KAD SU NA ljeto 2022. Knicksi preoteli Jalena Brunsona Dallas Mavericksima, u kojima je upravo bio pokazao da možda može biti nešto više od pukog pomoćnika Luki Dončiću, činilo se da je to korak Njujorčana u pravom smjeru prema relevantnosti, koje su dugo bili lišeni. Brunson se činio kao savršen Robin nekom Batmanu, koji će tek doći spasiti Gotham City i uzdignuti ga u visine na kojima nije bio pola stoljeća, na sam vrh NBA lige. Malo tko je mislio da je Batman zapravo već stigao.

Ruku na srce, Jalen Brunson ne izgleda kao superjunak. Visok je 188 cm, ne skače posebno visoko, broj zakucavanja u sezoni ne doseže mu ni dvije znamenke. Nije ni osobito brz niti zabija trice s deset metara. Brunson je u mnogočemu sličan svom nekadašnjem suigraču Dončiću ili Nikoli Jokiću, samo što je Srbin centar, a Slovenac krupni dvometraš, dok ovaj djeluje tako obično, prosječno i ni po čemu posebno.

Nimalo posebni superjunak u istoj rečenici s Jordanom

Pa ipak, taj nimalo posebni 27-godišnjak upravo je uveo Knickse u drugi krug doigravanja postigavši u šest utakmica serije protiv Philadelphia 76ersa 35.5 poena i 9.0 asistencija. U posljednje tri zabio je barem 40 i postao prvi igrač koji je spojio tri takve utakmice u play-offu nakon Bernarda Kinga 1984. godine.

Ako dodamo i treću utakmicu serije, u kojoj je ubacio 39, postao je prvi nakon Michaela Jordana 1993. koji je zabio barem 37 poena čak četiri puta zaredom. Prvi je igrač nakon Oscara Robertsona koji je u jednoj seriji triput imao barem 35 poena i 10 asistencija. U četvrtoj utakmici utrpao je 47, više nego itko u povijesti Knicksa, jedne od originalnih NBA momčadi iz 1946. godine.

Gledajući cijelu seriju, postigao je 37% svih poena Knicksa i podijelio 43% svih asistencija dok je bio na parketu, a igrao je skoro 44 minute u prosjeku. U punom smislu fraze, nosio je momčad na leđima, činio sve što ona očekuje i treba od svog superjunaka.

Barem u posljednje četiri utakmice. U prve dvije postigao je solidna 22 odnosno 24 poena, ali uz mizernih 29% šuta iz igre i tek dvije pogođene od 12 trica. Knicksi su obje utakmice dobili zahvaljujući amazonskim plućima Josha Harta i blistavim dionicama Dontea DiVincenza, Milesa McBridea, pa i Bojana Bogdanovića prije nego što mu je ozljeda okončala sezonu.

Prilagodba i dominacija

"Igrali su nevjerojatno", rekao je o suigračima Brunson nakon druge utakmice. "Kad bih se barem mogao uspeti na njihovu razinu..." Sixersi su činili sve kako bi ga iscrpili, radili mu presing po cijelom terenu, konstantno ga udvajali na svojoj polovici, ali ga i ciljali u obrani samo da ga što više izmore i što dulje zadrže izvan ritma.

U trećoj utakmici se prilagodio i zabio 39, ali Sixersi su pogodili 48% trica i došli do prve pobjede. No Brunson je pronašao ritam serije i dominirao njenim ostatkom - zaključno s 41 poenom i 12 asistencija, među kojima i onom za pobjedničku tricu Josha Harta, u šestoj utakmici.

"Puno istražujem. Puno toga vidim i čitam igru, predviđam što će se dogoditi, što će Embiid učiniti, a onda nešto smislim", objasnio je Brunson. Trebale su mu dvije utakmice da osjeti obranu Sixersa dok nije pronašao način da je izbjegne, došulja se do svojih omiljenih pozicija za šut i nepogrešivo nađe otvorenog suigrača nakon agresivnih udvajanja.

Baš poput svog bivšeg suigrača Dončića, Brunson manevrira svakim djelićem slobodnog prostora, secira obranu, odnosno reže je savršeno kontroliranim promjenama smjera i brzine kretanja, a nakon toga sposoban je pogoditi i iz teških kuteva, bez obzira na ispružene ruke sa svih strana koje ga očajnički pokušavaju dohvatiti.

Upravo je ta hladnokrvnost skrivena supermoć ovog naizgled običnog superjunaka. Možeš ga omesti, ali ne možeš ga zapravo izbaciti iz takta. Možeš ga poslati u nokdaun, ali ne možeš ga nokautirati. Prilagodit će se i postati bolji, onoliko dobar koliko mora biti da odvede momčad do vrha, kao što je činio u srednjoj školi, na sveučilištu i s američkom juniorskom reprezentacijom.

