NISAM neprevaziđeni maestro Tonči Huljić, ali jedino što mogu reći na prijavljene pjesme je: AaAaAaAaAaAaAa.

Neću se previše obazirati na same skladbe, jer zasebno nisu naročito vrijedna djela, ali mislim da je ovogodišnji Dora roster odličan primjer za važnu lekciju. Ona glasi: valja razlikovati zvuk od supstance.

Većina pozitivnih komentara na izabrane pjesme osvrće se na stilsku raznolikost pjesama. Nemojte me krivo shvatiti, raznolikost je super, ne želim bičem tjerati Nepalce iz Hrvatske i sl. Ali kežualni konzumenti glazbe moraju shvatiti da žanrovska pripadnost 90% ovisi o stilskim rješenjima.

Žanrovi su marketinški, a ne glazbeni pojam

Oćeš rok? Električna gitara! Metal? Dupla pedala! Rep? Brže izgovaraj te linije! Disko? Sekvenciraj mi taj sint! - i tako dalje.

Stilska paleta pjesme nije nevažna stvar, ali temeljiti prosudbu kvalitete na stilskoj paleti čisti je analfabetski pristup. Razumijem prvoloptaštvo - lakše je na Fenkstinu pjesmu reći "e burki tak se nekoć brijalo, to je ta repčuga nazad u danu", na Ogenj "rokni me, ne daj mi da dišem" ili na Marka Tolju "wow, ovo će definitivno priskrbiti značajne tantijeme uzdanici hrvatskog popa Miji Dimšić" - ali to samo ponižava diskurs na birtijsko dobacivanje. Pričajmo o smislu, poruci, vještini, interpretaciji, dočaravanju, dinamici, ljepljivosti melodija, poentiranju značajnih trenutaka, kreativnom pristupu, ludilu, umjetnosti.

Ali ako ne želite, imate dobar argument protiv mene: na ovoj Dori ima toliko malo supstance da stilske razlike puno više plijene pažnju. Pošteno. Tko uopće ima vremena za glazbu uz praćenje svake socijalne medije koja postoji?

Kandidati su loši, ali ne i krivi

Oni su samo lica koja su se stavila pod paljbu, kolateralna šteta HRT-ovog podbačaja i odraz niskih standarda hrvatske kreativne industrije. Ja igram ulogu hejtera jer je u hrvatskom javnom prostoru toliko neobično kritizirati nekoga ako ga ne mrziš, ali siguran sam da je većina kandidata privatno sasvim korektna svita. (Ne mislim na standarde HRT ZAMP tantijemaše, jasno.)

HRT je ovdje glavni krivac. Iz godine u godinu ne rade apsolutno ništa da bi Dora bila kvalitetno natjecanje i da bi proizvela pobjednika Eurosonga. Ništa od toga nam nije bilo bitno dok su se slale potpune nebuloze: Lighthouse Nine Kraljić, Crazy Franke Batelić, The Dream Roka Blaževića…

Ali HRT je prošle godine napravio katastrofalnu grešku i Marka Purišića s četvrtog mjesta rezerve stavio kao prvu rezervu - što se nikad ne bi dogodilo da su prepoznali da može pobijediti - a mi smo usprkos nastojanjima Štenglovog ugodno uhljebljenog tima osjetili kako je biti relevantan na svjetskoj razini.

Ove godine HRT se još više potrudio svesti Doru na zanimaciju isključivo ESC zanesenjaka: nekakve glazbene kritike koja piše o tome zbog važnosti događaja, hrvatskih milenijalskih forumaša koji čak imaju i vlastite varijante Dore te generacije Z, koja prije svega prati Eurosong kao camp LGBT nastrojeno natjecanje.

Ne krivim ih: ako gledate iz uhljebničke perspektive, najbolja stvar koju su mogli napraviti da bi se riješili posla i odgovornosti (ali ne i pozicije) je selekcija glazbenog groblja u kojem ćemo na Eurosong poslati mrtvaca mjeseca ili miss lijesova.

Kuharov poljubac...

Diskvalificirali su najbolju pjesmu ovogodišnje Dore!

Čuo sam prvu verziju i rekao sam Natalie da nema što prigovarati gledamo li službeni pravilnik:

S druge strane, pričamo o HRT-u. Podsjetit ću vas na njihovo slijepo držanje pravilnika. Ne pričam o tome da je slanje demo snimki standardna praksa na Dori, što ima i smisla jer mnogim kreativcima nije financijski održivo profesionalno producirati pjesmu dok još uvijek ne znaju prolazi li na najveće glazbeno natjecanje u državi. Prisjetimo se puno poniznijih trenutaka našeg javnog servisa.

Sjećate se kad sam objavio da su mi ogorčeni članovi žirija povjerili da nema kriterija za poziv u žiri, kao ni pisanog traga? Da se žirira na papirićima u konstantnoj prisutnosti Tomislava Štengla i uz njegove sugestije? Da se dvjesto pjesama ocijeni u tri radna dana od SAMO PET-ŠEST SATI?

Da je veći dio žirija smatrao da je Baby Lasagna bio u samom vrhu i da su se tijekom žiriranja svi žalili na HRT uhljebe Battifiacu i Ferlina, najveću sramotu Dore i užasan sukob interesa? Da se do posljednjeg trenutka ne zna ni koliko točno natjecatelja treba biti? Da je iz prethodne Dore izbačeno šest pjesama doslovno dan prije objave kandidata?

>>Članovi žirija ekskluzivno: Osjećamo se prevareno i izigrano

Nažalost, vaš dežurni srboljubac nije čuo ostale pjesme dok je opravdavao HRT diskvalificiranoj kandidatkinji. Sad sam gdješto upućeniji i svjesniji koliko je natjecanje siromašno kvalitetom - a samim tim mogu reći kako bi izgledala moja kalkulacija u ime bolje Dore.

Ne samo da bih definitivno pustio Žigicu. Ne samo da bih zahvalio Natalie Balmix što se toliko potrudila da bi predstavila svoju zemlju na Eurosongu najbolje moguće...

Da sam na mjestu organizatora Dore, ovo su kandidati kojima bih u ovom trenutku, NAKON SLUŽBENE OBJAVE, dopustio da nastupe s nekom potpuno novom pjesmom: Ananda, EoT, Fenksta, Filomena, Irma, IVXN, Jelena Radan, laurakojapjeva, LELEK, Luka Nižetić, Magazin, Marin Jurić-Čivro, sva tri Marka, Martha May, Mat Šaft, Natalli, Nipplepeople, Ogenj, Petar Brkljačić, Supersonic trio, Swingers i Teenah.

Žigica je vatreni ziher za finale Eurosonga, a u HRT-u trebaju letjeti otkazi za ovakve stvari. Ne zato što je svaki njihov potez flop, nego zato što im je flop cilj.

Kako se hrvatska bagra našoj delegaciji usudila zviždati na dočeku!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Indexa.