ODRASTANJE u neurednom kućanstvu može dugoročno utjecati na psihološke obrasce, emocionalne reakcije i životne navike pojedinca. Okolina u kojoj djeca odrastaju, osobito ako je obilježena kaosom, neredom ili narušenim osjećajem sigurnosti, oblikuje njihovu potrebu za kontrolom, rutinom i stabilnošću u odrasloj dobi.

Djeca iz disfunkcionalnih ili kronično neorganiziranih domova češće razvijaju povećanu osjetljivost na nered, emocionalne granice i potrebu za predvidljivošću. U nastavku su najčešće situacije koje odrasle osobe, odgojene u takvom okruženju, teško podnose.

Zatrpan prostor

Nered i prenatrpani prostori kod odraslih koji su odrasli u kaotičnim domovima često izazivaju tjeskobu. Ti prostori podsjećaju na djetinjstvo u kojem je izostajala struktura i osjećaj sigurnosti. Prema istraživanju koje je provelo National Association of Productivity & Organizing Professionals, 48 posto Amerikanaca navodi da ih nered mentalno opterećuje. Za te osobe uredan prostor nije samo estetski izbor - to je emocionalna potreba i oblik kontrole nad vlastitim životom, piše YourTango.

Nedostatak rutine

Djeca koja su odrastala u nepredvidivom okruženju često u odrasloj dobi osjećaju duboku potrebu za strukturom. Nedostatak rutine doživljavaju kao povratak u razdoblje nesigurnosti. Određene studije povezuju nestabilne obiteljske rutine s kasnijim poteškoćama u partnerskim odnosima i smanjenim samopouzdanjem. Odrasli s takvim iskustvom često naglašavaju važnost dosljednosti i predvidljivosti u svakodnevici.

Iznenadni posjeti

Neplanirani dolasci gostiju mogu izazvati nelagodu kod osoba koje su u djetinjstvu povezivale dolazak gostiju s naglim čišćenjem i stresom. Čak i kada je njihov dom sada uredan, iznenadni posjeti mogu probuditi osjećaj gubitka kontrole. Taj neugodni povratak u prošlost čini da i bliski prijatelji s djecom mogu nehotice narušiti njihov osjećaj sigurnosti.

Neuredne kuhinje i kupaonice

Kuhinja i kupaonica u mnogim su domovima simbol čistoće i reda. No, oni koji su odrasli u neurednim prostorima često su svjedočili upravo suprotnom. Kao odrasli, ulažu dodatni trud u održavanje tih prostora jer ih prljavština podsjeća na emocionalni i fizički kaos u kojem su odrasli. Čistoća u tim prostorijama za njih nije stvar navike, već emocionalna granica koju ne žele prijeći.

Nepostojanje granica

Djeca koja nisu imala svoj prostor ili su im privatnost često narušavali ukućani, u odrasloj dobi postaju izuzetno osjetljiva na granice. Postavljaju ih strože nego drugi, a osobe koje te granice ne poštuju doživljavaju kao prijetnju. Psiholozi to tumače kao mehanizam samoočuvanja - pokušaj da se zaštite dijelovi njihova identiteta koji su nekada bili zanemareni.

Neorganiziranost

Neorganiziranost u prostoru kod ovih osoba ne izaziva samo nelagodu, već i dublji osjećaj nesigurnosti. Jedna studija pokazala je da djeca iz kaotičnih domova češće razvijaju probleme u samoregulaciji i ponašanju. Kao odrasli, skloni su minimalizmu, jasnoći i jednostavnosti - ne zato što je to moderno, već zato što im pomaže održati unutarnji mir.