DOK JE FOKUS hrvatske sportske javnosti usmjeren na Njemačku i muke nogometne reprezentacije u borbi za prolazak skupine na Euru, u dubokoj hladovini njene sjene u Opatiji se košarkaška priprema za vlastitu misiju ovog ljeta - plasman na Olimpijske igre u Parizu. Tjedan dana uoči puta u Atenu na kvalifikacijski turnir momčad Josipa Sesara odigrala je prvu pripremnu utakmicu i uvjerljivo pobijedila Poljsku 82:68.

Dobar rezultat popravio je ionako dobro ozračje u reprezentaciji koja je pod Sesarovim vodstvom u malo više od godinu dana napravila ozbiljne korake prema odavno izgubljenoj respektabilnosti, koja igra smislenu košarku, koja igra zajednički i istinski se raduje uspjesima svakog od igrača iz drugog plana, koji neće biti ništa manje važni u borbi za Pariz od najjačih aduta - Marija Hezonje, Darija Šarića, Ivice Zupca i Jaleena Smitha.

Turnir u Ateni, s kojeg samo pobjednik ide u Pariz, počinje 2. srpnja. Na njemu su prve prepreke Slovenija i Novi Zeland, dok iz druge skupine prijete domaćin Grčka, Dominikanska Republika i autsajder Egipat. Do tada će Hrvatska odigrati još jednu pripremnu utakmicu u Opatiji, u srijedu u 18:30 protiv Brazila s Acom Petrovićem na klupi, ali i ova prva je neke stvari o ovoj momčadi otkrila, a neke potvrdila.

Važno je imati kapetana iz Šibenika

Dražen Petrović i danas je sinonim za pojam kapetana u hrvatskoj košarci, koja od njegove smrti nije imala ni približno takvog vođu, a mnogi su u tome čak i pronalazili razloge opetovanih neuspjeha poslije odlaska njegove generacije. Lani je, točno 30 godina nakon Draženove pogibije, kapetansku traku ponio još jedan Šibenčanin.

I dojam je da od tada Hrvatska nije imala kapetana kakav je Dario Šarić. Jer, jedno je biti kapetan na papiru ili na terenu, a drugo zaista voditi momčad primjerom, ponašanjem, bodrenjem i poticanjem zajedništva. Roko Ukić je pokušavao, ali imao je teži posao jer je svlačionica u njegovoj eri često bila puna alfa mužjaka, dijelila se u podskupine i egzistirala pod pritiskom nerealnih očekivanja.

Šarić ne mora biti vođa kao Dražen, oko kojeg se okupljala cijela nacija, dovoljno je da na okupu drži svlačionicu, a to za sada čini besprijekorno. Ne samo zato što je jedan od rijetkih igrača visoke klase koji se uvijek odazivao, ne samo zato što je na kraju NBA sezone Amerikancima rekao da uopće ne razmišlja o novom ugovoru, nego samo o reprezentaciji. Dario je rijedak primjerak profesionalnog košarkaša kojem je reprezentacija istinski važnija od klupske karijere.

Lani se reprezentaciji smio priključiti nepunih tjedan dana uoči puta u Istanbul na turnir koji su osvojili i kojim su izborili ovaj atenski, a u jednom od prvih kapetanskih poteza izveo je cijelu momčad na večeru kako bi se bolje upoznali, što je značajno doprinijelo kemiji i zajedništvu koje ekipa od tada ima.

U svakom trenutku Hezonju i Zupca gurao je u prvi plan kao naše najbolje i najvažnije igrače i koristio svaku priliku da nahvali igrače s klupe te im podigne samopouzdanje. Tako je bilo i nakon sinoćnje pobjede nad Poljskom.

"Odličnom igrom Zua i Hezija i odličnom participacijom igrača s klupe odigrali smo dobru utakmicu i zasluženo pobijedili. Žuti (Dario Drežnjak, op.a.) je danas stvarno imao odličnu rolu, Šere (Krešimir Radovčić) također, Toni (Nakić) je odigrao dobro, Kapi (Borna Kapusta) je stvarno dobro odigrao rolu na playmakeru i donio drukčiju dimenziju nego Goran Filipović. Imamo se čemu nadati u Ateni", rekao je Šarić.

Zubac i Hezonja su svjetska klasa

Nije nikakvo otkriće da je Mario Hezonja ofenzivno apsolutno najmoćniji hrvatski igrač, bez obzira na odsustvo Bojana Bogdanovića, pa i jedan od najboljih u Europi u tom segmentu. U posljednje tri godine - jednoj s Velimirom Perasovićem u Rusiji i dvije u Real Madridu - nevjerojatno je sazrio i postao najvažnija hrvatska karika na parketu.

Iako će i dalje ispaliti dva, tri divlja šuta po utakmici, to mu je lako tolerirati kad ih pogađa kao protiv Poljske, ali i zato što je jedini naš igrač kojem se bez straha može gurnuti loptu u ruke kad obrana oduzme sve druge opcije i očekivati da će nešto smisliti. Ali to nije koncept igre, što je kod bivših izbornika bio s Bogdanovićem, nego samo povremeno utočište.

Od Hezonje se i očekivalo da, iako možda umoran od sezone s Realom koja mu je završila tek tjedan ranije, od starta bude u punom natjecateljskom ritmu, ali Ivica Zubac nije igrao skoro dva mjeseca, a protiv Poljske je pokazao kakva je sila pod obručima.

"Iznenadio sam i sam sebe kad sam došao, bio sam OK i trkački i kondicijski. Ima još perioda kad sam sebe uhvatim da ne idem 100 posto, ali imamo još vremena do Atene da se dignemo kondicijski", rekao je Zubac.

