FRANKLIN Delano Roosevelt (30. siječnja 1882. - 12. travnja 1945.) bio je 32. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, služeći od 1933. do svoje smrti 1945. godine. Jedini je američki predsjednik izabran na četiri mandata, vodeći naciju kroz dvije najveće krize 20. stoljeća: Veliku depresiju i Drugi svjetski rat.
Roosevelt je rođen u Hyde Parku, New Yorku, kao sin Jamesa Roosevelta i Sare Delano Roosevelt. Potječući iz uglednih i bogatih obitelji, dobio je privatno obrazovanje i rano razvio interes za javnu službu. Pohađao je prestižnu školu Groton, a potom je diplomirao na Harvardu 1903. godine. Nakon toga upisao je Pravni fakultet na Sveučilištu Columbia, no napustio je studij nakon što je položio pravosudni ispit.
Rooseveltova politička karijera započela je izborom u Senat države New York 1910. godine. Od 1913. do 1920. služio je kao pomoćnik ministra mornarice pod predsjednikom Woodrowom Wilsonom, gdje je stekao dragocjeno iskustvo u upravljanju i nacionalnoj obrani. Godine 1921. obolio je od poliomijelitisa, što je rezultiralo trajnom paralizom nogu. Unatoč fizičkim izazovima, vratio se politici i izabran je za guvernera New Yorka 1928. godine.
Predsjedništvo i New Deal
U jeku Velike depresije, Roosevelt je 1932. godine izabran za predsjednika SAD-a, pobijedivši Herberta Hoovera. Njegov prvi mandat obilježen je ambicioznim programom reformi poznatim kao New Deal, osmišljenim za oporavak američke ekonomije. Tijekom prvih 100 dana mandata, Kongres je usvojio niz zakona koji su se bavili bankarskom krizom, nezaposlenošću i poljoprivredom. Osnovane su agencije poput Federalne korporacije za osiguranje depozita (FDIC) radi zaštite bankovnih depozita i Komisije za vrijednosne papire i burzu (SEC) za regulaciju tržišta kapitala.
Jedna od najznačajnijih mjera bila je uspostava Socijalnog osiguranja 1935. godine, pružajući financijsku pomoć starijim osobama i nezaposlenima. New Deal je također uključivao programe javnih radova, koji su stvorili milijune radnih mjesta i izgradili infrastrukturu diljem zemlje.
Drugi svjetski rat i vanjska politika
Kako su se globalne tenzije povećavale, Roosevelt je prepoznao prijetnju koju predstavljaju sile Osovine. Nakon napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941., SAD je ušao u Drugi svjetski rat. Roosevelt je usvojio strategiju "prvo Europa", fokusirajući se na poraz Njemačke prije Japana. Tijekom rata, sudjelovao je na ključnim konferencijama s britanskim premijerom Winstonom Churchillom i sovjetskim vođom Josifom Staljinom, oblikujući poslijeratni svjetski poredak i postavljajući temelje za osnivanje Ujedinjenih naroda.
Zdravstveni problemi i posljednji mjeseci
Godine 1921., u dobi od 39 godina, Roosevelt je obolio od bolesti koja je uzrokovala trajnu paralizu nogu. Iako je dijagnoza tada bila poliomijelitis, kasnije su neki istraživači predložili da je možda riječ o Guillain-Barréovom sindromu.
Rooseveltovo zdravstveno stanje znatno se pogoršalo tijekom Drugog svjetskog rata. Iako je njegova paraliza bila poznata, ozbiljnost drugih zdravstvenih problema skrivana je od javnosti. Bolovao je od teške hipertenzije, srčanih problema i arterioskleroze. Tijekom 1944. godine, liječnici su otkrili znakove kongestivnog zatajenja srca, ali unatoč tome, Roosevelt je ponovno pobijedio na predsjedničkim izborima i započeo svoj četvrti mandat.
Dana 12. travnja 1945., dok se odmarao u Warm Springsu, Roosevelt je doživio veliki moždani udar i preminuo u 63. godini života. Njegova smrt duboko je potresla naciju, a predsjedništvo je preuzeo njegov potpredsjednik Harry S. Truman, koji je ubrzo nadgledao završetak Drugog svjetskog rata.
Roosevelt je preminuo 12. travnja 1945. u Warm Springsu, Georgiji, nekoliko mjeseci prije završetka Drugog svjetskog rata. Njegovo predsjedništvo transformiralo je ulogu savezne vlade u američkom društvu i učvrstilo SAD kao globalnu silu. Unatoč kontroverzama, poput internacije japanskih Amerikanaca tijekom rata, povjesničari ga često svrstavaju među najutjecajnije američke predsjednike.
Kako je moguće da je bio predsjednik u četiri mandata?
Franklin Delano Roosevelt ostao je upamćen kao jedini predsjednik u povijesti Sjedinjenih Američkih Država koji je služio više od dva mandata, ukupno četiri puta, od 1933. do 1945. godine. Njegova dugovječnost na vlasti bila je moguća zbog kombinacije pravnih, političkih i povijesnih okolnosti.
Prije Rooseveltovog predsjedništva, nije postojalo zakonsko ograničenje broja mandata koje bi spriječilo predsjednika da se kandidira više puta. Iako je George Washington uspostavio nepisano pravilo povlačenja nakon dva mandata, kasniji predsjednici su ga slijedili iz običaja, a ne iz pravne obveze. Međutim, Roosevelt je postao izuzetak u vrijeme kada je nacija prolazila kroz teška iskušenja.
Njegov prvi izbor za predsjednika dogodio se 1932. godine, u jeku Velike depresije, kada je obećao ekonomsku obnovu kroz program reformi poznat kao New Deal. Ove su mjere pomogle ublažiti posljedice ekonomske krize, donijele milijune novih radnih mjesta i vratile povjerenje u državne institucije. Zbog toga je na izborima 1936. godine ponovno osvojio mandat s uvjerljivom pobjedom.
Do 1940. godine svijet se našao u vrtlogu Drugog svjetskog rata, a Roosevelt je smatrao da bi promjena vodstva u takvom trenutku mogla biti opasna za Sjedinjene Države, iako još nisu bile direktno uključene u rat. Iako nikada prije nijedan predsjednik nije osvojio treći mandat, Roosevelt je uvjerio naciju da mu je potrebno povjeriti još četiri godine vođenja države kako bi osigurao stabilnost. Tako je po prvi put u američkoj povijesti predsjednik osvojio treći mandat.
Godinu dana kasnije, 7. prosinca 1941., Japan je izveo iznenadni napad na Pearl Harbor, što je označilo ulazak Sjedinjenih Država u Drugi svjetski rat. U tim ratnim godinama Roosevelt je preuzeo ključnu ulogu u oblikovanju globalne strategije, surađujući s britanskim premijerom Winstonom Churchillom i sovjetskim vođom Josifom Staljinom. Njegovo vodstvo smatralo se nezamjenjivim, pa se 1944. godine ponovno kandidirao i osvojio četvrti mandat.
Njegova smrt potaknula je političku raspravu o tome treba li američki predsjednik imati ograničen broj mandata. Kao rezultat toga, 1947. godine usvojen je 22. amandman na Ustav SAD-a, kojim je službeno ograničen predsjednički mandat na najviše dva mandata ili ukupno 10 godina, u slučaju da je netko preuzeo dužnost nakon smrti prethodnog predsjednika.