ZBOG devetogodišnjeg dječaka, odnosno nesnalaženja hrvatskog obrazovnog sustava, tisuću djece ne ide u jednu novozagrebačku školu.

>> Djeca do daljnjeg ne idu u školu. "Roditelji dječaka odbijaju bilo kakvu suradnju"

Kako je moguće da ne postoji model?

Radi se o đaku koji je prebačen u ovu školu nakon što se zbog njega, odnosno nesnalaženja odgovornih, ispisao cijeli jedan razred u njegovoj bivšoj školi. Novi prosvjed roditelja pred školom održan je sinoć, a do dogovora još uvijek nije došlo. Ravnatelj je podnio ostavku, a roditelji djece koja idu u školu s problematičnim dječakom pozvali su ministra Radovana Fuchsa da podnese ostavku.

Kako je moguće da se ne može toliko dugo pronaći odgovarajući model koji bi situaciju poboljšao? Suludo je da ne postoji način uz koji bi došlo do razrješenja cijele situacije, no stvar se ne rješava već više od godinu dana. Vrijedi to i za sada, ali i za situaciju u dječakovoj bivšoj školi.

Za ovakve situacije primijenio bi se Pravilnik koji nikad nije zaživio

Na ovu temu smo popričali sa socijalnom pedagoginjom dr. sc. Sanjom Horvatić, koja je bila savjetnica u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja i savjetnica nekadašnje ministrice Blaženke Divjak, a sada radi s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju. 

Zajedno s drugim stručnjacima pokrenula je i koordinirala izradu Pravilnika o načinu i obliku provođenja odgojno-obrazovne potpore i stručnoga tretmana učenika u riziku za razvoj problema u ponašanju i učenika s problemima u ponašanju.

Pravilnik je bio na e-savjetovanju 2019. godine, izazvao je veliku pozornost javnosti. Nešto kasnije je dorađen, no nikad nije zaživio uslijed covida i prestanka mandata ministrice Divjak.

"Pravilnik je trebao biti donesen još 2008. godine, a nije donesen do danas, iako je to zakonska obaveza. Intencija je bila propisati i standardizirati uvjete, načine i oblike provođenja odgojno-obrazovne potpore i stručnoga tretmana učenika u riziku za razvoj problema u ponašanju i učenika s problemima u ponašanju koji se primjenjuju prema učenicima osnovnih i srednjih škola te adresirati odgovornost, obveze i prava osoba koje u tome sudjeluju", govori nam Horvatić.

Horvatić: Preplavljuje me ljutnja i sram

Što se tiče ovog slučaja, dodaje kako zna samo informacija iz medije te ne može stvari konkretnije komentirati.

"Kao majka osjećam tugu zbog situacije u kojoj se nalazi dječak i svi njegovi vršnjaci, pa i drugi učenici obje škole, a kao socijalna pedagoginja s 25 godina radnog staža u obrazovanju - ogorčena sam.

Preplavljuje me ljutnja i sram prema djeci jer su nečinjenje ili nedovoljna efikasnost odraslih pojedinaca i struktura u kojima sam i sama radila te razina društvene osviještenosti i empatije uzrok stigme i traumatičnih sjećanja s kojima ova djeca idu u svoju, nadam se ipak puno bolju, budućnost.

Nemojmo zaboraviti, riječ je o osnovnoškolskim učenicima, o školskim obveznicima, o desetogodišnjem dječaku i njegovim vršnjacima, dakle o razdoblju djetinjstva koje ne bi smjelo stvarati ožiljke. Kao građanka sam zgrožena komentarima pojedinaca na portalima i društvenim mrežama, nazivanjem djeteta sotonom, pozivanjem na nasilje prema dječaku i sl.

U ovoj situaciji propust nije moguće adresirati na samo jednu instituciju ili osobu. Cijela je situacija ogledalo društva u cjelini. Slika je to naših stavova, educiranosti, osviještenosti o dječjim i ljudskim pravima, odgovornosti, interesa pojedinaca ili struktura...

