KOSTI Britanca koji je 1959. godine poginuo u tragičnoj nesreći na Antarktici otkrivene su u ledenjaku koji se otapa, 65 godina nakon njegova nestanka. Uz posmrtne ostatke, poljska antarktička ekspedicija u siječnju je pronašla i ručni sat, radio te lulu. Sada je i službeno potvrđeno da je riječ o Dennisu 'Tinku' Bellu, koji je s 25 godina pao u pukotinu dok je radio za organizaciju koja je kasnije postala Britanski antarktički zavod, piše BBC News.

"Davno sam odustao od pronalaska brata. Ovo je jednostavno izvanredno, zapanjujuće. Ne mogu vjerovati", izjavio je za BBC News njegov 86-godišnji brat, David Bell.

Sjećanje na hrabrog istraživača

"Dennis je bio jedan od mnogih hrabrih djelatnika koji su pridonijeli ranom znanstvenom istraživanju i istraživanju Antarktike u izvanredno teškim uvjetima", rekla je profesorica Dame Jane Francis, direktorica Britanskog antarktičkog zavoda. "Iako je nestao 1959. godine, sjećanje na njega živjelo je među kolegama i u nasljeđu polarnih istraživanja", dodala je.

Dan kada su stigle loše vijesti

Upravo je David bio taj koji je u srpnju 1959. otvorio vrata obiteljskog doma u Londonu. "Rekli su mi: Žao mi je što vam moram reći, ali ovo su loše vijesti'", prisjeća se. Otišao je na kat priopćiti vijest roditeljima. "Bio je to užasan trenutak", dodaje.

David se s osmijehom prisjeća priča iz djetinjstva u Engleskoj 1940-ih, sjećanja na mlađeg brata koji se divio svom šarmantnom i pustolovnom starijem bratu. "Dennis je bio fantastično društvo. Bio je vrlo zabavan. Duša svake zabave gdje god bi se našao", kaže David.

"Sjećam se njegovog stila odijevanja, uvijek je nosio duffle kapute. Bio je jednostavno prosječan tip koji je uživao u životu", dodaje, prisjećajući se anegdote o tome kako je jednom rastavio motor motocikla na kuhinjskom stolu.

Život na kraju svijeta

Dennis Bell, nadimka 'Tink', rođen je 1934. godine. Radio je za RAF i obučavao se za meteorologa, a zatim se pridružio organizaciji Falkland Islands Dependencies Survey kako bi radio na Antarktici. "Bio je opsjednut Scottovim dnevnicima", kaže David, misleći na kapetana Roberta Scotta.

Na Antarktiku je otišao 1958. na dvogodišnji zadatak u zaljev Admiralty na otoku King George. Prema zapisima, bio je vedar, marljiv i sklon šalama. Njegov posao bio je slanje meteoroloških balona, a bio je i najbolji kuhar u bazi te najpoznatiji po ljubavi prema haskijima koji su vukli saonice.

Kobna nesreća i očajnički pokušaj spašavanja

Nesreća se dogodila 26. srpnja 1959. tijekom izviđanja ledenjaka. Dennis je, hodajući ispred pasa bez skija, iznenada propao u pukotinu. Njegov kolega Jeff Stokes spustio mu je uže. Dok su ga izvlačili, pojas za koji je privezao uže puknuo je na samom rubu i ponovno je pao. Ovaj put nije bilo odgovora. "To je priča koju nikada neću preboljeti", kaže David.

Spasilački pokušaji su obustavljeni zbog opasnosti, a moral u bazi bio je iznimno nizak, jer je samo nekoliko tjedana ranije preminuo i drugi član tima, za kojeg je upravo Dennis izradio lijes.

"Moja majka to nikada nije preboljela. Nije mogla podnijeti gledati u njegove fotografije i nije mogla pričati o njemu", kaže David. 

Otkriće koje je sve promijenilo

29. siječnja ove godine tim poljskih istraživača naišao je na kosti u podnožju ledenjaka Ekologija, koji se zbog klimatskih promjena dramatično topi. Dennis je pronađen. Znanstvenici su pažljivo prikupili ostatke kako bi se mogli vratiti kući.

David je, preplavljen emocijama, izrazio ogromnu zahvalnost poljskim znanstvenicima. "Samo mi je žao što moji roditelji nikada nisu doživjeli ovaj dan", kaže. Uskoro planira sa sestrom konačno pokopati Dennisa u Engleskoj. "Pronađen je – sada se vratio kući."