NAJJAČA hrvatska nogometna liga od sezone 2013./2014. igra se u formatu s 10 klubova po četverokružnom sustavu i generalni je dojam da je smanjivanje lige bilo odličan potez. Već dvanaestu sezonu zaredom u SHNL-u gledamo samu elitu hrvatskoga klupskog nogometa, ma kakva ona bila, što je neosporno podignulo kvalitetu i atraktivnost natjecanja.

Nijednom u prve 32 godine postojanja samostalne hrvatske lige format nije bio tako stabilan, nakon što su se broj klubova i sustav natjecanja mijenjali svake tri ili četiri godine. I možda je vrijeme za razmatranje je li to i dalje idealan format za hrvatski nogomet. Ideju je u nedavnom intervjuu sramežljivo spomenuo proslavljeni reprezentativac i bivši predsjednik Nogometnog sindikata Dario Šimić, a javno ju je podržao i Joe Šimunić.

"Sad se više od pola lige bori za ostanak, a tako je teško razvijati mlade igrače jer klubovi pod pritiskom rezultata radije dovode strance. Dosta je država prešlo na Ligu 12 s play-offom i play-outom, mislim da bi klubovi tako smanjili pritisak od ispadanja, a i dobili bismo više nogometnih središta", ponovio je Šimić poantu svoje ideje u razgovoru za Index.

Lige 12 imaju zemlje s kojima se više volimo uspoređivati

Kad se pogleda sastav liga pod UEFA-inim okriljem, sustav s 12 klubova, koji se nakon dva kruga dijele na play-off i play-out, koriste Austrija, Danska, Finska, Island i Slovačka, a sličan s 14 klubova Grčka, Cipar i Izrael. Sve su to zemlje čiji su klubovi uspješniji od hrvatskih u europskim natjecanjima, s izuzetkom Dinama.

S druge strane, Liga 10 je aktualna u zemljama kao što su Armenija, Azerbajdžan, Crna Gora ili Farski otoci, dakle, s izuzetkom Švicarske i donekle Slovenije, ne baš nacije s kojima se volimo uspoređivati. Ipak, to ne znači da je kontekst svake od tih zemalja isti ni da veći broj klubova u ligi doprinosi njihovim europskim uspjesima.

"Ideja je bazirana na logici, bavim se nogometom i putujem po svijetu, vidim trendove i mislim da bi proširenje na 12 klubova bilo pomak u pravom smjeru", objasnio je Šimić, koji ideju nije razradio, "jer to je posao ljudi u HNS-u", ali razgovarao je s njima i nije naišao na odobravanje, barem ne u bližoj budućnosti. 

Da bi se krenulo u promjenu formata, trebalo bi biti jasno da bi ona donijela osjetno više pluseva nego minusa, što trenutačno nije slučaj. Bi li play-out rasteretio klubove u borbi za ostanak ili suprotno?

Nakon četvrtine sezone nema jasnoga kandidata za posljednje mjesto i ispadanje, pogotovo ne tako jasnog kao što je lani bio Rudeš. Liga 12 bi rasteretila klubove u ligi za ostanak, što bi u teoriji omogućilo veću priliku mladim igračima. Plus. Istodobno, razvodnila bi se kvaliteta natjecanja i smanjila kompetitivnost. Minus.

Promjena možda ni ne bi donijela taj efekt rasterećenja jer Liga za ostanak možda bi bila još kompetitivnija, pogotovo bez jasnoga kandidata za ispadanje, pa bi klubovima međusobne utakmice bile još važnije, posebno iz tjedna u tjedan, bez prilike za predah protiv "velikih", pa i bez prilike da ih između dva derbija uhvate na spavanju i otmu poneki bod, koji bi na kraju mogao činiti razliku između prvoligaške i drugoligaške budućnosti.

Ima li Hrvatska 12 klubova vrijednih elitnog razreda?

