OBRANA Petrinje u rujnu 1991. godine bila je jedno od najdramatičnijih poglavlja Domovinskog rata na Banovini. Grad se našao na izravnom udaru JNA i srpskih paravojnih snaga koje su, uz već postojeću pobunu lokalnih Srba, imale za cilj zauzeti Petrinju i uspostaviti potpunu kontrolu nad širim prostorom između Kupe i Une.

Napetosti su počele već tijekom 1990. i 1991. godine, kada su pobunjenici, potpomognuti izvana, organizirali barikade i preuzimali sela oko Petrinje. Hrvatska policija i Zbor narodne garde pokušavali su održati red, no grad je postupno ostajao prometno odsječen. JNA se sve otvorenije svrstala na stranu pobunjenika, opskrbljujući ih oružjem i vojnom tehnikom, dok su branitelji Petrinje raspolagali skromnim naoružanjem i ograničenim zalihama.

Najžešće borbe i svakodnevno granatiranje

Početkom rujna započeli su snažniji napadi. Najžešće borbe izbile su 2. rujna, kada su tenkovi i oklopna vozila JNA pokušali probiti hrvatske položaje, a granatiranje grada postalo svakodnevica. Uslijedili su dani u kojima su bolnica, crkve, sud, stambene četvrti i industrijski objekti bili sustavno gađani minobacačima i topništvom. Branitelji su se hrabro odupirali, iako je grad bio sve više okružen.

Posebno su krvavi dani bili 16. i 21. rujna. Tada su neprijateljske snage ušle u pojedine dijelove grada, počinile masakre nad civilima i zarobljenim braniteljima, a brojni su stanovnici ubijeni ili odvedeni u nepoznato. Borbe su kulminirale 21. rujna, kada je nakon cjelodnevnog pritiska i žestokih napada Petrinja pala.

Posljedice pada grada i značenje otpora

Pad grada imao je dalekosežne posljedice. Strateški gledano, omogućio je neprijatelju konsolidaciju snaga i širenje kontrole nad Banovinom. Za lokalno stanovništvo to je značilo tragediju: pogibije, masovna progonstva, uništenja i spaljene kuće.

Više od tri tisuće stambenih objekata bilo je oštećeno, a više od polovice njih potpuno uništeno. Na psihološkoj i društvenoj razini ostale su rane koje su desetljećima nakon rata oblikovale život Petrinjaca.

Iako je Petrinja pala, obrana grada imala je svoje značenje. Pružila je dragocjeno vrijeme za organizaciju obrane na drugim područjima i pokazala spremnost branitelja da se, unatoč golemim teškoćama, odupru nadmoćnom neprijatelju. To razdoblje ostaje duboko urezano u kolektivno sjećanje Hrvatske, a Petrinja je postala simbol stradanja, ali i otpora u ranim mjesecima Domovinskog rata.

Petrinja je oslobođena u Oluji, u kolovozu 1995. godine.