NE STIŠAVAJU se reakcije, ali ni i vrijeđanja između političkih lidera u Hrvatskoj otkako je predsjednik Zoran Milanović u petak objavio svoju kandidaturu na predstojećim parlamentarnim izborima, koji će se održati za manje od mjesec dana.

Njegova je odluka sve iznenadila, a u cijelu priču upleo se i Ustavni sud koji je objavio upozorenje Milanoviću da se ne smije kandidirati u kampanji, odnosno da se njegovo ime ne smije koristiti u kampanji pred izbore.

Odmah nakon toga počele su provokacije i dobacivanja u kojima vrijeđanja nije izostajalo, prvenstveno između premijera Andreja Plenkovića i samog Milanovića, a sve se vrlo brzo prelilo na društvene mreže. Tako je jučer Mladež HDZ-a na društvenim mrežama objavila fotomontažu Zorana Milanovića kao lorda Voldemorta, odnosno "Onoga Čije Se Ime Ne Spominje".

SDP je i prije toga objavio fotomontažu Plenkovića i Tomislava Karamarka, koji se nakon godina izbivanja s političke scene odjednom pojavio tik uz Plenkovića i HDZ.

U predstojećoj kampanji pred parlamentarne izbore se tako, barem sudeći po upozorenju Ustavnog suda, neće se smjeti spominjati ime kandidata SDP-a Zorana Milanovića, time je otvoren i niz drugih pitanja, pa tako i ono tko će se sučeljavati uoči izbora.

Sve ovo nagoviješta vrlo burnih mjesec dana.

"Kampanja bez spominjanja Zorana Milanovića može se lako provesti, SDP samo treba biti kreativan"

O načinima komunikacije između dva politička rivala te ujedno i lidera države Plenkovića i Milanovića, ali i o tome što sve javnost može očekivati u predstojećoj kampanji kroz sljedećih mjesec dana, razgovarali smo s retoričkom stručnjakinjom Gabrijelom Kišiček, izvanrednom profesoricom s Odsjeka za fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Za početak nam je kazala da se kampanja u kojoj se Milanovićevo ime neće spominjati može odviti, da je sve stvar kreativnosti SDP-a i onih koji će im osmišljavati kampanju.

"Koliko vidimo, već su krenuli s narativom da je to onaj čije se ime ne spominje. Naći će se nekakav kod ili signal koji ne uključuje izravno spominjanje imena kandidata, a da pritom bude jasno na koga se to odnosi. Kampanja se može odvijati na takav način.

Problem je veći što se Milanović ne smije pojavljivati u funkciji izbornog kandidata, ali može nastupati kao predsjednik i s te pozicije sazivati presice i govoriti u ime predsjednika. Ne vidim da će se tu nešto dramatično poremetiti, a s druge strane, kreativnost SDP-a i njihovih koalicijskih partnera ne treba biti prevelika da bi se uspjeli referirati na njega ili govoriti o njemu, odnosno zamijeniti njegovo ime nekakvim kodom ili signalom", kazala nam je.

Ovakvom slučaju u Hrvatskoj još nikada do sada nismo svjedočili, a i sama stručnjakinja nam je kazala kako nije sigurna da se ikada dogodio ovakav slučaj da je netko tko pretendira na mjesto premijera bio potpuno isključen iz kampanje u smislu imena i prezimena, odnosno da se predsjednik kandidirao na parlamentarnim izborima. "Koliko pratim političku komunikaciju, ne znam da je ovakav slučaj postojao u nekoj bližoj prošlosti", kazala nam je.

"Tužno je da oporba sve ove godine nisu iznjedrila ni jednog dostojnog lidera"

Pitali smo ju što možemo očekivati od kampanja u sljedećih mjesec dana.

"Nadovezala bih se na metaforu koju je predsjednik Milanović kazao, kada je vrijeme da se sedlaju konji. Smatram da će sada SDP-ovci jahati na tim konjima koje je Milanović osedlao, odnosno da će na zamahu njegove retoričke sposobnosti i kapitala pokušati ubirati političke poene.

To je ono što ja očekujem. Oni su sad dobili neki novi zamah i sad će na tim osedlanim konjima jahati sljedećih mjesec dana", kazala je naglasivši da, govoreći iz perspektive retoričkog stručnjaka, mora spomenuti potpuni nedostatak snalaženja SDP-a.