Šimić tvrdi da bi se proširenjem povećao broj nogometnih središta, što bi svakako bio plus. Ali, sva je prilika da bi jedan ili dva nova kluba bili iz Zagreba, a taman se uspostavio donekle normalan balans u kojem su samo dva prvoligaša iz metropole, uz Goricu kao vrlo bliskog susjeda.

Osim toga, dosta drugih sredina nije spremno za prvoligaški nogomet, bilo infrastrukturom, bilo financijskim mogućnostima, bilo snagom momčadi. A klubovi koji bi domaće utakmice morali igrati drugdje i koji bi sezonu završili s jednoznamenkastim brojem bodova nikome nisu u interesu.

"Razgovarali smo sa Šimićem, on ima argumente, ali upitno je imamo li 12 stabilnih klubova koji to mogu pratiti", rekao nam je izvor iz HNS-a, koji se ne želi službeno očitovati o ideji dok se na skupštini u studenom ne bude raspravljalo o mogućim promjenama, pa tako i ovoj.

Je li važniji veći broj kola ili utakmica?

"Tendencija je da se kroz drugi stupanj natjecanja, odnosno Prvu NL digne kvaliteta, pa da imamo više klubova koji mogu parirati. Plan je u sezoni 2026./2027. vratiti kvalifikacije, koje nismo ukinuli da bismo zaštitili prvoligaše, nego zato što godinama jednostavno nisu bile zanimljive", kaže nam visoki dužnosnik HNS-a i upozorava na važan aspekt trenutnog formata:

"Najviše utakmica igra se u Ligi 10, koja se igra četverokružno i ima 36 kola. U Ligi 12 bila bi 33 kola u trokružnom sustavu ili 32 s play-offom i play-inom, a to su četiri kola manje za plasiranje našeg proizvoda."

Doduše, 180 utakmica u 36 kola manje je od 192 ili 198, koliko bi ih imala Liga 12, ovisno o sustavu, ali u HNS-ovoj računici očito je važniji broj tjedana za prezentaciju proizvoda od količine proizvoda u tjednu prezentacije, posebno zato što bi proizvod bio slabije kvalitete.

"Oni koji su za Ligu 10, reći će da u Prvoj NL nema dovoljno konkurentnih momčadi, ali možda bi Liga 12 potaknula neke klubove da budu konkurentni jer je sve manje drugoligaša koji to jesu", smatra Samir Toplak, od ove sezone trener Rudeša, ekspresnog povratnika iz SHNL-a.

"Ne bi bilo loše probati, dugo je Liga 10, donijela je puno zanimljivih borbi za Europu i za ostanak, ali posljednjih godina puno je izvjesnosti. Istina, nema puno drugoligaša koji mogu ispratiti SHNL, ali možda bi odlukom o širenju lige privukli nove sponzore..."

Nenad Črnko, čelnik Gorice i predsjednik Komisije profesionalnih klubova, smatra da prije odluke o proširenju treba strateški razmišljati o svim segmentima, biti siguran da je to dobro za razvoj mladih igrača i hrvatskog nogometa. Ali boji se da to neće biti moguće u slučaju ulaska stranog kapitala u klubove, što im je zapravo jedina nada za prosperitet.

"Uz takvu odluku trebalo bi vezati i ograničenje broja stranaca. No, budućnost hrvatskog nogometa je u privlačenju stranoga kapitala i dokapitalizaciji klubova, ali niti jedan strani ulagač neće uložiti 10 ili 100 milijuna eura, a da nema slobodne ruke. Kad pogledamo klubove iz malih zemalja koji su konkurentni u Ligi prvaka, niti jedan nema više od jednog ili dva igrača iz svoje zemlje u kadru", upozorava Črnko.

HNS planira drukčiju promjenu formata

HNS, tvrdi naš izvor, nema ništa protiv razmatranja Lige 12 ako bi se kroz nekoliko godina stvorili uvjeti za to, odnosno povećao broj stabilnih nogometnih sredina koje će ozbiljno konkurirati za prvoligaško društvo i biti u stanju održati se u njemu više od jedne tužne godine.

