KOLIKO je složen odnos Ukrajine i Zapada, koji se često u jednom dijelu javnosti, političkih aktera i analitičara tumači kao maćehinski odnos Zapada prema Ukrajini, do te mjere da se proteže narativ o "ratu do posljednjeg Ukrajinca", govori i odlomak iz knjige War legendarnog američkog novinara Boba Woodwarda (poznat po razotkrivanju afere Watergate), napisane na temelju njegovih razgovora s najvišim američkim dužnosnicima.

Izjava Johnsona 2022. godine

Poznata je priča o tadašnjem britanskom premijeru Borisu Johnsonu, koji je za vrijeme Istanbulskih pregovora u ožujku 2022. godine, prema tvrdnjama ukrajinskih, ali i drugih dužnosnika, rekao Kijevu da se "nastavi boriti", odnosno da Ukrajina ne pristane na uvjete iz pregovora s Ruskom Federacijom. 

Taj događaj se često tumači kao "puštanje Ukrajine niz vodu", naročito jer je nedavno isti Boris Johnson, koji doduše više ne obavlja funkciju premijera, Kijevu predložio da odustane od zahtjeva o uspostavi kontrole granica iz 1991. godine.

Strah od taktičnog nuklearnog oružja u slučaju ruske katastrofe 

Vraćajući se na spomenuti odlomak iz knjige, prema Woodwardu, u jesen 2022. godine obavještajci su izvijestili Bijelu kuću da bi, u slučaju poraza ruskih snaga na desnoj obali rijeke Dnjepar, Kremlj mogao upotrijebiti taktičko nuklearno oružje.

Ukrajinska vojska je krajem ljeta 2022. pokrenula dvije velike ofenzive u Harkivskoj i u Hersonskoj oblasti. Međutim, tada je postojao snažan otpor ruskih snaga, naročito u gradu Hersonu, gdje su se okupile velike snage da bi se zadržalo područje s desne strane rijeke Dnjepra, uključujući i najspremnije desantne jedinice.

Povlačenje iz Hersona

Ukrajinske su snage na području Hersonske oblasti napredovale sporo, ali su mostove i prijelaze preko rijeke imale pod kontrolom, što je otežavalo, pa čak i onemogućavalo opskrbu ruskih snaga tim putem.

Oko sredine listopada zapovjedništvo ruskih oružanih snaga (general Surovikin) odlučilo je povući se iz Hersona, odnosno s desne strane rijeke Dnjepar, te zauzeti bolje obrambene položaje i sačuvati svoje najbolje postrojbe za daljnje operacije. Međutim, taj plan je bio izuzetno rizičan i težak jer su ruske snage morale prijeći mostove i prijelaze koje su ukrajinske snage držale pod vatrenom kontrolom.

Kad bi se ruske snage povlačile, ukrajinske bi ih slijedile, a prelazak bi se mogao pretvoriti u katastrofu za Ruse, koji bi izgubili velik broj ljudi i opreme.

"Postojala vjerojatnost od 50% da bi Putin naredio upotrebu taktičkog nuklearnog oružja"

No, to se nije dogodilo. Ruske snage su relativno mirno i organizirano napustile desnu obalu. Tada su se pojavili izvještaji o masovnim ukrajinskim napadima i tisućama ostavljenih ruskih vojnika na desnoj obali. Međutim, to se pokazalo netočnim.

Deseci tisuća ruskih vojnika su preko prijelaza i mostova prešli na lijevu obalu Dnjepra. To potvrđuju i ruski sudionici događaja i neki ukrajinski izvori, kao i nedostatak foto i videodokaza o prijelazima. Nije bilo pokušaja ukrajinskih snaga da organiziraju napade kako bi odsjekle ruske trupe u povlačenju. Iz Woodwardove knjige se može iščitati zbog čega je to tako. 

"Putin je rasporedio oko 30.000 vojnog osoblja u Herson. Procjene obavještajnih službi sugeriraju da bi, ako bi ruske snage bile okružene ukrajinskim snagama, postojala 50%-tna vjerojatnost da bi Putin naredio upotrebu taktičkog nuklearnog oružja kako bi se izbjegli katastrofalni gubici na bojnom polju", piše Woodward.

