HRVATSKI košarkaši porazom u Sarajevu od Bosne i Hercegovine 110:90 doveli su se u situaciju da u veljači iduće godine moraju pobijediti Francusku kako prvi put u povijesti ne bi propustili Europsko prvenstvo.

U prvom poluvremenu utakmica je bila izjednačena, ali na početku drugog BiH je napravila seriju 16:0 u tri i pol minute i dobila treću četvrtinu 33:13. Hrvatska je u četvrtoj neuspješno pokušavala smanjiti zaostatak ispod 13 poena i barem završiti dvomeč s BiH s boljom koš-razlikom, što bi je znatno približilo Eurobasketu.

Momčad Josipa Sesara opet je izgubila bitku u skokovima (40:31), ali BiH je ovaj put bila izuzetno raspucana, pogodila 18 od 36 trica i nošena fantastičnom atmosferom u Skenderiji došla do velike pobjede. Hrvatsku je predvodio Mario Hezonja s 28 poena, ali prečesto je uzimao nepotrebno preteške šutove kojima je usmjerio momčad u poraz.

Utakmicu je za Index prokomentirao bivši hrvatski reprezentativac Rok Stipčević, Zadranin koji je igrao na dva Europska prvenstva, SP-u 2010. i Olimpijskim igrama 2016., a najbolje dane karijere proveo u Italiji.

Stipčević nije želio izolirati Hezonju kao razlog poraza jer "nitko nije sam ni dobio ni izgubio utakmicu" te dodao da je Dubrovčanin zaslužio pravo uzimati takve šuteve. Objasnio je dominaciju BiH u skoku fizičkom nespremnošću hrvatskih centara, a promjenu sudačkog kriterija u drugom poluvremenu neumornošću igrača BiH u igri svojim ritmom.

Naglasio je da je BiH odigrala zaista izuzetnu utakmicu i da bi ovakva pobijedila i puno jače protivnike, ali i da će biti izuzetno teško vaditi se protiv Francuske, koja ima sličan agresivni stil igre kakav Hrvatskoj nikako ne odgovara.

Kako ste proživjeli utakmicu?

Jako mi je žao što nismo potvrdili pobjedu od 13 razlike iz Zagreba. S utakmice su mi u najvećem sjećanju serija BiH 16:0 na početku treće četvrtine, odnosno 19:0 kad se doda trica s kraja druge. Takve serije nisu uobičajene na ovako visokoj razini.

Druga stvar je agresivnost i energija koju su igrači BiH pokazivali i u prvoj utakmici, a pogotovo sada, nošeni punom Skenderijom. Tako nije lako igrati, stalno su prilazili našim igračima i igrali na rubu faula. Svaki kontakt je bio polufaul i tako su nametnuli ritam utakmice. Kad se tu nadoveže 18 trica iz 36 pokušaja i 40 skokova, realno je izgubiti od takvog protivnika. Bosna je odigrala nestvarnu utakmicu.

Za neutralne gledatelje ovo je bila utakmica koju je gušt gledati, s čak 200 poena, predivna atmosfera s poštovanjem prema himni, kao i u Zagrebu, i izmiješanim navijačima. 

Tu agresivnost su suci u prvom poluvremenu kažnjavali, ali u drugom pustili. Je li to presudilo?

Sportski je kad netko nametne određeni ritam i ne dopušta da pada, a suci, koliko god to na početku sankcioniraju, prilagode kriterij jer svih pet igrača stalno radi isto. Tada se popusti i da se ruka takvoj ekipi. To je poanta, da nametneš svoj ritam utakmice.

Ali treba naglasiti njihove ogromne postotke šuta, nije lako igrati protiv ovakve ekipe, koja bi s ovakvom publikom dobila i bolje protivnike.

Nakon što je Božić smanjio na 14 razlike, dvorana je utihnula, činilo se da se mijenja momentum, ali Hrvatska to nije uspjela kapitalizirati. Zašto?

Svaku našu tricu, svaki naš dobar potez u tom razdoblju su anulirali svojim tricama, posebno Gegić. Oni su utakmicu bazirali na pet igrača i isplatilo im se. Alibegović, Lazić, Kamenjaš i Musa igrali su preko 30 minuta, a vjerojatno bi i Gegić da nije ispao zbog pet prekršaja. Izbornik im je vjerovao i oni su mu vratili.

Kako ste, kao bivši bek poznat po agresivnoj obrani, vidjeli presing na Smithu kad se utakmica lomila?

Uvijek se treba prilagoditi sudačkom kriteriju i mislim da je Smith to dobro radio, jedino je bila nepotrebna ona nesportska osobna.

Kako ste vidjeli Hezonjinu izvedbu? Je li previše forsirao?

Hezonja je apsolutni lider ove reprezentacije i njen najbolji igrač. I u intervjuu koji je dao o Božiću super se postavio, što pokazuje da je spreman pomoći svakome, a ne stavljati sebe u prvi plan.

Nezahvalno je komentirati zašto je netko nešto napravio kad utakmicu gledaš na televiziji, kad ne osjećaš dvoranu, energiju koju je nametnula Bosna. Lakše je uživo.

Dobro, je li onda napad bio prestatičan pa nije imao drugog izbora?

Svaki igrač ima svoje prednosti i mane, a i na ostaloj četvorici na parketu je da mu omogućuju da nešto napravi. Hezonja je svojim zalaganjem i igrama došao do pozicije da ima pravo uzimati takve šuteve. Da smo dobili, bio bi veliki lider i najveći igrač nakon Dražena.

Neću prozivati jednog igrača jer nitko nije sam dobio ni izgubio utakmicu. Čovjek je došao iz Madrida pomoći, uvijek se vraća i treba mu skinuti kapu.
Naša kemija i taktika raspali su se nakon one serije 19:0, tu smo izgubili konce i počeli igrati drukčiju igru, nije više bilo planske igre s kretnjama kakve smo htjeli i napadanjem igrača koje smo htjeli. Iz toga nije bilo lako izroniti.

Je li Sesar što mogao promijeniti?

Radili su analizu i koncentrirali se na skok BiH, ali energija potrebna za takav skok proizlazi iz igrača, to je stvar želje i htijenja više nego ičega, stvar fokusa i koncentracije da zagradiš loptu.

Ali moram naglasiti, u ovoj momčadi imamo talentirane centre Brankovića, Šamanića i Bundovića, ali nitko nije u dobroj fizičkoj formi. Branković malo igra u Bayernu, Šamanić je bez kluba sedam mjeseci, a Bundović nije toliko atletski sposoban niti naviknut na igranje na ovakvoj razini.

Zato smo na tim pozicijama bili inferiorni u odnosu na ostale, ali to je splet okolnosti, nisu oni krivi za to. Tu nam točno fale naša dva najbolja igrača Šarić i Zubac.

Ima li Hrvatska ikakve šanse protiv Francuske?

Vjerujem da šansa postoji, nikad ne reci nikad, ali nezgodno je što prvu utakmicu igraju protiv nas i sigurno će željeti već tada potvrditi plasman na Eurobasket, a ne da se dovedu u situaciju da ovise o zadnjem kolu. Oni igraju slično kao BiH, s puno agresivnosti, što hrvatskoj reprezentaciji nikad nije odgovaralo.