PRAVNIK i poduzetnik Marko Dragičević nezavisni je kandidat za gradonačelnika Dubrovnika. U razgovoru za Index najavio je svoju kandidaturu i predstavio ključne točke svog programa za razvoj grada. Osvrnuo se i na svoju poduzetničku karijeru i iskustvo u raznim međunarodnim projektima.

> Odvjetnica koja želi srušiti HDZ na jugu: Nismo svi isti, HDZ mora pasti

Otkud Vi u utrci za gradonačelnika?

Nikad ranije nisam bio u politici, naravno da sam je pratio, možda čak i puno detaljnije od prosječnog zainteresiranog birača. Jednostavno, u jednom trenutku odlučio sam da je vrijeme prestati promatrati i dobio sam poriv uključiti se. Naravno, napravio sam mini analizu što se sve i od koga nudi, te procijenio da ima mjesta. Koliko, vidjet ćemo, ali znam da se nisam umorio i da nisam pogriješio.

Nositelj ste više patenata u području digitalnih tehnologija, farmacije i obrambene industrije. Prije toga bili ste vlasnik i upravitelj medijskih i sportskih prava, uključujući Super Bowl i englesku Premier ligu. Kako ste uopće ušli u svijet biznisa?

Ah, da, bilo je toga dosta, sad sam upravo u procesu finaliziranja nekoliko patenata... Iz sektora koje spominjete, jako mi je zabavno raditi i sudjelovati u takvim procesima s pametnijima od sebe. To je proces pun neizvjesnosti i velike radosti kad uspijete – to nije uvijek, ali i takve situacije nose brojna pozitivna iskustva i učenja.

Premier liga je bila pravi izazov, to sam radio 3 godine, skupa s engleskom reprezentacijom, Community Shield natjecanjem te FA kupom... Super Bowl je bio dio tog velikog paketa. Moj ulaz u taj svijet bio je preko McDonald'sa, jednog od najvećih svjetskih brendova, koji me poslovno i životno oblikovao, zajedno sa svim ljudima koje sam na tom putu sreo, a izdvojio bih velikog mentora i saveznika, pokojnog gospara Vlada Stilinovića, koji je najzaslužniji za moj uzlet.

Osim McDonalds'a, tu je priča i s Titovom kuharicom.

Radio sam s cijelim nizom velikih, najvećih brendova, kako domaćih tako i stranih, u vrijeme otvaranja novog svijeta, negdje od 1995. Sve zemlje gdje sam djelovao, a one su bile dio bivšeg istočnog bloka, doživljavale su tržišnu, sociološku i političku transformaciju, što je samo po sebi bilo iznimno zanimljivo.

Jedna od tih zemalja bila je i Ukrajina, zemlja ogromnih potencijala, kako ljudskih tako i tržišnih, pa mi je posebno žao gledati u kakvoj se situaciji trenutno nalazi. Nadam se, prvenstveno radi njih, da će to brzo prestati. Titova kuharica je zabavan projekt. Tito je nešto poput našeg McDonald'sa, brend rasprostranjen po cijelom svijetu, zato mi je bilo iznimno zanimljivo s Anjom Drulović kreirati tu knjigu.

Ona predstavlja onaj relativno bezbrižni aspekt njegova života, a mi smo se potrudili predstaviti ga zajedno sa svim fotografijama i presjekom povijesnih okolnosti u kojima su se ti susreti događali. Sve je rasprodano, razmišljamo o novoj seriji izdanja... Knjiga također postoji i na engleskom jeziku.

Možete li konkretno reći što ste osobno ostvarili kroz te projekte - jeste li danas financijski neovisni i smatrate li se bogatim čovjekom?

Prebogat nisam, ali zadovoljan sam svim što imam, nemam neke neostvarene ambicije i želje, organizirao sam miran i ispunjen život te se smatram financijski neovisnim.

Koje biste glavne značajke svog programa istaknuli? Nudite potporu od 3000 eura za svako novorođeno dijete.

Briga za najstarije, najmlađe i za one koji trebaju dodatnu asistenciju Grada, tu bih također uključio i brigu i podršku podstanarima – oni su, kao i ljudi umanjene snage, jako osjetljivi – moramo se osjećati privilegiranima što se u tim situacijama nalazimo u gradu koji tim našim sugrađanima može pomoći – na nama je da nađemo najbolji način kako to napraviti.

