Biokemičari izolirali inzulin
NA DANAŠNJI dan 1921. godine dvojica biokemičara iz Toronta izvela su uspješan eksperiment. Ubrizgali su jednu vrstu sekreta koji nastaje u gušterači u žilu psa koji je bolovao od dijabetesa. Nakon toga izmjerili su mu šećer u krvi te shvatili da je razina šećera pala. Bilo je to jedno od najvažnijih otkrića medicine 20. stoljeća koje je spasilo milijune života - otkrili su kako tretirati dijabetes.
Dijabetes kao najsmrtonosnija bolest
Suvremena percepcija dijabetesa je dijametralno suprotna od one kakva je bila prije 1921. godine. Dijabetes je tisućama godinama označavao bolest od koje se umire za tjedan dana, a najsretniji pacijenti živjeli bi još nekoliko mjeseci. Bolest nam je poznata od antičkog vremena, čak postoji izvor iz starog Egipta gdje doktori prepoznaju bolest koja tjera ljude na često mokrenje.
U međuvremenu su našu civilizaciju napale razne epidemije bolesti, prošli smo kroz konstantne periode ratovanja i društvenih nemira, mijenjali su se sustavi; ali pomaka oko dijabetesa nije bilo tisućama godina.
Zato je još zanimljivija činjenica da su se Frederick Banting i Charles Best odlučili pozabaviti ovim fenomenom. Istraživali su utjecaj inzulina na šećernu bolest te došli do revolucionarnih rezultata u manje od godinu dana. Njihovo istraživanje nastojalo je dokazati da inzulin spušta razinu šećera u krvi, no glavni problem je bio izolirati inzulin kako bi se mogao koristiti za tretiranje ove bolesti. Banting je nakon više mjeseci neuspjeha napokon uspio izolirati inzulin iz gušterače psa.
Znanstvenici su odmah znali kakve će posljedice imati njihovo otkriće. Znali su to i svjetski znanstveni krugovi pa su ih iduće godine nagradili Nobelovom nagradom za medicinu. Nagradu su zapravo dobili Banting i njegov nadzornik, no Banting je htio da svi znaju da bez Besta istraživanje ne bi bilo uspješno.
Prvi pacijent tretiran je već iduće godine. Radilo se o četrnaestogodišnjem dječaku Leonardu Thompsonu kojem je nedavno dijagnosticiran dijabetes tip 1. Njegova bolest je uspješno tretirana, a umro je tek 15 godina kasnije radi plućnih bolesti nepovezanih s dijabetesom.
Dijabetes ima dva tipa, jedan je značio sigurnu smrt 1921.
Uspješna izolacija inzulina smatra se jednim od najvažnijih otkrića medicine u 20. stoljeću, bok uz bok s otkrićem antibiotika ni deset godina kasnije. Doslovno preko noći milijuni života mogli su biti produljeni, a bolest koja je do tada značila sigurnu smrt sada je mogla biti tretirana. Prva kompanija koja je počela prodavati inzulin napravila je to već 1922. godine, a djeluje i danas. Zove se Novo Nordisk.
Dijabetes se pojavljuje u dva oblika: tip 1 i tip 2. Tip 1 je autoimuna bolest koja se obično javlja u djetinjstvu i kod adolescenata, a nastupa kada naš vlastiti imunološki sustav napadne stanice u gušterači koje proizvode inzulin. Tijelo koje boluje od tipa 1 ne proizvodi inzulin i potrebno ga je unijeti egzogeno. Ovaj tip dijabetesa do 1921. ubio je gotovo svakoga tko ga je imao, uglavnom unutar tjedan dana.
Tip 2 je puno češći oblik ove bolesti. Pojavljuje se uglavnom kod odraslih i starijih, a nastaje radi pretilosti i unosom velike količine šećera, što dovodi do inzulinske rezistencije. Može se kontrolirati mijenjanjem životnih navika i manjim unosom šećera. Otkriće Bantinga i Besta posljedično je rezultiralo izumom inzulinskih tableta koje mogu pomoći u regulaciji ovog oblika bolesti.
Društveni efekt otkrića iz Toronta
Zanimljivo je da je izolacija inzulina otvorila put osamostaljenju mnogih žena ranog 20. stoljeća. Naime, nakon što je inzulin pušten u prodaju mnogi su pacijenti unajmili privatnu medicinsku sestru koja bi se brinula o njihovoj bolesti. Odjednom je potreba za medicinskim osobljem porasla, što je gurnulo mnoge žene tog vremena da se prvi put zaposle. Medicinske sestre bile su spona između znanstvenih otkrića i praktične primjene istih te su sa svojim znanjem omogućile mnogim pacijentima da žive još dugi niz godina.
Neovisno o otkriću iz Toronta, trebamo biti svjesni kao društvo da je dijabetes i dalje vrlo opasna bolest koja je u stanju ubiti čovjeka ako nije pod nadzorom. Ovo se osobito odnosi na tip 1 koji zahtijeva puno veću razinu konstantnog opreza. Hrana koju jedemo danas češće dolazi iz industrijskog uzgoja umjesto onog domaćeg, što nutricionisti smatraju glavnim razlogom naglog povećanja broja pacijenata u 21. stoljeću.
U svijetu od dijabetesa danas boluje preko 550 milijuna ljudi, a očekuje se da će se u narednih 10 godina broj povećati iznad 600.000. Dijabetes je danas prisutniji u društvu nego ikada prije u povijesti ljudske civilizacije.