Može zvučati kao romantična vizija, ali ponovo se iskreno nadam da ćemo svi iz ove situacije nešto naučiti, svi koje sam do sada spomenula, ali i pravnici i mediji te svi koji nevolju u kojoj se našao dječak, djeca i roditelji nastoje politizirati. U suprotnom, u budućnosti možemo očekivati još drastičnije događaje", kazala je ona.

"Moglo se spriječiti samo stvarnom brigom"

Pitamo je kako se ovo moglo spriječiti.

"Načelno samo stvarnom, iskrenom, a ne deklarativnom brigom društva o dobrobiti svakog djeteta.

U konkretnom slučaju pravovremenim uključivanjem stručnjaka i institucija koji su u svom djelovanju trebali poštivati sve pozitivne propise i protokole te koji su pojavi neprimjerenih i ugrožavajućih ponašanja učenika trebali pristupati bez odlaganja, empatično, ali bez izbjegavanja neugodnosti. Dakle, profesionalno, stručno i usklađeno sa suvremenim znanstvenim spoznajama", poručila je.

"Idealan model? Da roditelji budu na nastavi"

Odgovorila je na pitanje koji su mogući modeli oko nastale situacije.

"Idealan model je sve ono o čemu sam govorila na početku našeg razgovora. To smo zakasnili. No, možemo i moramo ga već danas početi stvarati za sutra.

Nisam pravnica i u ovom trenutku ne želim pretpostavljati što bi o mom prijedlogu rekli pravni stručnjaci. Pravno je vjerojatno moguće nastaviti s medijacijom i pravnim postupcima i uspjeti, ali možda i ne riješiti problem. U fokusu imam samo dobrobit djeteta, roditelja, djelatnika škole i govorim o pedagoškim mogućnostima.

Svjesna sam kako ću izazvati primjedbe da je to nestručno, nemoguće, da to ne bi bila normalna nastava itd. Mogla bih se složiti, ali ni situacija nije normalna, a takve situacije ponekad traže nekonvencionalne odgovore. Ljudi reagiraju iz straha. Zato bih u postojećoj situaciji predložila da roditelji dječaka i roditelji drugih učenika dragovoljno mogu biti prisutni na nastavi.

Nekoliko dana. Koliko mogu i žele. Pretpostavljam da za to imaju mogućnosti jer ni u situaciji bojkota ne mogu na uobičajen, normalan način izvršavati svoje poslovne i druge obaveze. U tih nekoliko dana nastavu bih prilagodila na način da se uz kurikulum realiziraju i socijalno-pedagoške intervencije", rekla je.

"Po potrebi podnijeti i prijavu Zavodu za socijalni rad"

Ističe da je to moguće pod uvjetom da uz učitelja, kao podrška i pomoć, radi socijalni pedagog.

"Uvjerena sam kako bi se u različitim oblicima nastave, na primjer projektnom radu u manjim skupinama, zajedničkim sportskim aktivnostima, radionicama koje bi vodio socijalni pedagog, a učitelj bio suport i sl. razvijala empatija, otklanjali strahovi, razvijali prijateljski odnosi...

Nemam informacije, pa je moguće da je ovakav model već predložen na održanim sastancima, no trebalo bi ga realizirati. U slučaju uspjeha rezultat bi zasigurno bili sretna djeca i mirni roditelji, normalan nastavak rada škole, a možda i zatvorena, nastalom situacijom otvorena, Pandorina kutija.

Naravno, u slučaju nastavljanja bojkota prema svakom roditelju, bez iznimke, trebalo bi postupiti prema propisima. Da, po potrebi to znači i podnijeti prijavu Zavodu za socijalni rad. Također, u slučaju eskalacije neprimjerenog ponašanja učenika i nesuradnje njegovih roditelja treba postupiti prema odredbama Obiteljskog zakona", odgovorila je.