"Nitko iz SDP-a i njihovih koalicijskih partnera ne može preuzeti lidersku poziciju i oni zaista ne mogu bez Zorana Milanovića koji je jedini pravi lider, i to je s jedne strane u redu za Milanovića, ali je sramotno i krajnje tužno za oporbu, a prvenstveno SDP, koji svih ovih godina nije uspio iznjedriti nekoga tko bi bio vođa oporbe. U ovom trenutku svi oni samo koriste kapital Zorana Milanovića. Sada su euforični i sretni, a meni se to čini jako tužno", kazala nam je Kišiček.

"Ovo je poraz Peđe Grbina"

Peđa Grbin, koji je na jučerašnjoj konferenciji za novinare komentirao upozorenje Ustavnog suda, činio se poprilično odrješit, ali još uvijek nedovoljno uvjerljiv, s čime se slaže i Kišiček.

"Meni je vrhunac njegove neumjesnosti i retoričke vještine da on obraćanje započinje s riječima ‘rijeke pravde dolaze’. To je originalna i inventivna rečenica koja je izašla iz usta Zorana Milanovića, a koja je sada postala nekakav njihov neformalan slogan.

To da Peđa Grbin nema neku svoju originalnost i sposobnost reproduciranja pamtljivih originalnih rečenica, neki svoj izgrađen stil kojim bi on uz Zorana Milanovića pridobio birače, prije svega je tužno. Meni se čini da je to jedan poraz Peđe Grbina koji ne može sam bez Zorana Milanovića.

On samo slijedi upute koje je direktno ili indirektno primio od svojeg uzora i modela Zorana Milanovića, ali on sam po sebi nema nikakav retorički kapital. Zar to nije za predsjednika jedne stranke pomalo skandalozno? Druga najveća stranka u zemlji nema lidera oporbe koji može svojim nastupom i stilom privući birače, već mora citirati, kopirati, parafrazirati i imitirati Zorana Milanovića. To je ono što Peđa Grbin nudi biračima", kazala nam je.

"Plenković ne pokazuje nervozu, što možemo pripisati njegovom iskustvu. On i Milanović su najjači politički retoričari u Hrvatskoj"

Plenković se od petka nekoliko puta obratio javnosti. Čini se poprilično smiren, no i on, očekivano, provocira Milanovića. Pitali smo Kišičekmožemo li očekivati promjenu u njegovom ponašanju s obzirom na to da mu Milanović predstavlja ozbiljnog protivnika u nadolazećim izborima. Naime, ankete su pokazale da je rejting SDP-a od petka znatno porastao.

"Možemo samo nagađati kako se Plenković trenutno osjeća. On definitivno ne pokazuje nikakvu nervozu ili napetost, a to se može pripisati njegovom političkom i retoričkom iskustvu. Njemu se retoričke sposobnosti ne mogu osporiti, on je tu vrlo vješt i usudim se reći da su Andrej Plenković i Zoran Milanović jedini retorički vješti političari koji mogu parirati jedan drugome.

Ono što on u ovom trenutku sigurno nije očekivao je da će ta politička bitka postati uzbudljivija i neizvjesnija. Do petka je to za njega bila vrlo lagana utakmica. Da ste si samo mogli zamisliti njegovo sučeljavanje s Peđom Grbinom, ne biste trebali biti prorok da biste pretpostavili da bi Plenković tu dominirao. Mislim da bi premijer Plenković dominirao u srazu s bilo kojim političarem iz oporbe.

Možda bi se malo namučio sa Sandrom Benčić, ali mislim da bi našao retoričke taktike da i nju diskreditira. Sa Zoranom Milanovićem bi se jedinim mogao sučeliti na nekakvoj ravnopravnoj razini, iako se to za sada neće dogoditi.

Ipak, Zoran Milanović može motivirati čak i uspavane birače. Za pretpostaviti je da je ipak sad za Plenkovića bitka malo neizvjesnija nego što je bila do petka i on će sada sigurno tražiti nove načine i taktike da pridobije glasove birača. Morat će mijenjati taktiku jer je vjerojatno imao spremne retoričke taktike kako bi diskreditirao sve političke oponente. Iako se Milanović sada s njim neće indirektno sučeliti, njega nitko ne može spriječiti da govori, tako da mu je on sada konkurent u pravom smislu te riječi", kazala nam je.

