PROVELI smo dan u šumi Tivoli na Velom Vrhu u Puli, u vrtiću Šumska djeca, gdje mališani od treće do šeste godine većinu vremena provode igrajući se i učeći u prirodnom okruženju. Ovdje djeca istražuju šumu, sudjeluju u kreativnim radionicama i s lakoćom savladavaju izazove koje im priroda postavlja.

Gledali smo ih kako trče stazama, skaču preko prepreka i snalaze se u svakodnevnim aktivnostima koje ih usmjeravaju prema samostalnosti i kreativnosti. Tijekom dana smo razgovarali s osnivačicom vrtića Francescom Miličević, po struci psihologinjom, koja nam je ispričala kako je i zašto odlučila otvoriti ovaj poseban prostor za odrastanje u šumi.

Galerija

Ovdje djeca uče kroz igru i istraživanje prirode 

Francesca nam je otkrila svoju priču o osnivanju šumskog vrtića i kako je došla na ideju da djeci pruži drugačije iskustvo boravka u vrtiću. "Odlučila sam otvoriti ovaj vrtić 2019. godine, kada je moj sin napunio tri godine.

Tada sam shvatila da ideja i vizija odrastanja kakvu želim za svoju djecu jednostavno nije bila dostupna", kazala nam je. Nakon što je razmišljala o opcijama, donijela je odluku: "Znala sam da mi mame možemo za svoju djecu pomaknuti planine, pa sam odlučila otvoriti šumski vrtić", kazala nam je.

Francesca kao glavni cilj ovakvog vrtića smatra davanje prilike djeci da što više vremena provode u prirodi, učeći i istražujući kroz osobno iskustvo. "Priroda je njihova učionica, a cilj je da odrastaju opušteno i u ritmu koji im priroda nudi", objašnjava, dodajući da djeca uče o svijetu kroz igru i istraživanje. Šuma, kaže, daje prostor za "bezvremenost koju danas rijetko gdje imamo priliku iskusiti". 

Svaki dan u vrtiću izgleda drugačije, ovisno o sezoni i aktivnostima. U šumskom kampu okupljaju se od osam do devet ujutro. Na dan kada smo ih mi posjetili prvo su išli na farmu kako bi uzeli svježi kozji sir od kojeg je kasnije napravljena pita za ručak. Francesca naglašava da im je jako bitno da se u ovom vrtiću djeca i zdravo hrane. 

Ljeti djeca spavaju na otvorenom 

Djeca istražuju šumu, uče kroz pjesmice i igre te provode dio dana hodajući kroz prirodu. "Smisao je u tome da kroz kretanje razviju snagu i osjećaj za prostor", kaže Francesca koja naglašava da svaki dan sat i pol hodaju kroz šumu do kućice koja se nalazi na kraju šume, gdje kasnije ručaju, a oni najmlađi nakon objeda idu spavati dok predškolska djeca imaju razne radionice. 

Zimi djeca spavaju u zatvorenom prostoru, dok ljeti drijemaju pod krošnjama, u ležaljkama, i provode cijeli dan na otvorenom. "Boravak u prirodi jača njihov imunitet i čini ih otpornijima na bolesti. Zrak i svi prirodni elementi s kojima su u kontaktu potiču razvoj antitijela", pojašnjava. Tako, kaže, djeca stvaraju temelje za cjeloživotno zdravlje.

Beru gljive, šparoge... Starija djeca uče mlađu 

Francesca priča kako u šumi svaki dan donosi nešto novo. "Priroda vodi igru, a mi se prepuštamo onome što nam ona ponudi taj dan. U ovo doba godine beremo gljive, kasnije šipak, a na proljeće šparoge. Svako doba donosi nešto prekrasno", priča nam Francesca.

Nešto više od desetero djece ovdje svakodnevno boravi od osam ili devet ujutro pa do četiri popodne. Oni u manjoj skupini, od tri godine života, još uvijek su na prilagodbi, a pomoć im pružaju starija predškolska djeca, koja nakon ručka pomažu u uređenju, postavljanju i skupljanju sa stola te metu. Također, mlađu djecu nakon igranja u šumi uče prati ruke.

Majka: Sin je ovdje išao četiri godine, a sada sam upisala i kćerkicu

Razgovarali smo i s jednom od majki, koja je u vrtić na prilagodbu dovela svoju trogodišnju kćer. Njezin sin, koji sada pohađa osnovnu školu, dolazio je u šumski vrtić četiri godine, a zbog odličnog iskustva koje su imali odlučila je upisati i svoju kćer.

"Jedna od velikih prednosti ovog vrtića je to što djeca ne provode većinu vremena u zatvorenom prostoru, zbog čega se u ostalim vrtićima često razbolijevaju", kazala nam je. Prisjetila se kako je njen sin, tijekom te četiri godine, samo jednom bio bolestan i morao uzimati antibiotik.

Odgojiteljica: Ako te ovaj posao izmori, onda nije za tebe

Andriana Bertoncelj je jedna od odgojiteljica u ovom vrtiću koji pohađa i njezin sin. Njoj je jako bitno da on svoje djetinjstvo, kao što je i ona, provodi u prirodi. Na dolazak u šumski vrtić odlučila se nakon godina rada u privatnom vrtiću gdje, kako kaže, nije mogla djeci pružiti sve što je htjela, ponajviše u odnosu s prirodom.

"Odgajana sam blizu šumice u ovom kvartu. Tata me uvijek vodio u šumu da zajedno beremo šparoge i gljive. Tako je i nastala moja ljubav prema biljkama, koju sada prenosim na ovu djecu jer u privatnom vrtiću to nisam mogla", kazala nam je.

Priča nam kako je sve što je radila u prijašnjem vrtiću "bilo plastično". "Sve je bilo isprintano i plastificirano, a djeca su prirodu mogla doživjeti jedino kroz ono što bi im ona donijela iz šume. Nisu imali priliku sami nešto ubrati, upoznati se s biljkama... Sve je bilo dosta sterilno", dodala je.

Priliku za rad u šumskom vrtiću dobila je prije pet godina. "Pristala sam probati raditi ovaj posao jer mi je sve to na početku izgledalo malo teško", priznaje. Danas, kaže, uživa u poslu, iako još ne zna hoće li ostati do mirovine.

Na pitanje umara li ju rad u šumi, odgovara: "Ako te izmori, onda to nije za tebe. Ako ne možeš poslije funkcionirati kroz normalan dan, onda tu nešto ne štima."