DINAMO je u veljači bio na rubu debakla. Najskuplja momčad u Hrvatskoj do 77. minute gubila je od Bjelovara, amaterskog trećeligaša. Skupocjeni sastav na čelu s trenerom Fabiom Cannavarom, osvajačem Zlatne lopte, poveo je golom Sandra Kulenovića u petoj minuti, da bi Samid Akkani, američki kineziolog s bilogorskom adresom, izjednačio četiri minute kasnije.

Preokret i ludnicu donio je najspremniji hrvatski vojnik Josip Čikvar u 56. minuti. Dinamo je strepio do samoga kraja. Cannavaro se hvatao za glavu, njegovi nervozni igrači pritiskali, a šokirani bjelovarski navijači zajebavali su se na račun kluba koji je desetak dana ranije pobijedio Milan u Ligi prvaka.

Kada je Juan Cordoba pogodio za 2:2, svima je bilo jasno da slijedi i treći gol. Ronaël-Pierre Gabriel pogodio je u 91. minuti i spriječio najveću senzaciju u povijesti hrvatskog nogometa. 

Stariji gledatelji toga popodneva sa sjetom su se prisjećali 7. lipnja 1995. godine, kada se, par metara pokraj velebnog novog stadiona izgrađenog 2022. godine, na starom travnjaku bjelovarskog Logora, odvilo čudo. Dinamo, odnosno Croatia, tada nije izbjegao težak poraz, već je kući otišao s pet komada u mreži.

"Katastrofa Zagrepčana u Bjelovaru!"

Trener Croatije Zlatko Kranjčar na današnji dan prije 30 godina na put u Bjelovar poveo je gotovo sve najbolje igrače. Bili su uvjereni da će dominirati protiv tadašnjeg drugoligaša čiji su igrači odradili dva-tri treninga nakon što im je prvenstvo bilo prekinuto zbog Domovinskog rata.

Grdno su se prevarili. Poput Kulenovića, Igor Pamić doveo je Croatiju u rano vodstvo, nakon čega je uslijedila kanonada bjelovarske ekipe. U priloženom videu ovjekovječeni su golovi Petra Bošnjaka iz 28. minute i Zvjezdana Ljubobratovića iz kaznenog udarca u 40. minuti, kao i hat-trick Marina Lalića iz drugog poluvremena.

"Katastrofa Zagrepčana u Bjelovaru!!!" glasio je naslov lokalnih novina, u kojima je stajalo: "To nitko nije očekivao! Croatia je u Bjelovaru potučena do nogu. Možda je netko tko nije bio pomislio da su vicešampioni Hrvatske došli s juniorima u sastavu. Međutim bio je to gotovo standardni sastav u kojem su nedostajali jedino reprezentativci Soldo i Gašpar."

"Pola nogometaša Bjelovara je igralo i ratovalo"

"Bjelovar je stvarao ekipu dok je rat bio u Velikoj Pisanici, tridesetak kilometara od grada. Pola nogometaša je igralo i ratovalo. Operacija Bljesak počela je 1. svibnja, i ja sam bio mobiliziran s dvojicom braće, a prvenstvo je prekinuto. Sjećam se kako sam 13. svibnja trebao biti kum bivšem hrvatskom nogometašu Alenu Marasu, ali nisam stigao staviti ruku u crkvi, pa je to odradio brat Stipe.

Famozne utakmice možda ne bi bilo da na stadionu nije bilo postrojavanja u zahvalu sudionicima akcije Bljesak. Našlo se nas devet kako bismo odigrali nogomet, nakon čega je Uprava kluba dogovorila susret", ispričao nam Bošnjak, strijelac izjednačujućeg gola Bjelovara, koji je najveći dio karijere proveo u Slaven Belupu i Mladosti 127 iz Suhopolja.

Ni vojnički nastrojeni trener Franjo Domić nije polagao nade u utakmicu s Croatijom. "Nebo se spojilo - pljusak. Sve je bilo puno navijača i vojne policije, ne toliko zbog Bad Blue Boysa, koliko zbog rata", prisjeća se Bošnjak.