"Peđa Grbin je vjerojatno svjestan da bi izgubio u sučeljavanju s Plenkovićem"

Novinari su jučer pitali Peđu Grbina što će biti sa sučeljavanjem s obzirom na upozorenje Ustavnog suda. Peđa Grbin im je na to odgovorio da ne zna što će biti s tim.

"Na upit o sučeljavanju je mogao reći da će on nastupiti umjesto Milanovića jer dijele iste političke ciljeve. To bi jedan odlučan predsjednik stranke rekao. Ne znamo što će sada biti sa sučeljavanjem jer Peđa Grbin vjerojatno računa na to da sučeljavanjem s Plenkovićem može samo izgubiti politički rejting koji mu je osigurao Milanović.

Na temelju analize retorike političkih aktera u ovom trenutku, pogotovo Grbina i Plenkovića, Plenković bi u tom sučeljavanju gotovo sigurno pobijedio i mislim da je Peđa toga svjestan, kao i svi drugi", rekla nam je.

Dodaje i da je će ovo biti zanimljivija kampanja nego što smo mislili do prije nekoliko dana. "Milanovićevo obraćanje jučer bio je motivacijski govor usmjeren i neodlučnim biračima i tu leži njegova snaga da on zahvaljujući svojoj retoričkoj vještini i sposobnosti mobilizira neodlučne birače. Ako u tome uspije, onda imaju šanse i pobijediti", kaže naša sugovornica.

"Milanović namjerno bira grube riječi"

Javnost posljednje četiri godine preplavljuju uvrede i vrijeđanja u kojima si međusobno dobacuju premijer i predsjednik, što se dodatno pojačalo od petka. Milanović je jučer ustavne suce nazvao prostitutkama i nepismenim seljačinama, Vladimira Šeksa polupijanim zloduhom, a i današnjim je izjavama pred medijima nastavio u tom svom, sada već prepoznatljivom tonu. Ipak, u svojim se obraćanjima, pa i prilikom vrijeđanja, često koristi citatima ili referencama na određena književna i glazbena djela, čime dodatno zabavlja javnost.

"Definitivno mogu reći da je Milanović trenutno jedini političar u Hrvatskoj koji ima toliko širok spektar izričaja koji su u aktualnoj situaciji usmjereni na vrijeđanje, konflikte i izazivanje. On vam se može u jednom obraćanju u svojim izričajima referirati na grčku mitologiju i Augijeve staje, citirati Pabla Nerudu, EKV ili Juru Stublića.

On ima vokabular i poetičnost kakvu nema nitko drugi i to je ta njegova sposobnost da se istovremeno obrati različitim profilima biračima, i onima koji su skloni grubljim stilovima izražavanja. Uostalom, on nije onaj običan nasilnik s ulice koji ne može drugačije.

Pokazao je da se može iznimno lijepo, pametno i figurativno izražavati. Neki od njegovih nastupa su jedni od najboljih primjera u retoričkoj politici Hrvatske, ali on namjerno bira grube riječi da bi postigao efekt kod onih građana koji vrijeđanje i takav način komunikacije vide kao odlučnost i samopouzdanje.

Smatram da je to loše jer je on na poziciji predsjednika i on kao takav ne predstavlja samo sebe, već je u svakom trenutku predstavnik institucije predsjednika i kao takav predstavlja model i uzus javne komunikacije", objašnjava Kišiček.

"Plenković vrijeđa, ali profinjenije - cinizmom i ironijom"

S druge strane, ni Plenković ne bira riječi, ali se ipak čini nešto suzdržanijim.

"Plenković je manje slikovit i nešto je profinjenijeg stila. On će uvrijediti, ali će to učiniti ironiziranjem. On će diskreditirati svoje protivnike tako što će im se izrugivati i ismijavati ih i biti ciničan te će postići isti efekt a da neće koristiti uvrede.

Da se razumijemo, oboje imaju jednu grubu, napadačku i vrijeđalačku komunikaciju, samo koriste različite riječi pa se na prvu može činiti da je Plenković nešto finiji u komunikaciji, no rezultat omalovažavanja onih koji se s njima ne slažu je u principu isti.

