Šišmiš leti u prikrivenom načinu rada", pojasnila je Stidsholt. "Noć je, ptica ga ne može vidjeti kako dolazi, ne može čuti eholokacijske zvukove. Šišmiš ima prednost."

Dramatična potjera

Kada se šišmiš približio, ptica je, vjerojatno upozorena udarcima krila ili sjenom, iznenada krenula u spiralni pad. Uslijedila je potjera nalik onoj mačke i miša koja se protezala više od jednog kilometra, a tijekom koje je mikrofon zabilježio 21 poziv u pomoć nesretnog crvendaća. Kako su se približavali tlu, čuo se posljednji krik ptice, nakon čega je uslijedilo 23 minute zvukova žvakanja dok je šišmiš nastavio letjeti na niskoj visini.

"Iz ljudske perspektive, nisam se osjećala dobro zbog toga", priznala je Stidsholt. "Ali, s druge strane, šišmiš je vrlo rijetka vrsta i ne ide mu baš najbolje u južnoj Europi zbog suša i šumskih požara, pa želimo da ova vrsta ima dobar obrok."

Elena Tena, vodeća autorica studije, dodala je: "Iako izaziva empatiju prema plijenu, to je dio prirode." Istraživanje, čiji su nalazi objavljeni u časopisu Science, također sugerira da šišmiši prvo odgrizu i odbace krila ptica kako bi smanjili težinu, a zatim pojedu ostatak tijela u letu.