Vrijeme se smirilo, a Croatia zaigrala. Igor Cvitanović probio je desni bok, odigrao povratnu na Pamića, a on pogodio za 0:1. "Pogledavali smo se, govorili da ćemo dobiti pet komada i otići svatko svojoj kući. Razlaz i gotova sezona", govori Bošnjak.

"Dražen Ladić je opsovao Boga i rekao: 'Pa dečki, gdje vi rastete? Je li dosta?'"

Međutim, Bjelovar se otvorio. Opisujući akcije i rukama pokazujući kako su tekle na Logoru, došao je do petog gola. Naježio se. "Zeko Ljubobratović primio je loptu na naših 35 metara. Prošao je pet-šest igrača Croatije, dodao Laliću koji je Ivici Gvozdenu prodao bicikl i Draženu Ladiću smjestio loptu u rašlje", prepričao je Bošnjak pogodak jednog od najvećih talenata hrvatskog nogometa.

Kranjčarovi puleni nisu znali što se događa. Imena poput Marka Mlinarića, Joška Jeličića, Alena Peternaca, Dalibora Poldrugača i Igora Pamića šutke su gledali kako, nedugo nakon što su završili drugi u HNL-u s bodom manje od prvaka Hajduka, doživljavaju epski poraz.

"Imali smo slobodan udarac kod centra. Ludi Lale je išao lobati Ladića, koji ju je krajnjim naporom izbio u korner. Moja obaveza bila je stajati pokraj Ladića, a on je opsovao Boga i rekao: 'Pa dečki, gdje vi rastete? Je li dosta?'", rekao je Bošnjak.

Pobijedili Dinamo pa se vratili poljoprivrednim poslovima

Pokojni Cico je pet minuta prije kraja, što se ne vidi u isječku, izvadio Mlinarića iz igre. "Izlazi Mlinka i plače. Ne znam što mu je bilo, ali bilo mi ga je žao jer sam ga obožavao kao igrača. Ljudi su skandirali 'Bjelovar, Bjelovar', sve je bilo puno puncato. Prekrasna atmosfera. Nakon utakmice imali smo domjenak u hotelu. Dinamovci su malo čalabrcnuli oko švedskog stola i otišli kući. Kući!

Fora je u tome što je većina naših igrača imala poljoprivredu i stoku. Morali smo se vratiti tekućim problemima, u postrojbu ili na livadu. Bili smo teški amateri", opisuje Bošnjak uz smijeh, pa ruku s terena usmjerava na stare tribine gradskog stadiona i nabraja na kojem je mjestu sjedio bjelovarski kožar Mato Geto, gdje je bio stari Mrzlečki i otkuda je utakmicu gledao njegov vlastiti otac.

"Nisu imali zastave i šalove, bili su to stariji ljudi. Primjerice, pokojni delegat Ivan Tomić zafrkavao je Joška Jeličića pošto je Jela došao u Croatiju iz Hajduka. Vikao mu je 'Jela, izdajico!', na što se Jeličić uhvatio za međunožje pa su cijele tribine krenula na njega. No utakmica je korektno završila", dodao je Bošnjak i podsjetio da povijest Bjelovara i Croatije seže još dalje, u 1993., kada je Bjelovar također slavio 3:2.

"Igrali smo za 150 maraka koje nikad nismo dobili"

Bjelovar je danas trećeligaš s ambicijom igranja u drugoj ligi. Uvjeti su nemjerljivo bolji nego prije, što Bošnjak pripisuje radu klupske Uprave i gradonačelnika Darija Hrebaka, a djece je toliko da jedva organiziraju treninge.

Premda da se ekipa rasula nedugo nakon 7. lipnja, nostalgično gleda na proljeće '95. Zauvijek će pamtiti pobjedu nad Croatijom u utakmici posvećenoj dr. Anđelku Višiću, prvom liječniku poginulom u Domovinskom rat, i dane kada su svakome tko je došao u Bjelovar natrpali punu mrežu, boreći se za vrh druge lige dok su "igrali za 150 maraka koje nikad nisu dobili".

"Tribine su bile pune, ljudi su voljeli klub i igrao se pravi nogomet", zaključio je Bošnjak.