IZA NAS je nevjerojatan olimpijski teniski turnir. Sigurno jedan od najuzbudljivijih, najdramatičnijih, a za hrvatske navijače i najemotivnijih. Donna Vekić je fantastičnim igrama na terenima Roland Garrosa uspjela stići do finala i osvojiti srebro, a put do olimpijske medalje bio je poseban.

Težak, uzbudljiv, a posebno se dramatikom ističe četvrtfinalni duel s Ukrajinkom Martom Kostjuk. I strani stručnjaci su taj meč prepun preokreta proglasili jednim od najboljih u povijesti Igara. S druge strane, u muškom dijelu, u finalu su igrali Novak Đoković i Carlos Alcaraz.

Sadašnjost i budućnost svjetskom tenisa i bez konkurencije dva najbolja igrača svijeta. Osvajanjem zlatne medalje u 38. godini, Đoković je ispunio svoj davni san. Sad ima sve što se u tenisu moglo osvojiti i bez dvojbe ga možemo nazvati najvećim tenisačem svih vremena.

Komentar nastupa Donne Vekić i Novaka Đokovića dobili smo od legendarnog Španjolca Alexa Corretje, jednog od stručnih komentatora Eurosporta, čije ste opservacije mogli čuti svaki dan ako ste gledali teniske prijenose preko Maxa. Nekadašnji drugi igrač svijeta te dvostruki finalist French Opena u ekskluzivnom intervjuu za Index pričao je o čudu zvanom Donna Vekić i o neuništivom teniskom stroju iz Srbije.

Kako komentirate srebro Donne Vekić?

To je nevjerojatno. Veliki je to napor. Igrala je vrlo dobro u Wimbledonu, stigla do polufinala. Mislim da je bila sjajna i spasila je nekoliko meč-lopti protiv Kostjuk u četvrtfinalu. Bio je to veliki napor. Bio je to nevjerojatan meč. Jedan od najboljih kojih se sjećam u ženskoj konkurenciji.

Mislim da je ključno za Donnu da je shvatila da se može vratiti na pravi put. Donna će biti igračica koju će trebati gledati u godinama koje dolaze. Siguran sam da bi mogla ući u deset najboljih na svijetu i igrati fantastičan tenis. Vrlo je opasna igračica. Snažno udara loptice i mislim da je fizički izuzetno opasna kad se osjeća dobro.

Sjajno se kreće i mora nastaviti ovako kako je igrala u posljednjih mjesec dana. Sve je počelo tijekom sezone na travi, gdje se osjećala vrlo dobro. Izuzetno je opasna, a polufinale Wimbledona i olimpijsko srebro donijet će joj sad poštovanje protivnica kad vide da napokon ima konstantu. Mislim da je to vrlo, vrlo važno i da će sad puno toga biti drugačije.

Donna Vekić je već sa 16 godina postala profesionalka, sa 17 je bila u TOP 100 i nerijetko je izbacivala najbolje igračice svijeta. Bila je ogroman talent od koje se puno očekivalo, no najbolji tenis karijere igra u 29. godini. Kako to tumačite?

Svatko je osoba za sebe. Svatko ima neki svoj proces razvijanja u životu. Bila je jako mlada kad se na velika vrata pojavila na sceni. Možda su velika očekivanja koja su se postavila pred nju odigrala svoju ulogu. Kroz karijeru su je pratile brojne ozljede, a možda je i imala nekih svojih privatnih problema zbog čega se nije mogla fokusirati na tenis.

Jako je teško govoriti izvana i uspoređivati igrače ili igračice. To je posve nepotrebno. Svatko ima svoj životni put i nikad se ne zna kad će se netko prilagoditi i prihvatiti neki turnir. Puno je tu čimbenika koji određuju jesi li u vrhu ili nisi. Kako prihvaćate ritam protivnika?