Očevi drilovi

Te mu je osobine i radnu etiku u ranoj dobi usadio otac Rick, također bivši košarkaš, koji je na prijelazu milenija u NBA ligi igrao za osam klubova u devet godina. Drugu, treću i dio četvrte sezone proveo je baš u Knicksima te s njima došao do velikog finala 1999. i finala Istoka godinu dana kasnije, što je bio posljednji put da su Knicksi u play-offu došli tako daleko.

Uz tatu je mali Jalen rano počeo trčkarati NBA parketima, ali i iz prve ruke učiti što je potrebno da se tako prosječan igrač tako dugo održi u najjačoj ligi svijeta i svake godine bori za novi ugovor. Rick je bio odlučan da od sina napravi boljeg košarkaša nego što je sam bio te je rano počeo s drilovima.

"Znam kako ovo funkcionira. Ako ga ja ne mogu slomiti, nijedan trener na svijetu neće ga moći slomiti", govorio je tata Brunson. Treninzi s loptom u dvorištu, na užas susjeda, počinjali su već u 5:30 ujutro. Rick bi svakog dana trčao pet milja, a Jalen bi uz njega vozio bicikl. U dvorani ga je mrcvario naizmjeničnim vježbama šutiranja, driblanja i trčanja podižući mu i fizičku i mentalnu izdržljivost.

Osvojio svjetsko zlato protiv Hrvatske pa dvaput sveučilišni naslov

Srednjoškolsku karijeru Jalen Brunson završio je kao top 20 igrač generacije i drugi među playmakerima nakon Isaije Briscoea, koji sad igra u Grčkoj. Te je 2015. krenuo na sveučilište Villanova, ali tek nakon što je osvojio zlato i titulu na Svjetskom U-19 prvenstvu, na kojem je SAD pobijedio Hrvatsku u najpoznatijoj utakmici neke naše mlađe selekcije u povijesti.

Svi se sjećaju blokade Nika Slavice na Jaysonu Tatumu i poraza tek u produžetku, a manje pamte da je upravo Brunson bio prvi američki strijelac u finalu s 14 poena i da je proglašen MVP-jem turnira.

U prvoj sezoni na sveučilištu Brunson je pomogao Villanovi da dođe do naslova prvaka, tek drugog u povijesti, uz današnje suigrače iz Knicksa Harta i DiVincenza. Nakon što je Hart otišao u NBA, Brunson je postao najbolji igrač momčadi i odveo je do novog naslova, usput zavrijedivši titulu sveučilišnog igrača godine, a časopis Sporting News godinu kasnije proglasio ga je NCAA igračem desetljeća.

Unatoč tome, Brunson nije izabran u prvoj rundi drafta 2018. Imao je već skoro 22 godine i, kako smo već konstatirali, djelovao tako obično. Skauti nisu znali kako će se njegove kvalitete preslikati na NBA parkete, kojima vladaju puno brži, veći i skočniji igrači, te su sumnjali u potencijal za daljnji razvoj.

Eksplozija u Dallasu taman prije isteka ugovora

Dallas Mavericksi izabrali su ga 33. pickom, točno 30 mjesta nakon što su zakaparili svog budućeg franšiznog igrača Luku Dončića. I u prve tri sezone Brunson je bio točno ono što su svi očekivali - solidan rotacijski igrač, koji je u trećoj sezoni s prosjekom od 12.6 poena, 3.4 skoka i 3.5 asistencija završio četvrti u izboru za najboljeg šestog igrača.

U četvrtoj sezoni postao je starter i bilježio prosjeke karijere od 16.3 poena, 3.9 skokova i 4.8 asistencija, savršeno se nadopunjujući s Dončićem dok su zajedno na parketu i preuzimajući ulogu primarnog kreatora dok Slovenca nema. Upravo u takvoj situaciji konačno je eksplodirao na velikoj pozornici.

Dončić je zbog ozljede propustio prve tri utakmice doigravanja, a Brunson je zablistao. Nakon što je zabio 24 poena u tijesnom porazu u prvoj utakmici protiv Utah Jazza, u sljedeće dvije utrpao je 41 i 31 te odveo Dallas do dviju pobjeda. U sljedeće tri utakmice, nakon Dončićeva povratka, zabio je 23 i dvaput 24 poena te pomogao Slovencu da prvi put u karijeri prođe u drugi krug play-offa.

Nakon što su izbacili Phoenix Sunse u fantastičnoj seriji na sedam utakmica, Mavsi su u finalu Zapada pali 4:1 protiv kasnijih prvaka Golden State Warriorsa. Brunson je imao još nekoliko zapaženih predstava, ali one tri bez Dončića mnogima su otvorile oči. U savršenom trenutku jer tog ljeta mu je istekao ugovor s Dallasom.

Knicksi nisu doveli superstara

Na čelu s novim predsjednikom, bivšim agentom Leonom Roseom, Knicksi su odbacili vječnu potrebu njujorškog tržišta za superzvijezdama i zvučnim imenima te odredili upravo Brunsona kao čovjeka koji će im pomoći - ne da odmah napadnu naslov prvaka, ali da se stabiliziraju i imaju oko čega nadograđivati momčad.

