U NOVONASTALOJ tradiciji "naj od naj" listi koje vam iznosimo svakog tjedna došli smo do ambicioznog projekta da se odaberu najbolje od najgorih, a subjekti su femme fatale dame američkog noir i neonoir filma, i to njih pedesetak, konkretno 51, jer okrugli brojevi su bezveze.

Kao što kaže jedna replika iz Ubojica Roberta Siodmaka, "to su bile žene koje su odisale hladnoćom leša" (i to uglavnom glavnog lika). Ipak, samo figurativno, a oči u oči, nos u nos, poput svih najsmrtonosnijih otrova, mirisale su predivno. 

Duge haljine, duge cigarete, jaki ruževi, šeširi s ukusom i srce samo kao organ - toga će biti na tone u ovom i sljedećim tekstovima (i prethodnim), jer to je način da se oda počast omiljenom od svih žanrova, što noir jest.

Što je noir? Pogledajte filmske udžbenike ili barem neko kratko objašnjenje na Wikipediji. A što je femme fatale? Hajde, tu već možemo malo pripomoći definicijom s Wikipedije u nekoliko rečenica jer red je barem da predstavimo pojam koji je centralna tema čitavog serijala. 

Ovako piše tamo:

"Fatalna žena je lik koji se često pojavljuje u književnosti i na filmu. Obično je to zavodnica koja koristi svoju moć kako bi zarobila junaka. Pojam se prvi put pojavio u francuskom jeziku (franc. la femme fatale), dok se pojam vamp ustalio 1920-ih u Hollywoodu, a potječe od seksualnosti vampira.

Iako su ispočetka prikazivane kao zle, seksualno nezasitne i podle, fatalne žene su se često javljale i kao antijunakinje, pa i pokajnice. Danas je taj arhetip dobio značaj žene koja se stalno koleba između dobra i zla, ali u oba slučaja postupa bezobzirno. Zlo je uvijek prisutno, bilo u samoj fatalnoj ženi, bilo u ljubavniku ili nekoj drugoj povezanoj osobi, a javlja se kad se tradicionalna uloga žene kao pokorne ljubavnice sukobi s drugim ciljevima.

Moglo bi se reći da je fatalna žena tragičan lik zato što razlozi njenih postupaka ostaju skriveni svima, pa i njoj. Njena osobnost je tajna za muškarce, zbog čega ih privlači, ali i za nju samu."

Sad smo završili formalni dio i vrijeme je da prijeđemo na poredak. U prošlom tekstu smo vam predstavili pozicije od 40 do 31, a sad idemo dalje u noć. Pred vama je još deset mjesta, deset stepenica ka vrhu.

30.  Virginia Madsen kao Dolly Harshaw - film The Hot Spot / Vrelo mjesto (1990.)

"Između Virginije Madsen i Jennifer Connelly izabrao bih obje" je parola koju bi svaki muškarac potpisao, pa tako i Don Johnson. I Jennifer je bila nježna djevojčica lakovjernog srca, ali je zato Virginia slika i prilika zmije žedne grijeha te je ovdje kao na domaćem terenu.

Ne možeš biti Madsen a da si neokrvavljenih ruku, pa joj tu krv nisu sprale ni sve kasnije cvjetne uloge, a, realno, nikad nije ni bolje izgledala nego u Vrelom mjestu. Ovo je ona Virginia Madsen koju jednostavno želimo pamtiti, a, zanimljivo, režiju potpisuje Dennis Hopper, koji je (pre)često spominjana osoba u dosadašnjem izlistavanju.

29. Veronica Lake kao Joyce Harwood - film The Blue Dahlia / Plava dalija (1946.)

Veronicina partnerstva s Alanom Laddom donijela su joj status gromade žanra i sveukupno starog Hollywooda, ali njenih ni metar i pol pojave ipak odiše ispravnim namjerama, pa joj zato prava pravcata femme fatale nikad nije bila u potpunosti bliska. U ovom filmu je nešto konkretnija, lukavija i opasnija nego u drugima, pa je iz tog razloga baš on izabran da je predstavlja. A kad zamislimo crnu femme fatale siluetu na bijeloj pozadini, ničeg prirodnijeg nema nego da se iz nje pojavi žena koja izgleda kao Veronica Lake.

28. Marilyn Monroe kao Rose Loomis - film Niagara (1953.)

Ne može se bez Marilyn, a ova obojena noir priča ju je predstavila kao seks-simbol, što je kasnije potvrđivala iz uloge u ulogu kroz cijelo desetljeće, sve do izdahnuća.

Obline, krivine i žutilo kose na Monroeovoj centralna su slika cijelog filma, a njen hod koji diktira vodopade je zaveo i inače hladnjaču Josepha Cottena (koji joj igra supruga), ali i otprilike 3/4 planeta davne 1953. godine. Marilyn je vrhunska kao noseća melodramatična femme fatale, pomalo je čudno da nije češće to glumila. S ove distance se čini da bi joj to više pristajalo nego bilo što drugo.

27.  Rita Hayworth kao Gilda (u kinu Sloboda) - film Gilda (1946.)

Ovdje se povlači pitanje kao u slučaju Gene Tierney i Laure, a ono glasi kako jedna od najvećih ikona noir filma, tj. naslovna junakinja, nije u top 5, nego je ovdje u središnjoj sekciji mrcvarimo. Pitanje slično, odgovor sličan. Naime, Gilda i pored svoje veličine, koja premašuje film i život, ipak nije do kraja femme fatale, jer i pored otresitosti, zavodničkog levela 100 i ljepote 101, ipak joj istinskog zla nedostaje.

