DANA 23. veljače 2013. godine ispisana je povijest borilačkog sporta. U oktogonu UFC-a prvi put su se u službenoj borbi našle dvije žene, Ronda Rousey i Liz Carmouche. Bio je to meč za titulu u bantam kategoriji, a Rousey je slavila nakon četiri minute i 49 sekundi, prisilivši Carmouche na predaju polugom na ruci.

Zanimljivo je da je samo dvije godine ranije predsjednik UFC-a Dana White tvrdio da se žene "nikada neće boriti u UFC-u". No brzo je promijenio mišljenje i otvorio vrata borkinjama, što se pokazalo kao pun pogodak. Rousey je vrlo brzo postala globalna zvijezda, a njezin uspjeh trasirao je put za brojne druge.

U godinama koje su uslijedile ženska MMA scena rapidno je rasla. U oktogon su ušle borilačke veličine poput Holly Holm, Valentine Ševčenko, Rose Namajunas, Amande Nunes, Mieshe Tate, Joane Jedrzejczyk, Weili Zhang i Cris Cyborg. Neki od njihovih mečeva ušli su u povijest kao jedni od najboljih u organizaciji.

UFC-ov veteran kritizira ženske borbe

Unatoč tome, ženski MMA i dalje ima svoje kritičare. Jedan od njih je UFC-ov veteran Matt Brown, koji je u podcastu "The Fighter vs. The Writer" iznio niz zamjerki na račun razine ženskih borbi.

"Mislim da smo na početku svi bili oduševljeni jer je sve bilo novo. No kako se publika obrazovala i dublje ušla u sport, sve je postalo jasnije. Jednostavno, žene nisu dobri borci kao muškarci", rekao je Brown.

Dodao je da njegovi komentari nisu pokušaj vrijeđanja, nego osobno mišljenje temeljeno na onome što vidi u oktogonu. "Kad gledamo UFC, želimo gledati najbolje na svijetu. To je Super Bowl borilačkih sportova", zaključio je.

Brownova izjava izazvala je rasprave, no činjenica je da UFC-ove borkinje čine vrh svjetske ženske borilačke scene. Usporedbe s muškarcima možda ne drže vodu, ali unutar svojih kategorija, mnoge od njih ispisuju povijest – bez obzira na predrasude.