Uostalom, nisu ga ni platili kao superstara. Četverogodišnji ugovor od 104 milijuna dolara nipošto nije pretjeran za iznadprosječnog startera u NBA ligi, ali Mavericksi ga nisu smatrali vrijednim takvog ili većeg novca te su ga pustili da ode.

Knicksi su mjesec dana ranije doveli i Brunsonova oca Ricka, koji je radio kao pomoćni trener kod Toma Thibodeaua u Chicagu i Minnesoti, a sada i u trećem klubu. Iako se njihov odnos i dalje temelji na čvrstoj ljubavi, nitko nije ponosniji od tate na Jalenov razvoj u All-Star i All-NBA igrača, koji trenutačno prevodi najbolje strijelce u NBA doigravanju i vodi momčad prema vrhu Istoka.

"Nije ovo došlo odjedanput. Radio je i radio, i radio, i radio", prokomentirao je Rick Brunson, koji je nekoć morao brusiti Jalenove vještine i mentalitet hladnokrvnog ubojice prije i poslije školskih treninga, a sad to može činiti u profesionalnom okruženju NBA momčadi.

Knicksi su bolji bez Randlea

Uz oca i činjenicu da je rođen u obližnjem New Jerseyju, osjećaj da je kod kuće Brunsonu upotpunjuju Hart i DiVincenzo, dva stara prijatelja i suigrača s Villanove, koji s njim čine tri petine startne postave Knicksa u doigravanju. A možda bi obojica bila na klupi da je zdravstveno stanje momčadi drukčije.

Julius Randle, koji je bio prva zvijezda Knicksa do Brunsonova dolaska, izgubljen je za sezonu, što u teoriji smanjuje šanse Njujorčana u doigravanju, ali u praksi uopće nije loša vijest. U petorci ga mijenja energični Hart, koji je uistinu srce momčadi, a ima i puno veću ulogu nego u slučaju Randleove dostupnosti.

Iako bi igrač All-Star kalibra poput Randlea bio vrlo koristan u inače supertankoj rotaciji, koju je Thibodeau sveo na samo sedam igrača, on je tip koji treba loptu da bi bio učinkovit, što bi značilo da bi ona manje bila u Brunsonovim rukama. A Randle ima dugačku povijest vrlo upitnog prosuđivanja na parketu, kako u selekciji šuta, tako i u tajmingu dodavanja.

Osim toga, s Hartom, DiVincenzom, Anunobyjem i bilo kim od centarskog dvojca Robinson - Hartenstein Knicksi imaju igrače visoke energije i moćnu defenzivnu postavu, u kojoj si Brunson može priuštiti i obrambeni predah. Iako je uz Brunsona jedini igrač koji može u kontinuitetu stvarati šuteve i za sebe i za druge, Randle s njim nema ni takvu energiju ni obrambenu čvrstinu.

Budući da je usred serije s Philadelphijom sezonu zbog ozljede završio i Bojan Bogdanović, rotacija Knicksa maksimalno je skraćena i pitanje je koliko će te energije Knicksi imati u nastavku play-offa, dok Thibodeau uporno startere drži u igri 45 ili čak punih 48 minuta.

Staro rivalstvo

A sljedeća serija u tom će smislu biti posebno izazovna jer Indiana Pacersi igraju najbržim tempom u NBA ligi i radit će konstantan pritisak na obranu Knicksa. Mlada momčad Pacersa, koja je velike stvari najavila početkom sezone plasmanom u finale premijernog izdanja NBA kupa, iskoristila je ozljede Giannisa Antetokounmpa i Damiana Lillarda te izbacila trećepostavljene Milwaukee Buckse.

Bit će to prilika za obnavljanje starog rivalstva. Knicksi i Pacersi su 1990-ih bili glavni izazivači Jordanovim Bullsima na Istoku te su se sastali u doigravanju šest puta u osam godina, New York je slavio četiri puta, a u posljednja dva okršaja ulog je bio plasman u finale, u koje su 1999. ušli Knicksi, a 2000. Pacersi. Nakon toga sastali su se i 2013., kad je Indiana s Paulom Georgeom u fantastičnoj seriji izbacila Njujorčane predvođene Carmelom Anthonyjem.

Ovaj put nema takvih zvijezda kao što su PG i Melo ili nekad Reggie Miller i Patrick Ewing, ali Brunson i Tyrese Haliburton te njihove momčadi drastično različitog shvaćanja košarke garancija su nove vrlo zanimljive serije. Ulog je finale Istoka.

Knicksi su tamo zadnji put bili spomenute 2000., dok je za njih igrao Rick Brunson, pa bi Jalenu to mogla biti dodatna motivacija. U ovom je play-offu već ušao u istu rečenicu s Michaelom Jordanom, a ako odvede Knickse još korak dalje, ući će i u isti povijesni kontekst s ocem. Uostalom, zar za nekog tako običnog to nije i važnije?