SUKOB se u vezama često doživljava kao prijetnja i znak da nešto nije u redu. Psiholog Mark Travers smatra da je stvarnost složenija: za parove koji su izgradili zdrave temelje, nesuglasice mogu postati put prema dubljoj emocionalnoj bliskosti, piše Psychology Today.

Kada se njime upravlja konstruktivno, sukob postaje mehanizam za rast, razumijevanje i jačanje privrženosti. To je takozvani "paradoks sukoba" - fenomen u kojem se parovi nakon svađe osjećaju povezanije nego prije.

Važno je naglasiti da se ovdje ne radi o traženju drame i uzbuđenja u svađi. Riječ je o parovima koji su duboko predani svojem odnosu i stavljaju ga na prvo mjesto, čak i kada dođe do neželjenih nesuglasica. Psihologija nudi tri objašnjenja zašto se neki parovi nakon sukoba osjećaju bliskije.

Sukob kao prilika za emocionalno usklađivanje

Neusklađenosti u vezi neizbježne su jer se emocionalne potrebe i očekivanja s vremenom mijenjaju. Zbog toga se napetost može tiho nakupljati. "Parovi koji se osjećaju dovoljno sigurno da izraze nezadovoljstvo, čak i kroz svađu, zapravo pokreću proces emocionalnog usklađivanja", ističe psiholog.

Istraživanja o pomirenju pokazuju da emocionalna bol izaziva ili obrambenu reakciju koja produljuje sukob, ili svjestan zaokret prema iscjeljenju. U tom kontekstu, sukob nije nužno destruktivan, već prilagodljiv odgovor koji signalizira da nešto u vezi treba riješiti.

Često se te poruke ne izražavaju jasno, već kroz frustraciju ili sarkazam. Zato je ključno pogledati ispod površine, gdje se krije poruka poput: "Trebam da me sada vidiš drugačije". To je poziv na empatiju. Umjesto da neslaganje vide kao slom, emocionalno zdravi parovi koriste ga kao priliku za redefiniranje uloga i jačanje međusobnog razumijevanja.

Veza koja može izdržati napetost

"Ključna odlika emocionalno otpornih parova jest njihova sposobnost da 'obuzdaju' sukob i prožive intenzivne emocije, a da ne dopuste da one unište vezu", pojašnjava psiholog. To im omogućuje da izraze ljutnju ili frustraciju bez pribjegavanja destruktivnim obrascima poput prezira, ignoriranja ili povlačenja.

Dnevničko istraživanje iz 2015. godine, provedeno na 100 parova, pokazalo je da su se partneri sa sigurnijom privrženošću brže emocionalno oporavljali nakon sukoba. Njihova veza mogla je podnijeti napetost bez destabilizacije.

Suprotno tome, parovi s anksioznijom privrženošću doživjeli su teže emocionalne posljedice, što pokazuje da snaga veze igra ključnu ulogu u oporavku. Ta sposobnost da se sukob "zadrži" unutar sigurnih granica odražava duboko povjerenje da se veza može rastegnuti, ali neće puknuti.

Otkrivanje ranjivosti kroz sukob

Sadržaj svađe ponekad je manje važan od onoga što otkriva o unutarnjem svijetu svakog partnera. Ljutnja ili povlačenje često su samo zaštitni sloj koji skriva dublje strahove, poput straha od napuštanja ili osjećaja neadekvatnosti. Partneri koji se zbližavaju kroz sukob sposobni su prepoznati i reagirati na tu temeljnu ranjivost, umjesto da se fokusiraju samo na površinsko ponašanje.

Kada jedan partner kaže: "Nikad me ne slušaš", možda zapravo poručuje da se osjeća nevidljivo. Kada se drugi povuče u tišinu, možda se boji reći pogrešnu stvar. Partneri koji mogu prepoznati ove signale odgovaraju na emocionalnu suštinu problema, što jača intimnost. Studija iz 2021. godine potvrdila je da ranjivost produbljuje bliskost, ali samo ako je partner dočeka s prisutnošću i brigom.

"Ponekad je svađa pokušaj veze da sazrije. Ako se njime pažljivo upravlja, sukob ne mora ugroziti vaš odnos. Paradoksalno, može ga učiniti jačim", zaključuje Travers.