OKO MENE vlada neka masovna psihoza. "Uskoro će doći do mira između Rusije i Ukrajine", "vidjet ćete, uskoro će se dogovoriti"... Svi objavljuju scenarije završetka rata i zamrzavanja sukoba na nekoj liniji fronte u sadašnjem stanju.

Svi raspravljaju o imenovanju Keitha Kellogga, posebnog Trumpovog predstavnika za Ukrajinu. Usred tih dječjih očekivanja da će čarobnjak za 24 sata zaustaviti rat, ponovno su počeli govoriti: "Zašto Ukrajina ne želi ustupiti teritorije?! Ostavite Putinu okupirana područja, rat će završiti!" Postoji samo jedan mali problem koji onemogućava provedbu tako jednostavnog i naivnog rješenja - "mira u zamjenu za okupirane teritorije". Razlozi koji su potaknuli Putina da započne ovaj rat i napadne Ukrajinu nemaju veze s riječima "zemlja ili teritorij".

Ljudi kao resurs

Možete lako zamisliti kako okupacija utječe na djecu. Da biste to razumjeli, dovoljno je pogledati primjer Koreje, nekoć jedinstvene države. Sada je Koreja podijeljena umjetnom granicom nakon "zamrzavanja" rata 1953. godine. Danas su to dvije države, razdvojene civilizacijskim ponorom.

Južna Koreja, razvijena slobodna demokratska država, dio je zapadnog svijeta. A Sjeverna Koreja pak jedini smisao postojanja ima u uništenju susjeda i ratu. Sjevernokorejci, poput robova prodanih gospodaru za rižu, bez ikakvog otpora odlaze umirati u tuđim ratovima. 

Svi ti vojnici, koji sada tako iskreno mrze sve koji žive južno od 58. paralele, nekada su bili djeca. Sada razumijete što zapravo Putin želi od okupiranih teritorija. Ljudski resurs. I što je taj "resurs" mlađi, tim bolje.

Brisanje identiteta

1000. dana od početka invazije na Ukrajinu, Velika Britanija je objavila paket sankcija protiv organizacija uključenih u deportaciju ukrajinske djece i brisanje njihove kulturne baštine.  

Sankcije su uvedene protiv ruske omladinske militarističke organizacije Junarmija i centra "vojno-patriotskog" odgoja Avangard. Ove organizacije, uz podršku ruskog Ministarstva obrane i Vladimira Putina, propagiraju službu u ruskoj vojsci, prisiljavajući djecu, uključujući onu s okupiranih ukrajinskih teritorija, na iskazivanje lojalnosti neprijatelju, što je kršenje međunarodnog humanitarnog prava. 

Programi uključuju osnovnu vojnu obuku, učenje ruske "alternativne" povijesti i poticanje mržnje prema Ukrajini i drugim "neprijateljima" - predstavnicima zapadnog svijeta.

Pranje mozga i militarizacija djece

Ovakvu militarizaciju i ispiranje mozga djeci osudio je u veljači 2024. UN-ov Odbor za prava djece. Umjesto da prestane, Rusija je pojačala napore na militarizaciji djece s okupiranih teritorija Ukrajine.

Tijekom 2023. i 2024. godine otvorene su nove organizacije "vojno-patriotskog odgoja" na okupiranim područjima Donjecke, Luganske i Hersonske oblasti - centar Vojnik i Akademija prijateljstva naroda Ahmat. Voditelji i instruktori u tim centrima često su bivši sudionici takozvane "specijalne vojne operacije".

Neki od njih, poput instruktora Ivana Rekubratskog iz Donjecka, i sami su bili djeca kada je Rusija započela agresiju na Ukrajinu 2014. godine. Ovo je očit primjer uspjeha militariziranog preodgoja i njegovih ciljeva - o osigurati stalan mobilizacijski rezervoar za rusku vojsku.

Koliko je djece deportirano?

