NA NEBU iznad istanbulske četvrti Tophane galebovi bježe pred dronom koji na ulici ispod snima policajca kako privodi mladu ženu.

Scena je to iz televizijske serije Degenler, jedne od šezdesetak koliko ih se godišnje snima u Turskoj, a Istanbul i druge turske gradove učinile su poznatima gledateljima u gotovo 170 zemalja. U proteklih 15 godina Turska se etablirala kao vodeći izvoznik serija nakon Sjedinjenih Država i Britanije.

"Latinoamerikanci smatraju da su turske serije vrlo bliske njihovoj kulturi", kaže Erdi Isik iz producentske kuće Ay Yapim, vodeće turske izvoznice sapunica. 

Usto turske mjere cenzure jamče umjeren sadržaj, važan za publiku na Bliskom istoku i u zemljama španjolskoga govornog područja koje su navikle gledati sapunice kao obitelj. No, "ipak prvo mislimo na tursko tržište, iako biramo glumce koji mogu ispuniti međunarodna očekivanja", kaže Isik.

Obiteljska povijest, osujećene ljubavi

Dugo popularne na Bliskom istoku, u Sjevernoj Africi i na Balkanu, kojima je nekoć vladalo Osmansko Carstvo, turske serije o povijesti, obiteljskim intrigama i osujećenim ljubavima sada su prisutne na svim kontinentima, čak i u Sjedinjenim Državama, gdje su privukle hispanoameričke gledatelje.

"Sada se emitiraju u udarnom terminu u Španjolskoj, Saudijskoj Arabiji i Egiptu", kazao je Xavier Rambert, voditelj istraživanja i marketinga u Glanceu, tvrtki za mjerenje i analizu gledanosti, koji hvali "učinkovitost" turske produkcije.

"Njihova sposobnost pružanja mnoštva sadržaja po vrlo kontroliranim troškovima omogućuje popunjavanje programa po razumnim cijenama", dodao je. Ukupno gotovo 700 milijuna gledatelja u svijetu uživa u telenovelama “alla turca”, prema turskome ministarstvu kulture.

Za uspjeh je zaslužna i kvalitetna produkcija, rekla je Ozlem Ozsumbul, direktorica prodaje u Maddu, tvrtki koja distribuira serije u produkciji Ay Yapima. "Uvijek snimamo na lokaciji", kaže.

Svaka se epizoda piše i snima iz tjedna u tjedan, na temelju općeg zapleta koji se razvija kako bi se prilagodio publici. Dvosatna epizoda može se u cijelosti napisati, snimiti i producirati za šest dana. Likovi se mogu izbaciti, a njihove uloge minimizirati. Samo najvećim zvijezdama zajamčeno je do 15 epizoda, rekao je Ozsumbul.

No premda se televizijske serije proizvode prije svega za tursko tržište, "one ne mogu nadoknaditi svoje troškove samo emitiranjem u Turskoj", rekla je Ozlem Ozdemir, osnivačica časopisa Episode. 

Nova generacija

Proizvodnja je stoga prilagođena i međunarodnom tržištu. "Naš je sustav jedinstven jer svaki tjedan snimamo oko dva i pol sata. A zatim ponovo montiramo za strano tržište kako bismo prilagodili reklame", rekao je Ahmet Ziyalar, suosnivač i izvršni direktor producentske kuće Inter Yapim.

Tjedna epizoda od 90 do 120 minuta u Turskoj može se pretvoriti u tri 45-minutne epizode koje se svakodnevno emitiraju u Latinskoj Americi. U međuvremenu je Ziyalar lansirao takozvanu "novu generaciju" serija od osam do 12 epizoda namijenjenu samo za streaming platforme.

"One su kraće, brže, odvažnije i seksi - manje ih brine cenzura. Također su više umjetničke", sažeo je Ziyalar. Zbog toga se junakinja serije Degenler, čije je uhićenje snimljeno dronom u četvrti Tophane, ne libi izvikivati ​​prokurdske parole u lice policajcu.

"Možemo imati više političkog sadržaja kad proizvodimo za platformu", rekao je scenarist Sarp Kalfaoglu. "Mislimo da serije nove generacije mogu naći mjesto na međunarodnom tržištu kao i mainstream serije koje ćemo nastaviti proizvoditi”, tvrdi Can Okan, izvršni direktor producentske kuće Inter Medya.

"Znamo da (predsjednik Recep Tayyip) Erdogan nije uvijek zadovoljan našim sadržajem, ali ne prigovara jer donosimo puno novca", rekao je Erdi Isik. I brojne turiste.