DJECA koja su odrasla u emocionalno zanemarujućem okruženju često ne znaju da je ono što su doživljavala zapravo ostavilo dublje posljedice. Takvo zanemarivanje ne uključuje uvijek nasilje ili zlostavljanje - ono je tiho, nevidljivo i teško ga je prepoznati. No, posljedice se mogu vidjeti u odrasloj dobi, kroz osjećaj emocionalne praznine, nesigurnosti ili stalne sumnje u vlastite potrebe i osjećaje, tvrdi psihologinja Jonice Webb. Istaknula je nekoliko znakova koji mogu ukazivati na to da je osoba bila emocionalno zanemarena u djetinjstvu.

1. Preosjetljivost na kritiku ili emocije

"Osobe koje su u djetinjstvu bile emocionalno zanemarene često su naučile da su njihove emocije nepoželjne ili previše intenzivne. Umjesto da im se netko posveti i pomogne im razumjeti što osjećaju, dobile su poruku da je njihova osjetljivost slabost. Kao rezultat, u odrasloj dobi mogu imati nisku toleranciju na emocionalne podražaje i često same sebe osuđuju zbog osjećaja koje ne mogu kontrolirati", objašnjava Webb za YourTango.

2. Doživljaj da vlastite potrebe nisu važne

Ako tijekom odrastanja nitko nije pitao što želimo, što nam treba ili što nam se sviđa, vrlo lako možemo razviti osjećaj da naše potrebe nisu važne. Psihologinja ističe: "U odrasloj dobi to se može manifestirati tako da stalno stavljate druge ispred sebe i rijetko kada tražite ono što vam je stvarno potrebno jer ste naučili da to nema smisla."

3. Osjećaj da ćete druge opteretiti ako govorite o problemima

Kada dijete nema prostor za iskren razgovor s roditeljima o svojim problemima, nauči da je bolje šutjeti. "Odrasle osobe koje su to doživjele često misle da će opteretiti druge ako podijele vlastite brige, pa se emocionalno povlače i sve zadržavaju za sebe. Taj osjećaj unutarnje izoliranosti često je duboko ukorijenjen", navodi Webb.

4. Vjerovanje da je plakanje znak slabosti

"U zdravom obiteljskom okruženju dijete uči da je plakanje normalan način izražavanja tuge, stresa ili frustracije. No, ako je plakanje bilo ignorirano, ismijavano ili strogo zabranjeno, osoba će odrastati s uvjerenjem da su suze sramotne i neprihvatljive. Zbog toga će skrivati svoje emocije i teško pokazivati ranjivost pred drugima", zaključuje psihologinja.