Bitka kod Maratona
5. STOLJEĆE prije Krista obilježeno je nizom sukoba između Grka i Perzijanaca. Na današnji dan odigrala se poznata bitka kod Maratona, koja je bila i prekretnica u ratu jer je dokazala da perzijska vojska nije nepobjediva. Rat je imao nebrojene posljedice za grčko društvo: uzdigao je Atenu, istaknuo važnost grčke vojne tradicije i povećao razinu suradnje između grčkih polisa.
Zašto su Perzijanci napali Grke?
Premda smo svi učili o Grčko-perzijskim ratovima, malo se zna o tome kako je došlo do sukoba Grka i Perzijaca. Osnivač Perzijskog Carstva bio je Kir, koji je šezdesetak godina prije bitke kod Maratona svrgnuo medijskog kralja i preuzeo njegovo carstvo. Na krajnjem zapadu njegove nove zemlje nalazila se Lidija, zemlja koja je uz sebe vezala grčke polise na istočnoj obali Egejskog mora.
Kada je njegov nasljednik Darije pozvao Grke iz Male Azije da se pobune protiv lidijskog kralja, ovi su to odbili, što je Darije smatrao teškom uvredom. Uskoro je poslao vojsku na zapadne granice i podredio grčke gradove svojoj vlasti. Najveći među njima bio je Milet, koji je uskoro srušen.
Atenske vlasti rano su shvatile perzijsku opasnost, pa su pomagale polisima preko Egejskog mora financijski i ljudstvom. Nakon što je to saznao, Darije je odlučio pokoriti cijeli grčki svijet. Okupio je svoje saveznike i krenuo na Atenu kako bi je u jednoj kampanji pokorio.
Preko Egejskog mora ravno do Atene
Krenuo je s otoka Roda te stigao na Eubeju, gdje je zauzeo i srušio grad Eretriju. Idući cilj bila je Atena. Perzijska mornarica prebacila je vojsku do Maratonskog zaljeva, 42 kilometra udaljenog od Atene. Grčki vojni kamp nalazio se samo nekoliko kilometara od perzijskog, a izvidnici su potvrdili da je perzijska vojska puno veća od grčke.
Nakon pet dana čekanja, 12. rujna, perzijsko je vodstvo odlučio svoju konjicu poslati pred vrata Atene, daleko od grčkog kampa. Kad su grčki skauti vidjeli da su Perzijanci podijelili svoju vojsku, krenuli su u napad.
Grčki adut u ovom ratu bili su hopliti – teško naoružani pješaci koji su nosili dugačka koplja. Hopliti su bili vrlo efikasni u razbijanju protivničke pješadije, ali bi lako pali pred konjicom. No konjica je otišla prema Ateni, a ostatak perzijskog kampa brzo se našao u velikom problemu.
Do kraja dana bilo je jasno da se radi o grčkoj pobjedi. Lako naoružani Perzijanci padali su pod hoplitima, pa su se odlučili na povlačenje. Perzijska konjica bila je prepuštena sama sebi te se pokušala povući preko kopna natrag do Male Azije, no većina vojnika ubijena je na putu.
Filipid donosi sretne vijesti
Vijesti o pobjedi na Maratonskom polju u Atenu je donio Filipid, koji je pretrčao 42 kilometra do grada. Prema legendi, Filipid je pao na koljena od umora kad je došao u grad, a potom je preminuo. Njegova priča kasnije je postala inspiracija za najdulju trkačku disciplinu.
Grčko-perzijski ratovi trajali su sve do sredine stoljeća. Darije je pobjesnio kad je čuo što se dogodilo na Maratonu i počeo okupljati novu vojsku protiv Atene i njenih saveznika. Ipak, u narednih deset godina nije bilo velikih bitaka, ponajprije zato što je Darije dobio vijest o pobuni u Egiptu i idući period bavio se svojim južnim provincijama.
Njegov nasljednik Kserkso testirat će grčke polise u drugoj fazi rata kod Salamine i Termopila. Grčko-perzijski ratovi ostaju zapamćeni kao jedan od najvećih sukoba u staroj Grčkoj te su izvor brojnih priča i legendi.