"GLEDANOST je faktor stabilnosti u ovoj našoj čarobnoj šumi", kaže pri kraju filma Izolacija jedan medijski mogul koji pak neodoljivo podsjeća na jednog drugog medijskog mogula, koji pak predstavlja ključni faktor medijske stabilnosti u čarobnoj Srbiji. Poanta je više nego jasna, no i gledatelj i glavna zvijezda filma morat će mnogo toga, opasnog i zastrašujućeg, preživjeti kako bi shvatili gornju rečenicu.

Film počinje dolaskom mladog i pomalo zbunjenog biologa Jovana u promatračnicu na planini Tari gdje će neko vrijeme provesti sam sa zadatkom da putem videonadzora promatra što se događa u šumi te redovito zamjenjuje baterije na kamerama.

Zvuči kao horor film, ali nije

Ne čini se zahtjevno, no čim ostane sam, počinju ga uznemiravati znakovi koji sugeriraju da ipak nije sasvim sam, čuje neobične zvukove, pronalazi otvorena vrata svog kontejnera iako ih je ranije zaključao, a zatim počinje viđati lika u žutoj kabanici. Bilo bi to kao u Čudnoj šumi Discipline kičme, "ne zna s kim igra ko, čudna šuma je to", da nije baš jezivo.

Jeza se gradi sloj po sloj, dan po dan, a ne umanjuje ju ni susret sa starim lokalcem Sretenom (Miki Krstović) koji svakodnevno luta šumom i bere gljive. Uz to, komunikacija s poslodavcima koja se odvija putem satelitskog telefona sve je lošija.

Zvuči kao opaki horor, no svuda u medijima piše da je riječ o trileru, pa kako to? Gledatelji će to shvatiti u nastavku filma, a ja vam ovdje ne želim kvariti užitak gledanja, barem ne prije nego što vam ga dijelom pokvari preokret koji se događa, rekao bih, mnogo prerano u filmu.

Sve do njega film se gleda u dahu, no iznenađenje koje kreira spomenuto razotkrivanje brzo se ispuše, a tenzija naglo splasne, osobito kod iskusnijih gledatelja kojima nije potrebno mnogo da shvate od čega se sastoji iluzija. Pri tome film iz horora skreće u žanrovske vode trilera i društveno-kritičke satire koja na šokantan način preispituje etičke granice medijskog senzacionalizma.

Takav postupak nije deplasiran, kao što to nije ni sama tema filma, ali definitivno predstavlja iznevjereno očekivanje koje su gledatelji dobili u prvih 45 minuta. U njima nas film majstorski uvlači u sugestivan horor trip vješto stvorene atmosfere mističnosti i nesigurnosti i dok očekujemo da ono najbolje tek slijedi, redatelj nas iz njega naglavačke katapultira u neki sasvim drugi, drugačiji, ne nužno loš, ali svakako manje uzbudljiv film.

Je li Miloš Biković dobar odabir za ulogu Jovana?

Prvi rezultati gledanosti javljaju kako je Izolaciju u Srbiji u prvom tjednu prikazivanja vidjelo 32.5 tisuća gledatelja, stoga se može govoriti o, za srpske kinematografske prilike, umjerenom kinohitu koji velikim dijelom počiva na megapopularnosti Miloša Bikovića. No ako zanemarimo neosporan komercijalni potencijal koji Biković donosi, pitanje je koliko je zapravo on dobar odabir za tu ulogu.

Gledatelji ipak ne očekuju od Miloša Bikovića da se trza na svaki šum, na fijuk vjetra u krošnjama ili lepet krila. Navikli smo ga gledati (u Montevideu i Južnom vetru) kao frajera, štemera i švalera, no njegov Jovan u Izolaciji nije ništa od toga. I ne samo što nije ništa od toga, nego njegov lik nije ni napisan do kraja, nedostaje mu background, osnovne psihološke karakteristike i motivacija, a Biković nije tip glumca koji će to sam pred kamerom nadoknaditi i ugraditi u lik. 

Ne pomaže ni okvirna priča u kojoj pratimo razgovor psihijatrice s Jovanom, iz kojega doznajemo da je optužen za ubojstvo, te kroz koji unatrag saznajemo čitavu priču. Bitemporalnost pripovijedanja ne pridonosi mnogo boljem razumijevanju priče i glavnog lika, dok psihijatrijsko vještačenje ne uspijeva u nakani da dovede gledatelja u sumnju oko mentalne stabilnosti glavnog junaka. Zato uostalom i nema nikakvog razloga pa se cijeli taj postupak čini posve izlišnim. 

Izolacija je prvi film redatelja Marka Backovića inspiriran, prema njegovim riječima, filmovima kakve i sam voli gledati. U prvoj trećini filma jasno je da bi to mogli biti survival trileri poput Južnjačke utjehe ili Oslobađanja, pa je šteta što se zajedno sa scenaristom Markom Jocićem nije zadržao u žanru koji voli i očito razumije. U tom bi slučaju, uvjeren sam, Izolacija bio bolji i uzbudljiviji film.