HRVATSKI košarkaši napravili su velik korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo iduće godine pobjedom protiv BiH u Zagrebu 89:76. Za tri dana je uzvrat u Sarajevu, gdje bi pobjedom momčad Josipa Sesara osigurala plasman na Eurobasket, porazom manjim od 13 razlike zadržala prednost nad susjedima te imala i dalje sve u svojim rukama, ali većim porazom šanse svela na teoriju.

Među 12 igrača u sastavu bilo je nekoliko debitanata ili povratnika nakon dugog razdoblja, među kojima je svakako najvažniji Luka Božić, koji je nosio igru Hrvatske te s 25 poena, devet skokova i tri asistencije bio njen daleko najbolji igrač, pokazavši koliko je zapravo nedostajao proteklih sedam godina, a posebno posljednje dvije u kojima je u Zadru osvojio dva naslova MVP-a ABA lige.

U Božićevoj je sjeni prošao puno manje impresivan debi njegova imenjaka Luke Šamanića, igrača koji se nakon pet godina u Americi, u raskoraku između NBA i Razvojne lige, ovog ljeta vratio u Europu, ali je nakon raskida s Fenerbahčeom zbog privatnih razloga i dalje bez kluba.

"Baš sam ponosan"

Iako se u njegovoj igri i kondiciji itekako vidjela "hrđa" od tako duge stanke, iako je bilo grešaka na obje strane terena, s nekoliko je impresivnih poteza 24-godišnji Zagrepčanin pokazao da je klasa. Ako će mu ove dvije utakmice s reprezentacijom pomoći da pronađe klub u kojem će se vratiti u igračku formu te nakon toga ostati Sesaru na raspolaganju, svojim bi vještinama i atletizmom mogao biti ozbiljno pojačanje.

"Osjećao sam se super, sretan što sam napokon igrao utakmicu nakon toliko vremena. Očekivanja mi zbog toga nisu bila previsoka, ali drago mi je da smo pobijedili, da su dečki to odradili. Ja sam dao sve od sebe, nadam se da ću biti još bolji na sljedećoj utakmici. Baš sam ponosan", rekao je Šamanić za Index nakon utakmice.

"Igrao sam samo da pomognem"

Sesar ga je postavio na poziciju centra, smatrajući da se svojom snagom i atletizmom može "potući" s čvrstim i visokim igračima BiH te ih nadtrčati u tranziciji. Problem je bio u tome što su u prvom poluvremenu gosti imali čak 12 napadačkih skokova, zbog kojih do brzih kontri nije moglo ni doći, a mnoge su ulovili baš preko Šamanića.

U nekoliko navrata je naivno ispao u obrani, u pretjeranoj želji da pomogne ostavljao svog igrača i koštao Hrvatsku lako primljenih koševa. U napadu se vidjelo da mu igra na poziciji centra nije prirodna jer ništa nije uspio napraviti na postu, u prenapučenom bosanskom reketu, ali je izvlačenjem na šut i kreiranjem s nešto veće udaljenosti postigao sedam važnih i pravovremenih poena.

"Nakon tolike stanke igrao sam samo da pomognem, što god se tražilo od mene. Svaka sljedeća utakmica će biti sve bolja. Osjećao sam se super. Volim kontakt, volim to igrati, ali oni su se dosta skupljali u reket, nekad i sa svih pet igrača i tako je bilo teško bilo što napraviti", iznio je Šamanić iskustva s centarske pozicije i objasnio dominaciju BiH u skoku.

"Puno su šutirali izvana, lopte su se čudno odbijale, a oni su malo gurali u leđa, veliki su i jaki, što smo znali. Možda mi nismo dobro reagirali na prvu, ali to su bile duge lopte i ako nisu sva petorica na skoku, dogodi se to što se dogodilo. Sesar nam je na poluvremenu rekao da ćemo pobijediti ako to zaustavimo, a to se i desilo, imali su nam samo još pet skokova u cijelom drugom poluvremenu."

"U Sarajevu će nas još više tući"

U nedjelju u 18 sati uzvrat je u sarajevskoj Skenderiji, krcatoj bučnim domaćim navijačima, koji su i u Zagrebu u 90 posto utakmice nadglasali i natpjevali mlaku i pitomu zagrebačku publiku.

"Bit će još gore tamo, bit će krcato, napravit će pritisak, oni će još više tući, suci će biti pod pritiskom, ali očekujem pobjedu. Doći će nam Mario Hezonja i Danko Branković, skok ćemo zatvoriti i nadam se da neće biti problema", optimistično kaže Šamanić.

Priključenjem Brankovića moguće je da će se za sarajevsku utakmicu preseliti na klupu i pridonositi u kraćim, ali energičnijim dionicama, a možda se i "spustiti" na prirodnu poziciju četvorke. Zbog Hezonjina povratka njegov će napadački doprinos biti manje važan, iako je važno imati još jednog igrača koji može sam kreirati kad pukne akcija, ali trkački i atletski mogao bi napraviti pravu razliku.

Iako je do sada stavljao prioritet na klupsku karijeru, što danas ionako radi ogromna većina igrača, Sesar mu nikad nije zatvarao vrata, svjestan da hrvatska košarka nije u poziciji da ikome išta uvjetuje te da se ne smije odreći niti jednog igrača koji joj na bilo koji način može pomoći.

Valjda će i Šamanić odraditi i svoj dio pogodbe i biti na raspolaganju i kad se interesi ne budu ovako savršeno poklapali, kad mu reprezentacija ne bude jedina prilika za pokazivanje u potrazi za klupskim angažmanom.