Teško je utvrditi stvaran broj. Državni ukrajinski portal Children of War navodi brojku od 19.5 tisuća djece. No to su samo ona djeca za koje postoje podaci. Ukrajinska pravnica i aktivistica Kateryna Raševska tvrdi da bi broj mogao dosegnuti 50 tisuća. Među njima su siročad, djeca bez roditeljske skrbi, djeca iz internata te ona odvedena s okupiranog Krima. Djecu su roditeljima mogli oduzeti tijekom procesa "filtracije".

"Nije nužno koncentrirati se na brojku jer, iz pravne perspektive, čak i deportacija jedne osobe može se smatrati ratnim zločinom", kaže Raševska. 

"U praksi Međunarodnog kaznenog suda postojali su slučajevi kada je kriterij širokog opsega zadovoljavalo i 13 osoba nad kojima je provedeno sustavno nasilje. Tako deportacija 31 djeteta iz Mariupolja također ispunjava ovaj kriterij za kvalifikaciju kao ne samo ratnog zločina već i zločina protiv čovječnosti", dodaje.

Kako deportiraju djecu?

Darija Herasimčuk, savjetnica predsjednika Ukrajine za prava djeteta, navodi sljedeće scenarije. Prvi - Rusi ubijaju roditelje i potom otimaju djecu, koja završavaju u ruskim obiteljima ili internatima. Drugi - djeca se izravno oduzimaju biološkim roditeljima. Često se roditeljima, posebice onima koji neću surađivati s okupatorima, oduzimaju roditeljska prava. 

Treći - roditelji i djeca bivaju razdvojeni tijekom tzv. filtracijskih procedura dok pokušavaju napustiti okupirana područja. Četvrti scenarij opisuje situacije kada Rusi stvaraju nepodnošljive uvjete za život djece u okupiranim gradovima i prisiljavaju roditelje da "dobrovoljno", a zapravo pod prisilom, potpišu dokumente i pošalju dijete na tzv. odmor u ruske kampove, odakle se dijete više ne vraća. 

Djeca mogu ostati u takvim kampovima šest mjeseci ili više, često premještana i iz jednog kampa u drugi. Darija govori da ima djece koju su uspjeli vratiti tek nakon više od godinu dana.

Povratak i rehabilitacija

Djeca su toliko osjetljiva tema da su se projektu povratka djece pridružile čak i one države koje imaju svoj poseban pogled na rusko-ukrajinski rat. Među njima su, primjerice, tako naizgled potpuno različite države poput Katara i Vatikana. Hrvatska vrlo aktivno podržava rehabilitaciju ukrajinske djece, zbog vlastitog iskustva "djece rata". 

U srijedu je papa Franjo pozvao na molitvu za ukrajinsku djecu i mlade. "Ne zaboravimo mučenički ukrajinski narod. Mnogo pati. Pomislite na ukrajinsku djecu i mlade koji ovih dana pate. Molite za njih", rekao je poglavar Katoličke crkve. Osim molitve, Vatikan i njegovi predstavnici ulažu ogromne napore kako bi se barem otkrilo lokaciju djece. 

"Sveta Stolica nastavlja svoju humanitarnu misiju vraćanja maloljetnika, vojnika i civila iz Ukrajine koji su u zarobljeništvu", rekao je nadbiskup Paul Richard Gallagher, tajnik Vatikana za odnose s državama i međunarodnim organizacijama, govoreći u Kanadi na Ministarskoj konferenciji o humanitarnom aspektu Mirovne formule za Ukrajinu. 

Četvrta točka Ukrajinske mirovne formule ima sljedeću formulaciju: "oslobađanje svih zatvorenika i deportiranih". Koliko god potencijalni Trumpov plan zvučao obećavajuće, bez jamstava za povratak, posebno u dijelu koji se odnosi na povratak djece, Ukrajina vjerojatno neće potpisati nikakav dogovor s Rusijom.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala