NA POLIGONU u Pekingu, projektili Narodnooslobodilačke vojske Kine polako su se na kamionima kretali pokraj mnoštva. Dugi 11 metara i teški 15 tona, nosili su oznaku: "DF-17". Kina je upravo svijetu predstavila svoj arsenal hipersoničnih projektila Dongfeng. To je bilo 1. listopada 2019.

Zahvaljujući njihovoj brzini i manevarskim sposobnostima - putuju više od pet puta brže od zvuka - riječ je o zastrašujućem oružju, toliko moćnom da bi moglo promijeniti način ratovanja. Zato se globalno natjecanja u njihovu razvoju sve više zahuktava, piše BBC.

Kina prednjači u razvoju hipersoničnih projektila

"Ovo je samo jedna komponenta rastućeg geopolitičkog natjecanja, kakvo na međunarodnoj sceni nismo imali još od Hladnog rata", kaže William Freer, suradnik za nacionalnu sigurnost u think tanku Council on Geostrategy.

Pekinška ceremonija potaknula je nagađanja o rastućoj prijetnji koju predstavljaju kineska postignuća u hipersoničnoj tehnologiji. Danas Kina prednjači u području hipersoničnih projektila, a slijedi je Rusija. SAD ih pokušava sustići, dok Ujedinjeno Kraljevstvo nema nijedan takav projektil.

Freer tvrdi da je razlog zbog kojeg su Kina i Rusija ispred relativno jednostavan: "Odlučili su prije dosta godina uložiti mnogo novca u te programe." Zapadnim zemljama se u posljednja dva desetljeća mogućnost sukoba s ravnopravnim protivnikom koji posjeduje sofisticirane tehnologije činila dalekom.

I druge države ubrzano napreduju: Izrael ima hipersoničnu raketu Strijela 3, dizajniranu kao presretač. Iran je tvrdio da posjeduje hipersonično oružje i objavio da je tijekom kratkog, ali žestokog 12-dnevnog rata u lipnju lansirao takvu raketu na Izrael. Sjeverna Koreja radi na vlastitim verzijama od 2021. i tvrdi da ima funkcionalno oružje.

Hipersonično znači nešto što putuje brzinama mach 5 ili brže

Čini se da SAD jača svoj kapacitet te je predstavio svoje hipersonično oružje "Dark Eagle". No Kina i Rusija trenutačno su daleko ispred i prema mišljenju nekih stručnjaka, to je potencijalno zabrinjavajuće.

Hipersonično znači nešto što putuje brzinama mach 5 ili brže. To je pet puta brže od zvuka, odnosno 6208 km/h. Radi se o drugačijoj kategoriji u odnosu na nešto što je samo nadzvučno, što znači da putuje iznad brzine zvuka (1235 km/h).

A njihova je brzina djelomice razlog zbog kojeg se hipersonične rakete smatraju tako velikom prijetnjom. Najbrža do danas je ruska - Avangard - za koju se tvrdi da može doseći brzine od Mach 27 (otprilike 33.313 km/h) - iako se češće navodi brojka oko Mach 12 (14.805 km/h).

Što se tiče čiste razorne moći, hipersonične rakete nisu znatno drugačije od nadzvučnih ili podzvučnih krstarećih projektila, ističe Freer: "Teškoća u njihovu otkrivanju, praćenju i presretanju ono je što ih doista izdvaja."

Hipersonične klizeće letjelice mogu se kretati nepravolinijski

U osnovi postoje dvije vrste hipersoničnih raketa: projektili tipa "boost-glide" oslanjaju se na raketu (poput onih DF-17 u Kini) koja ih potiskuje prema i ponekad tik iznad Zemljine atmosfere, odakle potom jure natrag tim nevjerojatnim brzinama.

Za razliku od uobičajenijih balističkih projektila, koji lete u prilično predvidljivoj putanji - paraboličnoj krivulji - hipersonične klizeće letjelice mogu se kretati nepravolinijski, manevrirati u završnoj fazi leta prema svojoj meti.

Tu su zatim hipersonične krstareće rakete, koje lete na malim visinama nastojeći ostati ispod radara kako bi izbjegle otkrivanje. One se slično lansiraju i ubrzavaju raketnim pojačivačem, a kad dosegnu hipersoničnu brzinu, aktiviraju sustav poznat kao "scramjet motor" koji u letu usisava zrak i gura ih prema meti.

