NOVA vlada demokršćanskog kancelara Friedricha Merza od prvog dana nakon stupanja na vlast u svibnju je drastično ograničavanje nereguliranih migracija proglasila jednim od glavnih prioriteta. Ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt preuzeo je i na razini Europske unije ulogu inicijatora brže implementacije strožih zakona koji bi omogućili brža protjerivanja onih koji nemaju pravo na zaštitu, piše Deutsche Welle.

No na udaru su se našli ne samo mogući budući useljenici, nego i stranci koji već žive u Njemačkoj. Nova demokršćansko-socijaldemokratska vlada je u svoj koalicijski sporazum uvrstila i ukidanje ubrzanog procesa stjecanja njemačkog državljanstva koje je bivša vlada socijaldemokrata, zelenih i liberala donijela svega godinu dana prije. Tim se zakonom htjelo omogućiti da se zahtjev za upisom u knjigu njemačkih državljana sada može podnijeti već nakon pet godina regularnog boravka, a ne nakon osam što je do tada (a vjerojatno će tako biti i u budućnosti) vrijedilo.

Tadašnja vlada Olafa Scholza je vjerovala da će olakšanom naturalizacijom privući toliko potrebne strane stručnjake. Stjecanje državljanstva je olakšano i pripadnicima prve generacije tzv. gastarbajtera koji do sada nisu mogli dobiti njemačku putovnicu zbog nedostatnog poznavanja njemačkog jezika.

Prema mišljenju saveznog ministra unutarnjih poslova Alexandera Dobrindta, "turbo-naturalizacija" predstavlja pogrešan put. Prema njemu, njemačka putovnica mora stajati na kraju, a ne na početku integracijskog procesa.

Kakve su reakcije na planirano ukidanje?

Mišljenja su podijeljena. Predsjednik Savjetodavnog vijeća za integraciju i migraciju Winfried Kluth smatra ovaj korak razumnim jer se time ispravlja dojam da se njemačko državljanstvo može previše lako steći.

S druge strane, istraživač migracija Herbert Brücker s Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja upozorava da bi povlačenje mjere moglo smanjiti poticaj visokokvalificiranim stručnjacima da dođu u Njemačku.

Kako bi se mogao podnijeti zahtjev za ubrzano državljanstvo nakon tri godine, kandidati moraju dokazati posebna postignuća u integraciji – primjerice u školi, na poslu ili kroz volonterski angažman. Također, moraju sami moći financirati životne troškove sebe i obitelji te dokazati višu razinu poznavanja njemačkog jezika.

Za državljanstvo nakon pet godina zahtjevi su nešto blaži, primjerice po pitanju jezika, no i dalje se mora moći samostalno pokrivati životne troškove.

Koliko se ljudi brže naturaliziralo?

Pouzdani ukupni podaci za Njemačku još nisu poznati. Prema istraživanjima raznih medija u saveznim pokrajinama i većim gradovima, brojke su vrlo niske. Iako je prošle godine zabilježen rekordni broj dodjela državljanstva, neke su pokrajine prijavile samo jednoznamenkasti broj "turbo-naturalizacija", druge dvoznamenkasti, a jedino je Berlin zabilježio troznamenkasti broj. Ukupno gledano, udio posebno brzih naturalizacija vjerojatno je bio manji od jednog posto.

No mediji su u posljednje vrijeme pisali i o zloupotrebama dokaza o poznavanju njemačkog jezika. Problem je prema mnogima i taj što zahtjev više nije nužno podnijeti osobno, nego se čitav ovaj proces može obaviti i online.

O čemu je riječ u reformi EU sustava azila?

Drugi veliki projekt u procesu ograničavanja migracija je reforma Zajedničkog europskog sustava azila (GEAS). Ova reforma predviđa ujednačene postupke na vanjskim granicama EU-a s ciljem da se migrante po potrebi može izravno odande deportirati. Također, predviđa se mogućnost vraćanja tražitelja azila u takozvane sigurne treće zemlje, gdje bi se njihovi zahtjevi zatim rješavali.

Osim toga, trebao bi se promijeniti i dosadašnji takozvani Dublinski postupak, koji određuje koja je država članica odgovorna za obradu zahtjeva za azil. Mnogi kritiziraju da je dosadašnji sustav neučinkovit. Države članice imaju rok do lipnja 2026. za provedbu reforme.

Kako izgleda provedba u Njemačkoj?

Njemačka vlada je početkom rujna pokrenula proces prenošenja EU reforme azila u njemačko zakonodavstvo. Vlada je odobrila nacrt zakona koji je izradio ministar unutarnjih poslova Dobrindt, o kojem se sada treba odlučiti.

Dobrindt, međutim, stalno naglašava da ne želi na tome stati, nego da želi "pooštriti i ojačati" reformu. O tome je prošle subote u Münchenu na drugom izvanrednom samitu u samo nekoliko mjeseci razgovarao s nekoliko svojih kolega ministara iz Europske unije.

Jedna od glavnih tema je takozvani "povezni element": on predviđa da migranti moraju imati neku vezu s trećom zemljom u koju bi trebali biti vraćeni ili u kojoj bi im se vodio azilni postupak. CDU, CSU i SPD žele, prema koalicijskom sporazumu, ukinuti taj uvjet. Za to se zalažu i druge države članice EU-a.

Što kažu kritičari?

Organizacije za zaštitu izbjeglica te za ljudska i dječja prava upozoravaju da bi ubuduće mnogi izbjeglice mogli završiti u svojevrsnim zatvorenim centrima, što bi predstavljalo oblik pritvaranja. Takav oblik "de facto" zatvora mogao bi obuhvatiti i obitelji s djecom, upozoravaju organizacije poput Pro Asyl, Amnesty International i Njemačkog dječjeg fonda. Nacrt zakona predviđa mogućnost ograničenja slobode kretanja, pa i pritvaranja.

Kakvo je stanje na europskoj razini?

Europska komisija već je u svibnju predložila da povezanost tražitelja azila s trećim zemljama više ne bude obvezna. Prema tom prijedlogu, već bi sam prolazak kroz neku "sigurnu treću zemlju" mogao biti dovoljan. Uz to, sporazumi o migracijama s drugim državama mogli bi omogućiti deportaciju u zemlje s kojima je potpisan ugovor, pod uvjetom da je zajamčeno razmatranje zahtjeva za azil.

O tim izmjenama još se moraju izjasniti Europski parlament i Vijeće Europske unije. Isto vrijedi i za novi Zajednički europski sustav povratka, koji je Komisija u ožujku predložila radi učinkovitijih i bržih deportacija.