USKRS se smatra najvećim katoličkim blagdanom. Uz slavlje Uskrsa razvili su se brojni običaji poput vazmenog bdjenja, odlaska na uskrsnu misu, uskrsnih krijesova, bojenja pisanica i pjevanja uskrsnih pjesama. Najčešći simboli Uskrsa su pilići, zečevi i brojna hrana - pinca, razne uskrsne pogače, peciva, kuhana šunka, kuhana kokoš s domaćim rezancima, kuglof i druge. Evo koji su to uskrsni običaji koje prakticiramo i od kuda potječu. 

Bojenje pisanica

Bojenje pisanica duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji. Bojenje jaja za Uskrs je, kao i mnoge druge običaje, kršćanstvo preuzelo iz ranijih tradicija. Bojenje jaja za Uskrs ima višestruku simboliku, a najveća je svakako novi život koji predstavlja jaje. 

Za njihovo bojenje koristile su se prirodne boje - najčešće crvena dobivena kuhanjem ljuski crvenoga luka. Crne pisanice karakteristične su za Međimurje. Boja bi se dobila od bobica bazge ili čađe. Motivi na pisanicama radili su se struganjem iglama, skalpelima ili nožićima. 

Neki od motiva su cvijeće, klas pšenice, djetelina, vinova loza, ptice, leptiri, zečevi, križ, citati iz Biblije, hrvatski grb. Pisanice su s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje) darivali zaljubljeni te ljubavnim i religioznim čestitkama.

Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta. U okolici Đurđevca na pisanicu se pisala čestitka s dobrim željama. U bogato ukrašenim košarama hrana se nosila u crkvu na blagoslov na Vazmeno bdjenje.

Pisanice su se darivale susjedima i rođacima. Bio je i običaj tucanja jaja. Pobjednik je onaj čije jaje ostane neoštećeno. Djeca su se igrala gađanja jaja novčićem. Od 2008. godine pisanica u Hrvatskoj ima status nematerijalnoga dobra. 

Uskrsni krijesovi

Crkva je iz poganskih običaja prihvatila paljenje vatre na Uskrs i pridala mu novo značenje. Paljenje uskršnjih krijesova simbolizira uskrslog Krista. Paljenje uskrsnog krijesa običaj je raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje su, osim naziva "krijes", uobičajeni još i drugi vezani uz kajkavski oblik naziva za Uskrs - vuzmica, vuzmenka, vuzemlica...

Odnose se na vatre koje se pale u predvečerje Velike subote ili ponegdje noću, a najčešće se pripremaju tako da se u zemlju zabodu četiri visoka stupa (do šest metara) između kojih se slažu cjepanice, suho granje i lišće. 

Takvi krijesovi oblik su obrednih godišnjih vatri čija je uloga zaštita od zlih sila, radnji i bića, a čest je slučaj i preskakanje utišane vatre, čime mladići pokazuju svoju snagu i spretnost, a djevojke vjerovanje da će im to osigurati brojno i zdravo potomstvo.

Jedenje pince

Uskrsni blagdani nezamislivi su bez pince, omiljenog kolača na blagdanskom stolu. Pinca je gastro delicija koja simbolizira dobre želje, a kršćanima simbolizira kruh posljednje večere. Navodno je potekla iz doba Mletačke republike pojavom dizanog tijesta. Priprema se u cijeloj Hrvatskoj, ali pod različitim nazivima.

Poznata je kao uskrsna pogača, a u Zagorju je dobila ime jajarica zbog svoje žute boje. U Dalmaciji je zovu sirnica, iako u njoj nema ni s od sira. Temelj ovog neizostavnog uskrsnog slatkog kruha su tri glavna sastojka - jaja, brašno i šećer, uz neizostavne arome koje joj daju karakterističan miris i okus.

Nekad je ona po okusu bila više nalik kruhu. Pinca ima svoj karakteristični izgled - urezivao se križ ili trokraka zvijezda u prethodno oblikovano tijesto. Pinca se znala i razrezati i po sredini jer je u nju išla i pisanica. 

Žudije - čuvari Kristova groba

Žudije, negdje i žudiji, čuvari su Kristova groba u dane Velikog tjedna, u dalmatinskom tradicijskom običaju uprizorenja događaja oko Isusovog uskrsnuća. Ova tradicija u Hrvatskoj najprije je dokumentirana u Metkoviću sredinom 19. stoljeća, kada ju je tamo donio Ante Gluščević iz talijanskog grada Loreta.

Zatim se proširila po cijeloj dolini Neretve, da bi se naposljetku proširila na veliki dio Dalmacije. Najstarije žudije su iz 1857. godine iz Župe svetog Ilije u Metkoviću, što ih čini najstarijom vrstom takve udruge. Žudije čine 12 stražara predvođenih zapovjednikom, tzv. judom kao trinaestim članom. Najčešće su odjeveni u odore rimskih vojnika, a negdje i u odore mornara ili u narodne nošnje.

Uprizorenje počinje na Veliki četvrtak kada žudije izlaze pred oltar, gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do Vazmenog bdijenja u ponoć s Velike subote na Uskrs, kada prilikom Isusovog uskrsnuća oni popadaju, tresući se od straha.

Jedenje šunke u kruhu

Šunka u kruhu je tradicionalno uskrsno jelo kontinentalne Hrvatske i nosi se u crkvu na jutarnju misu i blagoslov. Najčešće se poslužuje s hrenom, rotkvicama i mladim lukom. U prošlosti se za Uskrs jela janjetina, no za vrijeme Drugog svjetskog rata cijena janjetine je porasla pa je to utjecalo na promjenu u tradiciji.

Ljudi su tada počeli kupovati šunku jer je bila cjenovno pristupačnija. Uskrsna šunka simbolizira snagu i obilje. Šunka se može pripremiti i na više načina, ali većina je najčešće samo skuha. Neki šunku peku u kruhu, no šunku možete ispeći i u lisnatom tijestu.