IAKO supovi nisu poznati po svojim kustoskim vještinama, novo otkriće moglo bi promijeniti tu percepciju.

Znanstvenici su duboko u slojevima ostataka kostiju, koje su generacije bradatih supova i njihovih mladunaca ostavljale za sobom, otkrili nevjerojatan zapis ljudske povijesti, pažljivo očuvan stoljećima, piše Science Alert.

U Europi je preostalo samo 309 parova bradatih supova (*Gypaetus barbatus*). Međutim, u 19. stoljeću nastanjivali su litice diljem kontinenta, uključujući i Pirenejski poluotok. Sve što je ostalo od tih, sada izumrlih, loza u južnoj Španjolskoj su njihova gnijezdilišta, od kojih su neka napuštena već 130 godina. Budući da je teško pronaći 'nekretnine' na liticama, mnoge ptice grabljivice desetljećima, pa čak i stoljećima, čuvaju međugeneracijska gnijezda 'u obitelji'.

Prirodni muzeji u špiljama

Špilje na liticama koje preferiraju bradati supovi posebno su vrijedne. Zaštićena i hladnija mikroklima pruža idealne uvjete za očuvanje svježine nakupljenih kostiju dok se mladunci uče hraniti. No, nije samo lokacija ono što supovi cijene: unutar ovih vrhunskih 'nekretnina', obitelji supova godinama gomilaju slojeve materijala za gniježđenje prikupljenog iz okoline. Špilje tako dobro čuvaju taj materijal da su znanstvenici među slojevima prepoznali blaga jednako važna i za našu vrstu, kao i impresivno dobro očuvan zapis lokalne flore i faune.

Ekolog Antoni Margalida sa španjolskog Instituta za istraživanje divljači i divljih životinja redovito posjećuje gnijezda preživjelih bradatih supova. Često je primjećivao komade tkanine, užadi i drugih materijala koje je izradio čovjek, a koji su služili za izolaciju jaja. To ga je navelo na sumnju da supovi već dugo prikupljaju ljudski otpad. Predvodio je tim koji je posjetio 12 napuštenih gnijezda u južnoj Španjolskoj i sloj po sloj pretražio te nekada cijenjene obiteljske arhive.

Riznica ljudske povijesti

"Zahvaljujući čvrstoći struktura gnijezda bradatih supova i njihovim lokacijama u zapadnom Sredozemlju… djelovali su kao prirodni muzeji, čuvajući povijesni materijal u dobrom stanju", navode Margalida i njegov tim. Gnijezda su se uglavnom sastojala od kostiju papkara, pružajući detaljan uvid u prehranu supova - a time i životinja koje su nastanjivale to područje - još od srednjovjekovnih vremena.

"Ovi osnovni povijesni podaci i oni prikupljeni o prehrambenim navikama i odabiru mjesta gniježđenja pružaju kvalitetne informacije o karakteristikama staništa i odabiru vrsta hrane ove vrste prije nekoliko stoljeća", objašnjava tim.

Među slojevima kostiju pronađeni su i fragmenti ljuski jaja, koji mogu omogućiti toksikološke studije i pomoći u naporima za očuvanje vrste. Ipak, najuzbudljivija otkrića bila su ljudskog podrijetla: nekoliko drevnih sandala izrađenih od raznih trava i grančica.

Najstarija, kompletna sandala od užeta esparto trave, izrađena je prije 674 godine, krajem 14. stoljeća. Uz ukrašeni komad ovčje kože star 650 godina, pronađen u istom gnijezdu, tim je pronašao i fragment košare star 151 godinu, strijelu za samostrel s drvenim kopljem, dio praćke te niz drugih dokaza povijesne kulture.

Supovi kao bioindikatori

"Svi ovi ostaci svjedoče o korištenju biljnih vlakana u mediteranskoj regiji Pirenejskog poluotoka za izradu širokog spektra artefakata iz epipaleolitika, prije oko 12.000 godina", piše tim. "Bradati supovi kao sakupljači kostiju i ljudskih artefakata u sjevernoiberskim špiljama pružili su uvid u prapovijesne ljudske skupine koje su tamo također živjele… stoga se bradati sup može smatrati bioindikatorom iznimne vrijednosti za dugoročno praćenje ekosustava i interdisciplinarna istraživanja."

Supovi čiste naš okoliš, štite nas od bolesti i, kako se pokazalo, čuvaju našu povijest zajedno sa svojom. Krajnje je vrijeme da im pokažemo poštovanje koje zaslužuju. Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu Ecology.