Dogovor američkog i ruskog glavnog stožera

Nakon toga je Biden, prema Woodwardovim riječima, naredio da sve razine kontaktiraju Rusiju i učine sve da spriječe nuklearni scenarij. Zatim je uslijedio razgovor američkog i ruskog načelnika glavnog stožera, generala Marka Milleyja i generala Valerija Gerasimova.

Rus je izjavio da bi nuklearno oružje moglo biti korišteno u slučaju katastrofalnih gubitaka ruskih snaga, što bi odgovaralo nastajanju problema u Hersonu. Na to je general Milley uvjeravao da Rusija neće doživjeti takav poraz.

Nakon toga su ruske snage uspješno evakuirane iz Hersona. Treba biti pošten i reći da se jamstva generala Milleyja da neće biti poraza ruskih snaga i relativno bezbolan izlazak iz Hersona ne povezuju izravno, ali može se pretpostaviti da su povezani.

Smjena Zalužnog

Također, još jedna činjenica povezuje te dvije stvari. To je sukob tadašnjeg načelnika glavnog stožera Ukrajine, generala Zalužnog, i predsjednika Ukrajine Zelenskog. Iako se taj sukob cijelo vrijeme zataškavao, jasno je bilo da je do njega došlo kada je naposljetku general Zalužni smijenjen i poslan u Englesku.

Naime, prema mnogim izvorima, prvo veće neslaganje političkog i vojnog vrha Ukrajine dogodilo se kada je odlučen smjer ofenzive. General Zalužni se zalagao za udar u Zaporiškoj oblasti u smjeru Krima, a ne u Hersonskoj i Harkivskoj, čime bi se ruske snage presjekle na dva dijela.

To bi bila katastrofa za rusku vojsku, čije snage na tom području u to vrijeme nisu bile dovoljno brojne (još nije bila provedena mobilizacija), a utvrde na južnom dijelu fronte nisu bile pouzdane. Tijek rata bi bio radikalno drugačiji. Ukrajina bi dobila priliku za proboj do Krima i kopnenu blokadu poluotoka, što bi bila strateška pobjeda.

Amerikanci srušili ideju o pokušaju proboja do Krima

Međutim, prema drugim izvorima, Amerikanci su srušili tu ideju. Ukratko - oba događaja, izostanak udara na jug i puštanje da se ruske snage povuku preko Dnjepra, u skladu su s onime što piše Woodward.

Upravo to je odigralo vrlo važnu ulogu u daljnjem tijeku rata. Rusija je uspješno sačuvala svoje najspremnije jedinice i dobila na vremenu za stvaranje utvrda u najizazovnijem dijelu fronte - u Zaporiškoj oblasti.

Rusija preuzela inicijativu

Također, Ruska Federacija je uspješno izvršila djelomičnu mobilizaciju te započela prebacivanje gospodarstva na ratne temelje. Sve je to predodredilo neuspjeh druge ukrajinske ofenzive u 2023. godini i vratilo inicijativu ruskim snagama.

Vraćajući se na Borisa Johnsona, njegova tadašnja izjava, sagledavajući sve ove nabrojane činjenice, može se staviti u nešto drugačiji kontekst. Vjerojatno je Zapad, odnosno Velika Britanija i SAD, u nekom trenutku zaista pomislio, vjerovao, smatrao da uz njihovu pomoć Ukrajina može izbaciti ruske snage s teritorija Ukrajine i izaći na granice iz 1991. godine.

Međutim, opasnost od nuklearnog udara, ako je točna, bila je razlog zbog kojeg se nije išlo na tu opciju.

Zaštita od nuklearnog udara?

Je li time zaštićena Ukrajina od nuklearnog udara i je li ta prijetnja zaista bila realna, nemoguće je reći. S druge strane, ovo je vrlo vjerojatno točka u kojoj se na Zapadu ipak odustalo (barem za neko vrijeme) od izravnog obračuna s Rusijom i pokušaja da se porazi politika Kremlja u Ukrajini. Tada je odlučeno da će se krenuti tražiti neko "srednje" rješenje, iako ono ni sada još nije na vidiku.