Kako prihvatiti činjenicu da stalno mijenjate podloge i da si svaki dan na putu i iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, avionom letiš po svijetu. Trebaš se baviti sa sto stvari sve dok nisi maksimalno siguran u svoju snagu i da znaš da možeš pobijediti bilo kojeg protivnika. Ponekad taj put traje jako dugo, ali mislim da Vekić već sada pronalazi način da bude jako agresivna i puno je dosljednija nego što je bila prije par godina. Zato mislim da je ova godina jako važna za nju.

Novak Đoković je u 38. godini stigao do zlata. Kako objašnjavate fenomen Novaka Đokovića?

Teško je razumjeti kako je to uspio postići. Količina truda i predanosti koju morate pokazati mora biti na nenormalnoj razini. Zamislite kakva je to predanost tenisu kad je osvojio sve što se moglo osvojiti i kad toliko traje na najvišoj razini. Novak je netko tko se jako dobro odnosi prema svom tijelu, pazi na svaki detalj, od prehrane do oporavaka. Nevjerojatno je to da on sve to radi u ovim godinama.

Jeste li bili iznenađeni Đokovićevom izvedbom u finalu?

Kad su u pitanju legende poput njega, ne bih trebao biti iznenađen. Ali, moram priznati da sam bio u šoku gledajući Novaka kako igra ovako dobro. Način na koji je igrao, ta njegova agresivnost od prvog poena sve do kraja meča. To je bio ključ. Taj i zadnji poen kojim je završio meč. Onaj forhend uz aut-liniju.

Znao je da je to jedina taktika da pobijedi Alcaraza. Nije se smio odmaknuti ni metar iza osnovne linije jer da je to napravio, mučio bi se. Kad se trebalo braniti, defenzivno je bio odličan, ali uglavnom je napadao jer je znao da je to jedini put prema pobjedi. Iskreno, nisam bio siguran može li tako igrati protiv Alcaraza, koji inače diktira igru u svojim mečevima.

Novak se nije povukao, a to je u Carlitu probudilo sumnju i dovelo do nesigurnosti. Upravo to pokazuje da je Novak, barem prema brojkama, najbolji tenisač u povijesti.

Novak je još od Tokija govorio da mu je olimpijsko zlato zadnji veliki cilj i da će napraviti sve da dođe do njega.

Puno energije je uštedio ove sezone. U ne baš najboljem izdanju je stigao na Roland Garros. Jako je bio važan nastup na Wimbledonu, gdje je stigao do finala, ne pretjerano uvjerljivom igrom. Siguran sam da je već tada mislima bio na Olimpijskim igrama. Sve što je napravio ove godine bilo je podređeno nastupu na Igrama.

Koji je motiv Đokoviću u nastavku karijere kad je uzeo i olimpijsko zlato?

Motiv mu može biti da i dalje piše povijest tenisa. Da osvoji još koji Grand Slam. Morat će jako dobro znati što želi jer neće mu biti lako motivirati se za bilo što drugo.

Možemo li u budućnosti očekivati nekog novog Novaka Đokovića?

Svatko mora biti svoj, naravno. Ne znam koliko će nam godina trebati da iznova tome svjedočimo. Nisam siguran da će se to ikad više dogoditi. Mislim da će to biti gotovo nemoguće.

Što mislite o tenisu kao olimpijskom sportu?

Tenis je danas značajan dio Olimpijskih igara i jedan je od najintenzivnijih sportova. Sjajno je vidjeti igrače i igračice kako igraju iz srca i kako daju sve od sebe. Upravo zato su neki od njih bili jako emotivni tijekom mečeva. Na Igrama ne igraš samo za sebe.

Pokušavaš biti najbolji što možeš jer predstavljaš svoju zemlju. Osjećaš se kao dio cjeline i na tom valu želiš i ti dati čitavog sebe. Mislim da je to pokazalo koliko su Olimpijske igre važne za tenis. Grand Slamovi su vrlo važni i najvažniji su u teniskom kalendaru. Igre su možda čak i više od toga jer one su puno više od vas i vašeg stručnog tima.