Dalje, pravila koja su jednaka za sve – pa onda razvoj, infrastruktura, diversifikacija prihoda. Moramo postati sredina koja je atraktivna za pametnije od nas kako bi nam pomogli da idemo naprijed, da parafraziram gđu. Biseru, koja je rekla – došlo je vrijeme sadnje novih stabala, ne spavanja na lovorikama.

Najavljujete smanjenje PDV-a i poreza na dohodak, subvencije za privlačenje tvrtki te javno-privatna partnerstva za stanogradnju.

Jedan od prvih zadataka koje sam postavio sebi jest pokrenuti akciju prema Vladi Republike Hrvatske kako bi se za Dubrovnik smanjio PDV za razdoblje dok se do Dubrovnika ne izgradi autocesta. Dubrovnik zbog nedostatka moderne prometnice kao jedini grad u Hrvatskoj ima zbog te činjenice znatno veće cijene roba i usluga, pa držim da je naš stav i zahtjev opravdan i da će Hrvatska imati razumijevanja za naša traženja.

Spremni smo pristupiti svakoj pojedinačnoj tvrtki posebno, ovisno o njezinoj veličini, broju zaposlenih za koje bi se otvorila radna mjesta kao i vrsti djelatnosti koju bi obavljala. Ovim želimo Dubrovnik pretvoriti u grad poslovnih mogućnosti, a posebice grad koji podržava moderne tehnologije, razvojne projekte i istraživački rad.

Tu očekujemo pomoć od Alana Đurića, našeg Dubrovčanina, koji je sigurno od svih nas u tom svjetskom poslu otišao najdalje i koji je više nego voljan pomoći.

Kako smanjiti gužve i povećati broj parkirnih mjesta? Koja su dugoročna, a koja kratkoročna rješenja u prometu?

Imamo više elemenata koje smo predvidjeli za smanjenje odnosno rasterećenje prometa. Đirata je jedan od njih. Njome želimo osloboditi Pile kao glavni generator gužve od autobusa. Nadalje, želimo Zagrebačku ulicu pretvoriti u dvosmjernu kako bismo time u potpunosti oslobodili Pile od prometa automobilima. Na Pile bi realizacijom projekta Đirata dolazili samo autobusi Đirate i taksiji.

Daljnji koraci su spajanje Hebrangove sa Splitskim putem direktnom prometnicom, uvođenje kružnih tokova gdje je to moguće (Splitski put, kod Lukoila, Ilina glavica, Okružno, dno Batale itd.).

Ovdje treba naglasiti i dugoročni razvoj projekta Ypsilon koji bi stvorio uvjete za tzv. 15-minutni grad – grad u kojem bi se za 15 minuta pješačenja došlo do nužnih sadržaja za život.

Realizacijom projekta Ypsilon izgradile bi se višekatne podzemne garaže na tri lokacije – u zoni Konga gdje je planiran međugradski i centralni gradski kolodvor, u zoni luke gdje je planiran lučki terminal s akvarijem i sadržajima povezanim s morem i pomorstvom te u zoni sadašnjeg stadiona gdje bi se uz podzemne garaže formiralo i centralno mjesto Lapada s brojnim sadržajima u smislu mjesta okupljanja, shoppinga, ali i sporta i razonode.

Kako biste ocijenili način na koji Mato Franković vodi grad?

Umjesto osobnih napada, evo činjenica. Stanogradnja – nema je. Gužve u prometu – veće nego ikad. Upravljanje prostorom – bez vizije i ideje u kojem smjeru bi Dubrovnik trebao ići.

Grad se vodi bez dijaloga i dogovora, kao i bez hrabrosti da se povuku ključni potezi. Vrijeme se gubi na politička preglasavanja pa se time dodatno gubi vrijeme za realizaciju projekata koji bi svima donijeli bolju i kvalitetniju budućnost. Jednako tako mislimo da su dostupna sredstva EU fondova jako slabo iskorištena, a bila su nam na raspolaganju cijelo to vrijeme.

Koliko mandata Vam je cilj osvojiti u Gradskom vijeću? Što se tiče same utrke za gradonačelnika, koji je tu Vaš osobni cilj?

U Gradskom vijeću želimo biti dovoljno jaki da možemo realizirati projekte koji bi podigli kvalitetu življenja i privukli mlade i sposobne da ostanu u Dubrovniku. Kandidiranje za gradonačelnika naš je jasan iskorak iz kritike promatrača u spremnost za preuzimanje odgovornosti u razvoju Dubrovnika.