Ali trenutačno HNS gleda u drugom smjeru. Od sezone 2026./2027., za koju je predviđen i povratak kvalifikacija, planira promijeniti format nižih liga - Prvu NL skratiti s 12 na 10 klubova, a jedinstvenu treću ligu, odnosno Drugu NL, proširiti na čak 18 klubova.

"Želimo da se drugi stupanj natjecanja kvalitetom približi prvom stupnju, a da treća liga bude razvojna. Zato smo ove sezone smanjili broj obaveznih mladih igrača u utakmici u Prvoj NL s tri na dva, a u Drugoj NL je pet", kaže HNS-ov dužnosnik.

Mladim igračima HNS smatra one koji su na početku natjecateljske sezone, odnosno 1. srpnja, imali najviše 21 godinu. Pravilo se odnosi na broj igrača koji na utakmici moraju odigrati barem 45 minuta.

Koliko igraju mladi igrači?

U SHNL-u takvog pravila nema, ali jasno je da većina navijača i nogometnih fanova općenito želi vidjeti što više mladih domaćih igrača u sastavu, da ih ima barem četiri, pet u rotaciji, s nekom pristojnom minutažom. 

"Nitko mi ne može reći da ne može imati tri, četiri takva igrača u kadru. Naravno, važna je kvaliteta, a ne da igraju samo zato što su mladi i vuku momčad dolje, ali klubovi bi morali voditi računa o tome jer svi žive isključivo od prodaje mladih igrača", kaže Toplak.

Većina prvoligaša ima i više od tri, četiri takva igrača u kadru, ali malo ih zaista dobiva konkretnu priliku. Ako gledamo samo hrvatske igrače do 21 godine koji su u prvih devet kola SHNL-a odigrali barem 270 minuta (točno trećinu raspoloživih, odnosno u prosjeku 30 po utakmici), stanje nije osobito pohvalno.

Osijek predvodi ligu s četiri takva igrača, među kojima najviše pažnju plijeni 619 minuta iz osam nastupa 18-godišnjeg napadača Antona Matkovića. Slaven Belupo jedini nema nijednog, ali 19-godišnji veznjak Jagušić ostao je kratak samo 13 minuta.

Hajdukov stoper Dominik Prpić (20) skupio je najviše iskustva od svih hrvatskih U-21 igrača, s čak 686 minuta u SHNL-u ove sezone. Dragulj Bruno Durdov sa 16 je godina najmlađi Hrvat s barem 270 minuta u SHNL-u (313), a kriterij ispunjava i 20-godišnji Šimun Hrgović.

U Dinamu su to samo dvojica - Martin Baturina (21) i Petar Sučić (20), a vjerojatno bi im se pridružio i Mauro Perković da nije ozlijeđen. U Rijeci je više od 270 minuta odigrao samo 20-godišnji Gabriel Rukavina, uz Franju Ivanovića, koji je već prodan u Belgiju.

Kako idemo prema dnu tablice, situacija nije ništa bolja i Istra jedina ima tri U-21 Hrvata koja su premašila 270 minuta. Lokomotiva, poznata po sklonosti mladim igračima, ima samo dvojicu, od kojih je Luka Vrbančić na posudbi iz Dinama. Šibenik ima pozitivan trend jer su se neki klinci nametnuli u posljednjim kolima, ali još nisu ispunili ovu "kvotu".

Dakako, ove su brojke fluidne. Neki će se s vremenom izboriti za veću minutažu, a neki će patiti jer su im treneri u strahu od otkaza pretpostavili iskusnije strance. U biti, priča je ista kao i prošle sezone, kad klubovi nisu davali osjetno više prilika mladim igračima iako pola lige nije igralo ni za Europu ni za ostanak, nego bez ikakvog rezultatskog imperativa. Bi li Slaven ili Gorica dali više minuta klincima da im svaka utakmica u play-outu život znači? Teško.