Ona je ustvari više heroina nego ovo drugo. A drugi razlog (opet isti) je taj što Rita već ima svoju predstavnicu koja je ortodoksna fatalna dama u prajm dijelu tabele, tako da joj Gilda i nije neophodna za sudjelovanje u završnici. Možda je suvišno istaknuti da su Rita i Gilda više nego direktno inspirirale jednu sudionicu liste, a to je lik koji tumači Laura Harring u Mulholland driveu i koji smo već naveli ranije.

26. Glenn Close kao Alex Forrest - film Fatal Attraction / Fatalna privlačnost (1987.)

Michael Douglas tradicionalno nema sreće sa ženama na platnu (za razliku od stvarnosti i neoprostive Catherine Zeta-Jones), a najmanje ju je imao kada ga je počela proganjati lujka koju je jednu večer obradio te mu kuhati zečeve po kući i maltretirati sasvim finu ženu. "Oprosti, srećo, samo sam muškarac" nije baš opravdanje koje je mogao izreći za prevaru, ali imao je i više problema u tom trenutku, prije svega očuvanje vlastitih sposobnosti disanja. Žena je đavao, nije bio glup tko je prvi rekao, a Alex Forrest se nameće kao logičan izbor za ovu listu, mada je diskutabilno bliža kategoriji "psiho zločinac" koju bismo mogli u budućnosti na sličan način obraditi. Eto koliki je ona đavao kad može i dva puta zauzeti mjesto u ipak prilično različitim kategorijama.

25. Jean Gillie kao Margot Shelby - film Decoy / Mamac (1946.)

Jean Gillie možda je najmanje slavno ime u također najmanje poznatom naslovu i prilično zapostavljenom, međutim, njena Margot je ponos termina femme fatale u cjelokupnom svom sjaju ili, bolje rečeno, odsustvu sjaja, a njeni manevri bi natjerali i maloprije spomenutu Alex i Lectera i Chigurha da kažu "uspori malo, Shelby, sestro".

Inače, Decoy je jako bizaran film prije svega, s oživljavanjem mrtvih (bez Nikole Simića) među nekim elementima radnje, ali svakako vrlo dopadljiva i mračna pričica. Također je pretposljednja uloga u životu glavne glumice zato što je premlada izgubila život par godina kasnije od upale pluća.

24. Madeleine Stowe kao Rachel Munro - film China Moon / Mjesec od porculana (1994.)

Sasvim subjektivno je stavljena u gornji dio tabele Madeleine Stowe, koja je imala sreće što je autorova stara miljenica, ali i znanja da odigra veoma dobru smrtonosnu ženku u ne pretjerano jakom filmu Mjesec od porculana u režiji Johna Baileya, koji je definitivno bolji direktor fotografije nego redatelj.

Pogled Stoweove kao presuda, suknja do iznad natkoljenice i mračni bircuz. Kad ju je Ed Harris vidio, znao je da više ništa u njegovom životu neće biti isto, no ipak nije mogao odoljeti. Dakle, svi kriteriji ispunjeni su do krajnjih granica, ali samo da je film bio malo bolji, i njen uradak bi se daleko više cijenio na povijesnom nivou.

23. Yvonne De Carlo kao Anna Dundee - film Criss Cross / Unakrsno ispitivanje (1949.)

Kao u slavnijem filmu Ubojice, opet je tu Robert Siodmak iza kamere i opet Burt Lancaster ispred nje, a i Yvonne je sasvim lijepo zamijenila Avu Gardner u ovom nasljedniku spomenutog remek-djela, samo što je s nešto manje stila i nešto više pakosti, otvorenog barbarstva, vodila žedne preko vode. Kako Burta tako i još jedno sveprisutno ime, a to je Dan Duryea. Zbog svih njih je Criss cross vrhunska triler-priča i vrhunski primjer noira s gotovo svim elementima: junak lomljivog karaktera, žena odlučna da se probije na vrh, negativac ljigavih manira, trulo društvo, pljačka, flešbekovi, voice-over naracija, sjene, kobna atmosfera, kraj kakav se desio... Ma sve je tu.

22. Jean Simmons kao Diane Tremayne - film Angel Face / Anđeosko lice (1953.)

Imenjakinja po zvučnosti Genea Simmonsa nije baš mnogo toga uradila u ovom žanru, njena karijera je prožeta vrhunskim ulogama nešto finije prirode. Međutim, u Angel face je bila hladna i brutalna do nivoa Stanwyck, ako je moguće. Naizgled krhka i s Vivian Leigh - izgledom mišice (što taj izgled čini zapravo velikim komplimentom), imala je superiornost i moć u stavu, a i umijeće prilagođavanja, otprilike kao i u cijeloj karijeri, tako da je njena krvnica Roberta Mitchuma iz ovog filma jedan veliki plus za Jean Simmons kao glumicu, a to je žena koja ima popriličan broj pluseva.

21. Joanne Whalley kao Fay Forrester - film Kill Me Again / Ubij me ponovo (1989.)

Joanne Whalley (tada Whalley-Kilmer) između Vala Kilmera i Michaela Madsena, reklo bi se na prvi pogled, nema nikakve šanse, ali to traje samo dok je prvi put ne ugledamo. Već tad postaje jasno da se nismo trebali radovati samo ovoj dvojici kada smo im imena vidjeli na špici, nego je zvijezda broj 1 ona. Iako neuhranjena, u ovom filmu i ne baš sređene frizure, Joanne je i na platnu i privatno pojava za kojom se gubi glava na keca, koliko god mozga u toj glavi imali... A Kilmer ga je imao na oba fronta i na oba fronta je glavu i izgubio. Čestitke.

Sad smo već prešli polovicu ljestvice i u naredna dva teksta dobit ćemo najfatalnijih 20 žena koje je američki noir ponudio, što znači da nam tek predstoje susreti s elitom u ovoj samoj po sebi elitnoj kategoriji. Tko će dočekati...