ŽIVOT Jitesha Patela i njegove obitelji iz temelja je promijenio - pomfrit. Patel dolazi iz poljoprivredne obitelji iz Gujarata, na sjeverozapadu Indije, koja se tradicionalno bavila uzgojem pamuka, no zarada je bila slaba. Situaciju su dodatno pogoršale katastrofalne suše 2001. i 2002. godine, nakon čega je obitelj Patel znala da se nešto mora promijeniti.

"Shvatili smo da moramo početi uzgajati kulturu koja ne zahtijeva mnogo vode", prisjeća se Patel za BBC.

Odlučili su se eksperimentirati s krumpirom. U početku su sadili stolne sorte, one koje se mogu naći na lokalnim tržnicama za kućnu upotrebu, ali prinosi nisu bili značajno bolji od pamuka. Presudan trenutak dogodio se 2007. godine, kada su, potaknuti dolaskom velikih proizvođača pomfrita u njihovu saveznu državu, počeli uzgajati industrijske sorte krumpira. To se pokazalo kao pobjednička strategija.

"Od tada za nas nema vraćanja na staro", kaže Patel.

Indija kao nova sila u izvozu krumpira

Priča Jitesha Patela samo je dio šireg fenomena – strelovitog uspona Indije kao velesile u proizvodnji krumpira. Iako je već drugi najveći svjetski proizvođač ove kulture, pravi procvat događa se na izvoznom tržištu, posebice u segmentu smrznutog pomfrita.

Gujarat je postao neprikosnovena prijestolnica indijske proizvodnje pomfrita. U njemu se nalaze goleme tvornice za preradu, uključujući pogone kanadskog diva McCain Foods i najvećeg indijskog proizvođača, HyFun Foods. Iz Gujarata se pomfrit izvozi diljem svijeta, a trenutno su najvažnija tržišta u Aziji, poput Filipina, Tajlanda i Indonezije, navodi Devendra K., dugogodišnji analitičar tržišta krumpira.

Podaci potvrđuju ovaj trend. U veljači ove godine, mjesečni izvoz indijskog smrznutog pomfrita po prvi je put premašio 20.000 tona. U razdoblju od godinu dana do veljače, ukupan izvoz dosegnuo je 181.773 tone, što predstavlja porast od čak 45 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Cijena kao ključni adut

Jedan od glavnih razloga ovog uspjeha je konkurentna cijena. "Indijski smrznuti pomfrit poznat je po povoljnim cijenama na međunarodnom tržištu", objašnjava Devendra. Dodaje kako je 2024. godine prosječna cijena indijskog pomfrita bila čak i niža od kineskog.

Za proizvođače, ovo su zlatna vremena. "Indija se pozicionirala kao značajan globalni igrač i izvoznik zahvaljujući obilju poljoprivrednih sirovina, isplativoj proizvodnji i sve većem fokusu na standarde kvalitete", ističe Haresh Karamchandani, izvršni direktor tvrtke HyFun Foods, koja u Gujaratu već ima sedam pogona za preradu krumpira, a planira otvoriti još dva do 2026. godine.

"Urbanizacija, rast prihoda i promjene u načinu života potaknuli su potrošnju smrznute hrane, ne samo u kućanstvima, već i u ugostiteljstvu", dodaje Karamchandani.

Inovacije kao pokretač rasta

Iza impresivnog rasta stoje desetljeća inovacija indijskih poljoprivrednika. Jitesh Patel, koji je diplomirao agronomiju, od početka primjenjuje znanstvene metode u poljoprivredi. Zajedno s obitelji i prijateljima neprestano radi na poboljšanju prinosa.

"Mi smo obrazovana skupina poljoprivrednika i zato stalno isprobavamo nove metode", kaže on. Jedna od prvih inovacija, koju su uveli još 2003., bio je prelazak na sustav navodnjavanja kap po kap umjesto tradicionalnog natapanja polja. Kako bi očuvali plodnost tla, polja ljeti odmaraju i gnoje ih stajskim gnojem.

Trenutno su usredotočeni na pronalaženje savršene sorte krumpira. "Eksperimentiramo sa sjemenom i uskoro očekujemo novu, poboljšanu sortu", najavljuje Patel.

U tom procesu ključnu ulogu imaju tvrtke poput Jain Irrigation Systems, koje se bave poljoprivrednom tehnologijom. Njihovi timovi stručnjaka razvijaju nove sorte koristeći tehniku poznatu kao kultura tkiva. Riječ je o svojevrsnom kloniranju biljaka s poželjnim karakteristikama, čime se ujedno eliminiraju bolesti. Tako se iz malih dijelova biljnog tkiva u kontroliranim laboratorijskim uvjetima stvaraju presadnice bez virusa, koje služe za daljnju proizvodnju sjemenskog krumpira.

"Sjemenski krumpir prolazi kroz pedantne uzgojne postupke pod nadzorom stručnjaka", kaže Vijay Singh, potpredsjednik marketinga u tvrtki. Jedan od izazova na kojem trenutno rade je sorta krumpira za čips koja u studenom počinje tamnjeti zbog visokog udjela šećera. "Tvrtke poput naše pokušavaju razviti novu sortu kako bi riješile probleme s kojima se industrija suočava", objašnjava Singh.

Infrastrukturni izazovi

Dok poljoprivrednici rade na poboljšanju prinosa, ostatak industrije smrznute hrane suočava se s velikim izazovima, prvenstveno u logistici. Tvrtkama su potrebni kapaciteti za skladištenje i transport robe na temperaturama ispod ništice.

"Samo 10 do 15 posto indijskih hladnjača prikladno je za skladištenje smrznute hrane", upozorava Vijay Kumar Nayak, suosnivač tvrtke Indo Agri Foods. "Ti su kapaciteti neravnomjerno raspoređeni i koncentrirani u svega nekoliko saveznih država, dok su ruralna i udaljena područja zapostavljena."

Problem predstavlja i transport. "Postoji izražen nedostatak specijaliziranih kamiona-hladnjača i kontejnera, što transport s kontroliranom temperaturom čini izuzetno teškim i povećava rizik od kvarenja robe", kaže on. Dodatnu prepreku stvara i nepouzdana opskrba električnom energijom. "Česti prekidi struje u mnogim dijelovima zemlje prijete sigurnosti proizvoda i čine upravljanje lancem opskrbe smrznutom hranom zastrašujućim zadatkom", zaključuje Nayak.

Unatoč svemu, Jitesh Patel na svojoj farmi u Gujaratu zadovoljan je razvojem situacije. "Gujarat je postao središte prehrambene prerade. Većina poljoprivrednika, uključujući i mene, postali su kooperanti, što nam osigurava sigurnost i dobru zaradu", kaže on, optimistično gledajući u budućnost koju je oblikovao skromni krumpir.