To su "oružja dvostruke namjene", što znači da njihova bojna glava može biti nuklearna ili konvencionalna. No kod tih oružja nije riječ samo o brzini. Da bi se projektil u vojnom smislu uistinu svrstao kao "hipersoničan", mora biti upravljiv u letu, čak i dok juri prema meti ekstremnim brzinama.

Rješenje u otkrivanju je razvoj svemirskih senzora

"Leteći ispod radarskog horizonta mogu izbjeći rano otkrivanje i na senzorima se pojaviti tek u terminalnoj fazi leta, čime se ograničavaju mogućnosti presretanja", kaže Patrycja Bazylczyk, znanstvena suradnica u projektu Missile Defence pri Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu.

Rješenje za to, smatra Bazylczyk, jest jačanje zapadnih svemirskih senzora, čime bi se prevladala ograničenja zemaljskih radara. U scenariju stvarnog rata postoji i zastrašujuće pitanje s kojim se suočava napadnuta država: je li riječ o nuklearnom napadu ili konvencionalnom?

"Hipersonika nije toliko promijenila samu narav ratovanja koliko je promijenila vremenske okvire unutar kojih se možete kretati", kaže Tom Sharpe, bivši zapovjednik Kraljevske mornarice i stručnjak za protuzračnu borbu: "Potreba branitelja da prati, ometa ili uništi hipersoničnu raketu ista je kao prije, samo ima manje vremena."

Ipak, neki stručnjaci smatraju da je dio pompe oko hipersonike pretjeran. Dr. Sidharth Kaushal iz obrambenog think tanka Royal United Services Institute među onima je koji drže da one nisu nužno prekretnica. Iako putuju pet puta brže od zvuka, postoje i neke učinkovite mjere obrane protiv njih.

Orešnik putuje brzinom Mach 11

Prva je otežati praćenje i otkrivanje. No napominje da će umjetna inteligencija i druge nove tehnologije vjerojatno to s vremenom promijeniti. Činjenica ostaje da su Rusija i Kina stekle prednost kada je riječ o razvoju tog oružja.

"Mislim da su kineski hipersonični programi impresivni i zabrinjavajući. Kad je riječ o Rusima, vjerojatno bismo trebali biti puno oprezniji s onim što tvrde", kaže Freer.

U studenome 2024. Rusija je lansirala eksperimentalnu balističku raketu srednjeg dometa na industrijsko postrojenje u Ukrajini, koristeći ga kao poligon za testiranje u stvarnim uvjetima. Raketa, za koju Ukrajina tvrdi da je putovala hipersoničnim brzinama od Mach 11, dobila je ime "Orešnik".

Navodi se da se njezina bojna glava u završnom poniranju namjerno rascijepila u nekoliko neovisno usmjerenih inertnih projektila. Navodno njezino prizemljenje nije bilo osobito glasno, ali šest bojnih glava palo je na odvojene ciljeve. Budući da su glave bile inertne, šteta nije bila znatno veća od one koju uzrokuje svakonoćno bombardiranje ukrajinskih gradova.

Za Europu latentna prijetnja državama NATO-a prvenstveno dolazi od ruskih raketa, od kojih su neke stacionirane u ruskom gradu Kalinjingradu na baltičkoj obali. Što ako Putin naredi udar na Kijev oružjem Orešnik, ovoga puta s punim teretom visokoeksplozivnog punjenja?

Kinžal možda i nije uistinu hipersoničan

Rusija ima i druge rakete koje putuju hipersoničnim brzinama. Putin je često isticao rakete Kinžal, tvrdeći da putuju toliko brzo da ih je nemoguće presresti. Od tada ih je mnogo ispalio na Ukrajinu - no pokazalo se da Kinžal možda i nije uistinu hipersoničan, a mnoge su rakete presretnute.

Već spomenuti Avangard ipak izaziva najviše zabrinutosti. Na njegovu predstavljanju 2018. godine, Putin je izjavio da je nezaustavljiv. Dr. Sidharth Kaushal sugerira da mu je primarna uloga zapravo nadvladati američku proturaketnu obranu, ali i da sve ukazuje kako su proizvodni kapaciteti za sustav poput Avangarda ograničeni.