Prvenstveno, taj stil je nešto po čemu oni dobivaju pratitelje. Milanovića će voljeti ljudi koji se izražavaju kao on tako da oni biraju stil koji odgovara njihovoj publici. Ljudi kada biraju između Milanovića i Plenkovića zapravo biraju između različitih stilova komunikacije jer su i sami po sebi po svom retoričkom habitusu vrlo slični", kaže.

"Prepucavanja na društvenim mrežama su najjadniji dio kampanje. Sve se samo svodi na omalovaženje protivnika"

Prepucavanja preko društvenih mreža Kišiček karakterizira kao najjadniji i infantilni dio kampanje.

"To je meni najjadniji i infantilan dio kampanje. Takvi načini različitih slikovnih i vizualnih elemenata kojima se jedni drugima izruguju je po meni infantilno i poprilično neprimjereno u demokratskom načinu vođenja predizbornih kampanja.

Meni je jasno da se to događa i u drugim državama jer su to donijele društvene mreže, no to bih ostavila za fanove, a ne da službene stranice stranaka ovakav pristup favoriziraju kao način obračuna. Puno bi ozbiljnije i vrjednije bilo kada bi se oni suočavali sa stvarnim argumentima i problemima koji muče građane, a ne da se fotomontažama izruguju jedni drugima.

Prvi i osnovni cilj zašto to rade je da diskreditiraju i omalovažavaju svoje političke oponente jer će na taj način pridobiti političke bodove. Smatram da je to sve usmjereno, ali kampanje se vode tako da će osoba sebe prikazati kao nekoga tko je vrijedan dobivanja glasova na izborima, a ne da diskreditira drugoga.

Što je oporba ponudila biračima osim da će maknuti HDZ s vlasti? To je postao fokus njihovog djelovanja. Oni više uopće ne govore o točkama njihovih programa. Možemo je za razliku od SDP-a predstavio 14 hrabrih točaka i upravo su valjda željeli naglasiti da ne žele govoriti samo protiv HDZ-a već da imaju za ponuditi i nešto svoje", kazala nam je.

"Jedno od najvećih iznenašenja je podrška Dalije Orešković Zoranu Milanoviću"

Jedno od najvećih iznenađenja je Dalija Orešković, koja je u subotu podržala kandidaturu Zorana Milanovića iako je godinama s njim bila "na ratnoj nozi", nakon što ju je on nazvao narikačom. Tema je to o kojoj se i danas priča u javnosti, ali ona je usprkos tome odlučila prijeći preko svega i podržati predsjednikovu kandidaturu za premijera.

"Rekla je da je u ovom trenutku glavni interes skidanje HDZ-a s vlasti te da će razmirice rješavati kasnije. Kao prvo, to nije bila razmirica, već predsjednikovo vrijeđanje saborskih zastupnica na spolnoj razini. Ona je njegovo vrijeđanje nazvala razmiricom. Ako to nije umanjivanje problema, onda ne znam što bi to drugo bilo.

Ona je zapravo cijelu tu situaciju banalizirala i pretvorila ju u razmiricu, a trenutak kada ju je nazvao narikačom, to je bio skandal prve klase, barem je ona to tada tako predstavljala i po meni je bila u pravu, jer nazvati ženu s kojom se ne slažete narikačom šalje poruku da je vrijeđanje svih drugih žena koje s vama ne dijele isto mišljenje normalno. Svojim potezom sada ona šalje jako krivu poruku drugima i tu se postavlja pitanje preko čega su sve političari spremni prijeći kako bi ostvarili željene političke poene.

To su bili počeci Milanovićeve grube komunikacije u kojoj je ona bila jedna od njegovih prvih žrtava komunikacije. Prijeći preko toga i to nazvati razmiricom pod egidom višeg cilja je po meni u najmanju ruku iznenađujuće, prvenstveno zato što Dalija Orešković ima politički kapital kojim je stekla tijekom godina u saboru određenu reputaciju i uopće joj nije bilo potrebno da bez ikakvog osvrtanja prijeđe preko toga. Dakle, pod koju cijenu vi trebate Zorana Milanovića da biste prešli preko onoga što mu zamjerate?", zaključuje Kišiček.