Liga 12 otvorila bi novih 60-ak mjesta u prvoligaškim momčadima, ali pitanje je koliko bi ih zauzeli mladi domaći igrači, a koliko jeftini stranci. Tržište se promijenilo zbog rata u Ukrajini, pa mnogi igrači koji bi igrali u toj ligi u Hrvatskoj vide dobru alternativu, kao i neki kojima Rusija nije na popisu željenih odredišta.

Koja su nova središta spremna za SHNL?

Ako mladi igrači ne bi imali osjetne koristi od proširenja lige, onda bi najveći argument za to bilo povećanje broja nogometnih središta. Samo, koja bi to središta bila?

Naravno, promjena se ni ne može dogoditi već iduće sezone, ali uzmimo za primjer aktualnu situaciju u Prvoj NL. Na vrhu je Vukovar, slijedi ga Opatija, a četiri od pet sljedećih mjesta pripadaju klubovima iz Zagreba - Dubravi, Sesvetama, Rudešu i Jarunu - uz Cibaliju između njih.

Sezona je duga, a bodovna razlika mala i ne bi bilo nimalo nevjerojatno da na prva tri mjesta budu Zagrepčani. Ako iz SHNL-a ne bi ispali Lokomotiva ili susjed Gorica, doslovno pola Lige 12 bilo bi iz metropole, što bi potpuno razorilo koncept o jačanju novih sredina. A većina drugih ima svoje probleme.

"Vukovar je problem jer nema adekvatan stadion i ako uđe u SHNL, morat će domaće utakmice igrati u Osijeku ili Vinkovcima", tvrdi dužnosnik HNS-a.

"Vukovar dosta ulaže i ima ambiciju. Treba nam još jedan slavonski klub i kad gledamo tradiciju klubova, to prije svih treba biti Cibalia, ali ona ima financijskih problema", kaže Samir Toplak, čiji je Rudeš također kandidat za povratak jer se nije raspao nakon sezone agonije u elitnom društvu, poput Hrvatskog dragovoljca, koji je u dvije godine iz prvog ispao u treći razred.

Dugopolje ima krasan stadiončić, ali bliže je ispadanju u 2. NL nego borbi za promociju. Treći je rang trenutačno boravište nekadašnjih prvoligaša iz većih sredina, kao što su Karlovac, Segesta i posebno Marsonia, koja čak i gradi novi stadion u Brodu, ali pretposljednje mjesto je garancija da se na njemu neće skoro igrati prvoligaški nogomet. Nekad ponosni Zadar čami u Trećoj NL Jug, četvrtom razredu.

Traže se "luđaci" koji će ulupati vlastiti novac u klub

Svi oni imaju infrastrukturu, ali nemaju novca ni potporu, odnosno ambiciju sredine. Za natjecanje u SHNL-u potrebna su četiri milijuna eura, a sve su to dovoljno jaka središta da privuku sponzore i namaknu potreban kapital kad bi bilo konkretne želje za tim. Naravno, sve bi bilo lakše kad bi Zakon o sportu ulagačima omogućio porezne olakšice, za čim vape klubovi iz drugih, dvoranskih sportova, koji su već odavno na rubu besmislenosti postojanja.

Do tada će svi oni ovisiti o "luđacima" koji su spremni ulupati vlastiti novac u klub, znajući da će ga vjerojatno izgubiti. Za sada se čini da su na takvom putu Renato Radić i Mladost Ždralovi, koji su trenutačno na vrhu Druge NL. S druge strane, primjer kontroverznog Ivana Komaka, koji sa Zrinskim sezonu nakon neuspješnog pokušaja promocije u SHNL juri prema trećem rangu, dokaz je krhkosti takvih projekata. 

Ako nema garancije da bi širenje lige otvorilo više prostora za mlade igrače i ako nema barem četiri, pet drugoligaša s jasnim ambicijama i mogućnostima održivosti u najvišem rangu, vjerojatno je bolje da do daljnjega ostanemo pri Ligi 10.