PRIJE nego što je došao 1. lipnja, kada će službeno postati predsjednik Uprave Dinama, Zvonimir Boban počeo je čistiti svlačionicu i slagati kadar za sljedeću sezonu. Klub su službeno već napustili Stefan Ristovski, Sadegh Moharrami, Leon Belcar, Marko Rog, a isto se očekuje i od još nekolicine igrača.

Onaj o kojem se najviše pričalo zadnjih dana jest Bruno Petković. Devetka Dinama i jedan od najboljih igrača u povijesti kluba proveo je gotovo osam mjeseci izvan stroja nakon ozljede koja se obnavljala u nekoliko navrata. U javnost je došla i priča o njegovu sastanku s Bobanom.

Na tom je sastanku Petkoviću objašnjeno da se s obzirom na njegov status i plaću očekuje od njega puno više - na terenu i izvan njega. To napadaču Dinama nije najbolje sjelo pa je razgovor završio prije nego što je trebao. Je li doista došlo vrijeme da Petković ode?

Petković i dalje može raditi razliku

Ono što je jasno jest da Petković i dalje, posebno za razinu SHNL-a, može itekako raditi razliku. Kada je na terenu, cijela momčad igra bolje. Dokazao je to i ove sezone u nekoliko navrata, i na domaćim terenima i u Ligi prvaka.

U Varaždinu je ušao u igru, izborio penal i zabio ga čime je donio važan bod Plavima za ostajanje u utrci za naslov. Dobro je igrao i protiv Hajduka na Poljudu, a protiv Lokomotive je kreirao dvije sjajne šanse suigračima koje nisu iskoristili.

Bespredmetno je pričati o Petkovićevoj klasi i veličini u kontekstu povijesti Dinama. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati igrači u modernoj eri koji su klubu dali više dobrog nogometa, a navijačima veselja.

Nisu rijetki ni oni koji misle da je Petković najveći napadač u povijesti Dinama, i takav se stav apsolutno može i shvatiti i lako braniti. No problem s Petkovićem nije njegova klasa ni nogometno znanje.

Propustio dvije trećine sezone

Prvi je problem Petkovićeva ozljeda. Zbog nje je propustio veći dio sezone, a između dvije zadnje utakmice u kojima je startao za Dinamo prošlo je osam mjeseci. Problem bi, nažalost, mogao biti kronične prirode.

Više ljudi u klubu i oko njega nisu bili sigurni hoće li moći uopće zaigrati u proljetnom dijelu sezone, a problem s pubičnom kosti izuzetno je nepredvidljiv i nema jasnog pravila kada bi se ozljeda mogla ponovno "aktivirati". Samo šest centralnih napadača, od njih 25, odigralo je manje minuta ove sezone u ligi.

Iz te perspektive Dinamu on u ovom trenutku predstavlja ogromnu kocku. Najplaćeniji igrač kluba, s oko 1.5 milijuna eura plaće, imao je duge izostanke u zadnje dvije sezone. Ulazi u 32. godinu života, disciplina i sportski život nikad mu nisu bili forte i upitno je koliko će moći igrati sljedeće sezone.

Nije neobično da je njegov menadžer Ivan "Tarzan" Cjetković izvršio svojevrsni salto mortale. U trećem je mjesecu tvrdio nepobitno da Petković odlazi iz kluba, ali je u zadnje vrijeme promijenio priču. Kaže kako sada u novom Dinamu, s Bobanom na čelu, postoji realna šansa da Petković ostane.

Koliko takva izjava zaista ima veze s poštovanjem Bobana nije korektno prejudicirati, ali teško je zamisliti da Petković u ovoj fazi karijere može negdje drugdje dobiti veći ugovor nego u Dinamu. Ni prošle sezone, kada je u završnici vodio Dinamo do naslova, nitko nije platio 2.5 milijuna eura odštetne klauzule za njega.

Kod Petkovića nema polovičnog rješenja. Pred Bobanom je najteža odluka ovog prijelaznog roka

Dio navijača, a ta ideja vjerojatno nije mrska ni sadašnjem vodstvu, smatra da Dinamo nakon ovako teške sezone nema luksuz odreći se Petkovića. Vide ga u novoj, prilagođenoj ulozi u kojoj bi manje igrao, ali i imao manja primanja.

To je vrlo vjerojatno nemoguća misija. Petković je velika zvijezda tvrdog stava i sigurno osjeća da je i dalje bolji od gotovo svakog u ligi kad god zaigra. Isto tako, osim iz neke romantične i utopijske perspektive, ne postoji previše razloga da svojevoljno prihvati smanjenje ugovora.

Još je važnije to da Boban gradi novi Dinamo koji bi trebao igrati brži nogomet na nekim drugačijim postavkama. Petković je prvi napadač već sedam godina i profil je igrača oko kojeg se mora vrtjeti igra. Njegova igra leđima, spuštanje po loptu duboko u teren i proigravanja bili su osnovni uvjet Dinamovog stila i geometrije igre u čitavom tom periodu.

Koliko je teško napraviti promjenu kada njega nema, pokazala je i ova sezona. Kada je u napadu igrao Sandro Kulenović, suigrači su se ponašali i igrali kao da je u napadu Petković, iako Kulenović ni izbliza nema takvu dvojnu igru i mogućnost zadržavanja lopte. Kada je u igri bio Kanga, suigrači su igrali isto, ali Kanga nema ni Petkovićevu viziju ni pas.

Ono što se Dinamu događa s Petkovićem događa se i Hajduku s Livajom

Situacija između Petkovića i Dinama slična je onoj s Livajom i Hajdukom, uz bitnu razliku da kapetan Bijelih ima manje problema s ozljedama. Dok god su u klubu, bit će glavne zvijezde i igra im se mora prilagođavati.

Pitanje je samo do kojeg trenutka će takva postavka klubu odgovarati, a u kojem trenutku će mu postati teret. Kod Petkovića nema sredine. Ili u klubu moraju ocijeniti da mu je pristup pravi i da je dovoljno zdrav da bude prva opcija u napadu ili mora otići iz kluba.

Sve ostalo bit će mučenje i za klub i za njega i podloga da se jednu legendu bespotrebno provlači po blatu među navijačima i medijima. Jedna od najvećih grešaka Dinamovog proljeća jest što izbjegavaju donositi nepopularne odluke i teške rezove.

Odreći se Petkovića najteži je mogući rez, ali bliži se trenutak kada je to sve logičnija odluka. Ako nas je nešto prošla sezona u Dinamu naučila, onda je to da se na staroj slavi ne može živjeti. Boban zasad radi ono što su drugi morali davno prije. I ako poruči Petkoviću da mora otići, bit će potpuno u pravu.