DINAMO je u nedjelju doživio drugi poraz ove sezone. U zadnjem kolu prvog kruga prvenstva, netom prije nove reprezentativne pauze, bolja je bila Lokomotiva u susretu u kojem su Plavi samo formalno bili gostujuća momčad. Na pauzu tako odlaze s učinkom od 19 bodova iz prvih devet kola, isto koliko i Hajduk, uz bolji međusobni omjer i ukupnu gol-razliku.

Propustio je Dinamo tako šansu za savršen ciklus, odvajanje na vrhu i pred nastavak sezone je ostavio sve fronte maksimalno otvorene. U njima je očekivano, pa i normalno, da će nekad doći do pada forme i poraza. S druge strane, upitno je koliko je dugoročno ohrabrujuća praksa prilikom biranja momčadi.

Kovačević radi istu pogrešku kao njegovi prethodnici

U odnosu na dvoboj s Maccabijem, Mario Kovačević je odlučio napraviti samo jednu promjenu u početnom sastavu. Umjesto Mihe Zajca u momčad je uvršten Ismael Bennacer koji nema pravo nastupa u Europi do zime.

Još smo krajem osmog mjeseca pisali da Dinamo mora raširiti svoju rotaciju jer je to uvjet bez kojeg se ne može ozbiljno igrati i SHNL i Europa liga. Kovačević je to u međuvremenu napravio, ali samo djelomično. Konkretnu i kontinuiranu minutažu s klupe imaju Sandro Kulenović i Monsef Bakrar, dok su svi ostali vidno izvan optimalnog natjecateljskog ritma.

Igrači poput Gabrijela Vidovića, Mattea Pereza Vinlofa ili Gonzala Villara koji su sezonu započeli kao prvotimci su odjednom ispali čak i iz uže rotacije. Pohvalno je to što je Kovačević izgradio kulturu konkurencije i što nagrađuje igrače poput Hoxhe i Bakrara koji su donijeli impuls i dobro iskoristili svoju šansu, ali to nije dovoljno.

Dinamu je jučer na klupi ostalo skoro deset milijuna eura plaćene odštete samo u zadnjem prijelaznom roku. Problem je što se u zadnje vrijeme radi o istim licima koja teško dobivaju šansu u kontinuitetu čak i kada Dinamo ima tri teške utakmice u tjedan dana.

Neki od njih su predobro plaćeni za to da popunjavaju zapisnik, a pitanje je koliko će sada vremena trebati da se vrate na zadovoljavajuću razinu forme. Dinamo u tom pogledu radi istu pogrešku kao i prošle sezone, kada im je akumulacija ozljeda u trenutku kad je momčad fizički pala otkinula previše bodova koji nisu nadoknađeni do kraja sezone.

Okus i miris prošle sezone

Igrači poput Josipa Mišića ili Morisa Valinčića možda nisu umorni u klasičnom smislu te riječi, ali energetski ne mogu biti uvijek na istoj razini. Tada dolazi do prekobrojnog broja pogrešaka i utakmice poput jučerašnje u kojoj Dinamo nije mogao stvari staviti pod kontrolu skoro cijelu utakmicu.

Iluzorno je očekivati da će fokus i forma momčadi koja je tri dana ranije igrala tešku utakmicu u Srbiji biti ista sa samo jednom zamjenom. Doduše, Kovačević je rekao da bi Niko Galešić igrao umjesto Kevina Theophileca-Catherinea, ali se razbolio.

Theophile je jedan od najvećih braniča u modernoj povijesti Dinama po tome koliko je dao klubu i igrom i odnosom prema dresu, ali on danas ne može braniti dubinu i u posjedu je igrač manje. Jelavić je to prepoznao i Lokomotiva mu je vrlo rado prepustila vođenje igre.

U isto vrijeme je na klupi bio veliki talent Leon Jakirović. I koliko god je ljudski shvatljivo da će rijetko koji trener davati ozbiljnu šansu klincu dok je prvenstvo ovako otvoreno, toliko je iracionalno očekivati da će Theophile u ovakvom taktičkom kontekstu i tempu utakmica biti bitno bolji. Ako Jakirović i Živković ni uz dvije stoperske ozljede ne mogu do minuta pored 35-godišnjaka, onda je upitno zašto su u kadru i koji je plan s njima.

Nije se dogodilo ništa strašno

Na kraju, nije se dogodilo ništa strašno. Kovačević je krivo pročitao svoju momčad i njene potrebe u ovom trenutku. Dinamo ni u nekoliko prethodnih utakmica nije kreatorski briljirao, ali je imao puno bolju realizaciju u kojoj je zabijao izvana i to uglavnom iz prvog ili drugog udarca na gol.

Da toga nije bilo, Dinamo bi se puno više mučio i protiv Hajduka i protiv Maccabija, a onda ni poraz protiv Lokomotive ne bi toliko ubadao u oči. Ključno pitanje je kako će Kovačević reagirati. Ranije ove sezone, kada je razdvojio Villara i Mišića i sa Zajcom unio dinamiku u Dinamovom veznom redu, dokazao je sposobnost korekcije i toga da ne robuje uvijek istim principima. Sada klub treba jednako dobru reakciju.