To se prvenstveno primijetilo u obrani jer mu je odlični Balcerkowski, podjednako visok, a pokretljiviji centar Panathinaikosa, stvarao probleme u prvom poluvremenu, dok ga Zu nije napunio prekršajima i izbacio s utakmice.

Čitlučanin je zabio 19 poena i sakupio 10 skokova, iako Sesar gotovo uopće nije koristio njegovu najveću snagu. Zubac se u NBA ligi razvio u jednog od najboljih pick-and-roll centara, ali Poljacima je većinu koševa zabio ili igrom leđima jedan na jedan ili nakon podvaljivanja suigrača. I tako je potpuno dominirao i ostavio dojam da doslovno može zabiti kad poželi, što potvrđuje i gotovo savršen šut 8/9.

Razloge za izostanak njegovog rolanja može se pronaći u prekratkom vremenu za uigravanje i u činjenici da ni Smith ni Kapusta ni Radovčić nisu dirigenti poput Jamesa Hardena, koji je Zupca maestralno hranio loptama cijelu prošlu sezonu, no treba očekivati da ćemo u Ateni pick sa Zupcem puno češće gledati.

Hrvatska nema problem playmakera

Mantra da Hrvatska nema razigravača desetljećima je bila jedan od "krivaca" za neuspjehe reprezentacije, pa iako je istina da se od samostalnosti može na prste jedne ruke nabrojati igrače na toj poziciji koji su uspjeli na najvišoj razini, kao i da danas nemamo ni jednog takvog, nije više nužno točna.

Da, prije dvije godine HKS je treći put u povijesti naturalizirao Amerikanca na toj poziciji, samo što se ispostavilo da je Jaleen Smith zapravo bolji kao dvojka. Na svu sreću ili žalost, kako se uzme, ni na toj poziciji Hrvatska nema puno opcija pa je svejedno dobro došao, sjajno se uklopio i postao neizostavan kotačić Sesarove momčadi.

Ali, tko zna kakav bi dojam o Amerikancu bio da se nije iskristaliziralo nekoliko imena koja mogu odraditi adekvatan posao na mjestu razigravača. Goran Filipović, Borna Kapusta i Krešimir Radovčić redom su 27-godišnjaci koji nikad nisu igrali na razini višoj od ABA lige, ali svaki od njih donosi vrijednost reprezentaciji i više koristi nego štete.

Filipović se prošlog ljeta nametnuo kao prvi plej ekipe, odnosno peti starter uz "veliku četvorku", te joj pomogao da osvoji turnir u Istanbulu i nastavi živjeti olimpijski san. Utakmicu s Poljskom propustio je zbog lakše ozljede, ali u petorci ga je odlično zamijenio Kapusta, koji je potpuno drukčiji profil igrača, što ih zapravo čini jako dobrim tandemom za promjene ritma.

Dok je Filipović brži, okomitiji i agresivniji u obrani, Kapusta je "čisti" playmaker s izvrsnim osjećajem za dodavanja, a obojicu je na putu do ozbiljnije karijere zaustavio prvenstveno nedostatak visine (180, odnosno 182 cm) i iskustva, kojeg su dosad ipak nešto nakupili. Radovčić sa 195 cm nema problema s visinom, ali čini se da ipak neće biti na konačnom popisu putnika za Atenu kao treći plej jer poneku minutu na toj poziciji može odraditi i Smith.

Iako će i Filipovića i Kapustu protivnici s pravom isticati kao najslabiju kariku, jer ostatak petorke kvalitativno odudara, oni ne moraju ni biti zvijezde ni parirati NBA i euroligaškim igračima, nego samo odraditi svoju ulogu najbolje što znaju.

"I Kapusta i Radovčić i Smith odigrali su jako dobro, imamo širinu, važno je da imamo glavu i rep i kad su izmiješane petorke. Taj balans će biti ključan, a tu veliku ulogu imaju naša četiri glavna igrača, da ove koji igraju u ligama slabije kvalitete dižu na svoj nivo, a ne spuštaju se na njihov. Rade to i kroz razgovore i kroz ispravljanje nekih detalja, jako puno pomažu, kao i lani", rekao je izbornik Sesar.

U srijedu protiv Ace

Drugu i posljednju provjeru prije puta u Grčku Sesar će imati protiv čovjeka na čiju je preporuku i postao hrvatski izbornik. Aco Petrović nedavno se vratio na klupu Brazila s istim ciljem koji ima i Hrvatska, samo što će on vizu za Pariz tražiti na turniru u Rigi.

Bit će to dobar test jer Brazilci su fizički snažna reprezentacija kakve Hrvatskoj kroz povijest nisu odgovarale. Protiv Poljske su se na početku osjetile teške noge hrvatskih igrača, normalne za ranu fazu priprema, ali u drugom poluvremenu su se rastrčali i dominantno došli do pobjede. Za očekivati je da će tri dana kasnije biti u boljem kondicijskom stanju.

No, treba uzeti u obzir da su i Poljaci, koje čeka kvalifikacijski turnir u Valenciji, u osjetljivom dijelu priprema. Dva dana ranije pali su u završnici i izgubili od Grčke, a isto im se dogodilo u Opatiji, gdje su izgledali teško i umorno u nastavku, posebno njihov najbolji igrač Ponitka.

Zato ne treba previše iščitavati iz ovako uvjerljive pobjede - jer nepune tri minute prije kraja Hrvatska je imala i +20 - ali svakako se uklopila u pozitivan trend pod Sesarovim vodstvom i ponudila umjereni optimizam da bi ono što je prije godinu dana izgledalo nemoguće, plasman na Olimpijske igre, moglo postati stvarnost.