MAO CE TUNG, rođen 26. prosinca 1893. godine, bio je kineski revolucionar, političar i vođa koji je oblikovao sudbinu moderne Kine. Kao osnivač Narodne Republike Kine i dugogodišnji predsjednik Komunističke partije Kine, Mao je predvodio zemlju kroz dramatične promjene, ali njegova je vladavina obilježena masovnim represijama, ekonomskim eksperimentima i kampanjama koje su dovele do smrti desetaka milijuna ljudi.

Njegov život, ispunjen kontrastima između idealizma i brutalnosti, ostaje jedna od najkontroverznijih priča 20. stoljeća. Od skromnih početaka u ruralnoj Kini do kulta ličnosti, Maoov utjecaj proteže se i danas. Politike poput Velikog skoka naprijed i "rata protiv vrabaca" simboliziraju katastrofalne posljedice ideološkog ekstremizma.

Rani život i formiranje revolucionarnih ideja

Mao Ce Tung rođen je u selu Shaoshan u provinciji Hunan, u obitelji imućnog seljaka. Njegov otac Mao Yichang bio je tvrdoglav farmer koji je nagomilao bogatstvo, dok je majka Wen Qimei bila pobožna budistica.

Kao dijete, Mao je radio na obiteljskom imanju, ali je pokazivao zanimanje za književnost i klasične kineske romane poput "Romantike triju kraljevstava". U dobi od 13 godina bio je prisiljen na ugovoreni brak s Luo Yixiu, koji je odbio, a ona je umrla ubrzo nakon toga. Mao je pohađao školu u Shaoshanu, gdje je upoznao konfucijanske tekstove, ali je brzo razvio kritički stav prema tradiciji.

Godine 1911. preselio se u Changshu, gdje je svjedočio Xinhai revoluciji koja je svrgnula dinastiju Qing. Tamo se pridružio pobunjeničkoj vojsci, ali je ubrzo napustio službu kako bi nastavio školovanje.

U Prvoj normalnoj školi Hunana diplomirao je 1918., gdje je upoznao zapadne autore poput Adama Smitha i Charlesa Darwina te se zainteresirao za marksizam. Sudjelovao je u Pokretu četvrtog svibnja 1919., koji je kritizirao kinesku tradiciju i imperijalizam, što je oblikovalo njegov revolucionarni pogled na svijet.

Uspon na vlast

Mao je 1921. godine postao jedan od osnivača Komunističke partije Kine (KPK) u Šangaju. U početku je radio na organizaciji radničkih sindikata i seljačkih pokreta, poput štrajkova u rudnicima Anyuan. Suradnja s Kuomintangom (KMT) pod Sun Yat-senom dovela je do Sjeverne ekspedicije 1926., ali nakon smrti Sun Yat-sena, Chiang Kai-shek je pokrenuo "Bijeli teror" 1927., masakrirajući komuniste.

Mao je pobjegao u planine Jinggangshan, gdje je osnovao sovjetsku republiku i razvio teoriju "narodnog rata" usmjerenog na seljake.

Tijekom 1930-ih, Mao je vodio partiju kroz Dugi marš (1934. - 1935.), bijeg od KMT-a koji je učvrstio njegov položaj na čelu KPK.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Mao je formirao privremeni savez s KMT-om protiv Japana, ali je nastavio jačati Crvenu armiju. Nakon rata, kineski građanski rat završio je 1949. pobjedom komunista, a Mao je 1. listopada proglasio Narodnu Republiku Kinu, postavši njezin predsjednik.

Sulude odluke i milijuni mrtvih

Kao vođa, Mao je proveo niz reformi i kampanja usmjerenih na brzu modernizaciju, ali one su često bile ideološki motivirane i katastrofalne. Zemljišna reforma 1950-ih redistribuirala je zemlju, smanjujući nejednakost, ali je dovela do smaknuća 2 – 5 milijuna posjednika i bogatih seljaka. Kampanja protiv kontrarevolucionara rezultirala je smrću oko 800.000 ljudi.

Veliki skok naprijed (1958. - 1962.) bio je ambiciozan plan za industrijalizaciju i kolektivizaciju poljoprivrede, stvarajući narodne komune i zabranjujući privatnu hranu. Ova politika dovela je do Velike kineske gladi, s procjenama od 15 do 55 milijuna mrtvih od izgladnjivanja, pogoršane lažnim izvješćima o žetvi i prirodnim katastrofama.

Rat protiv vrabaca

Dio ove kampanje bila je Kampanja četiri štetočine, koja je ciljala štakore, muhe, komarce i vrapce. "Rat protiv vrabaca" bio je posebno poguban: građani su bili mobilizirani da plaše i ubijaju vrapce jer su navodno jeli žitarice. Milijuni ptica su uništeni, što je poremetilo ekosustav, dovelo do naglog porasta kukaca koji su uništavali usjeve i dodatno pogoršalo glad.

Iako točan broj žrtava izravno povezanih s "ratom protiv vrabaca" nije poznat, povjesničari procjenjuju da je ova kampanja neizravno pridonijela milijunima smrtnih slučajeva zbog gubitka usjeva, unutar ukupne brojke od 15 - 55 milijuna žrtava Velikog skoka naprijed.

Kulturna revolucija (1966. - 1976.) bila je još jedna destruktivna kampanja, pokrenuta kako bi se uklonili "stari elementi" i održala revolucija. Mobilizirane su mlade Crvene garde da progone intelektualce, učitelje i dužnosnike, uništavajući kulturno nasljeđe i zatvarajući škole.

Procjene ukazuju na najmanje 400.000 mrtvih, s 36 milijuna progonjenih u ruralnim područjima, od čega 750.000 do 1,5 milijuna ubijenih i sličan broj ozlijeđenih. Ova era kaosa dovela je do ekonomskog zastoja i masovnih represija.

Posljedice kampanja i nasljeđe

Maove politike dovele su do smrti 40 - 80 milijuna ljudi, uglavnom od gladi, represije i nasilja. Veliki skok naprijed i rat protiv vrabaca simboliziraju kako su ideološki eksperimenti uništili ekosustav i ekonomiju, dok je Kulturna revolucija razbila društvo. Ipak, Mao je modernizirao Kinu: poboljšao je ženska prava, osigurao osnovno obrazovanje i zdravstvo te smanjio ovisnost o opijumu.

Mao je umro 9. rujna 1976. godine. Nasljednik Deng Xiaoping proveo je reforme koje su odbacile maoizam, dovodeći do ekonomskog rasta.

Danas je Maoov lik polarizirajući: u Kini se slavi kao osnivač nacije, ali kritizira zbog zločina. Njegov mauzolej u Pekingu privlači posjetitelje, a maoizam još utječe na globalne pokrete. Maoov život podsjeća na opasnosti apsolutne moći i ideološkog fanatizma, ostavljajući nasljeđe koje Kina još uvijek procesira.