HUMANITARNA organizacija Inicijativa medija za ljudska prava u Bruxellesu ukazuje na sudbinu ukrajinskih talaca, ljudi otetih s područja koje kontrolira Rusija, donosi priču DW.

"Mučili su nas, šrafcigerom lomili prste"

Mikita Horban gubi glas dok priča. "Dajte mi samo trenutak", progovara on i pravi dugu pauzu. "Oprostite, još uvijek mi je teško." On priča o svom iskustvu tijekom zarobljeništva u rukama ruskih vlasti. Njegov pogled je prazan, luta prema stropu i podu jedne dvorane Europskog parlamenta u Bruxellesu. U Belgiju je došao na poziv litvanskog EU zastupnika Petrasa Austreviciusa s drugim žrtvama ruske invazije na Ukrajinu.

"Prije dvije godine su Rusi došli u naše selo u Ukrajini, mene i mog oca su uzeli kao taoce, ispitivali su nas, mučili. Šrafcigerom su mi polomili prste", priča Mikita Horban. On je s ocem odveden u Rusiju, u regiju Kursk. Zašto su ih Rusi uhitili, Mikiti još uvijek nije jasno jer nikada nije podignuta nikakva optužnica.

Tijekom zarobljeništva zadobio je povrede nogu i skoro da nije mogao hodati. U Kursku je na hladnoći morao spavati na otvorenom, bez cipela. Smrznuti prsti su mu na kraju amputirani u zatvoru. "Zbog tih povreda su me pustili." Mikita Horban je tako uključen u razmjenu zarobljenika s ruskim ratnim zarobljenicima u Ukrajini. Nakon šest tjedana provedenih u zarobljeništvu on se uspio vratiti u svoje selo. A njegov otac? "Još uvijek ne znamo gdje je", tiho kaže Mikita, odgovarajući na pitanje. "I što sad?" pita on.

Najmanje 1500 otetih Ukrajinaca

Na njegovo pitanje pokušava odgovoriti Olha Rešetilova. Ona volonterski radi za organizaciju Inicijativa medija za ljudska prava kako bi pomogla civilima iz Ukrajine koje su oteli Rusi. Ona navodi da je riječ o oko 1500 osoba, "civilnih talaca", za čiju sudbinu postoje dokazi. S mnogima od njih ne postoji nikakav kontakt, kaže Olha Rešetilova.

O nekima je uspjela saznati ponešto zahvaljujući izjavama onih koji su oslobođeni. Ti ljudi bivaju uhićeni, zatvaraju ih bez optužbe, bez suđenja, kaže. Većina njih se drži u područjima Ukrajine koja je okupirala Rusija. Drugi su prebačeni u logore u Rusiju. Olha Rešetilova pretpostavlja da je brojka civilnih talaca visoka. Za mnoge od njih nikada se neće saznati.

"To su taoci"

Petras Austrevicius, član Europskog parlamenta iz Litve koji podržava Olhu Rešetilovu i njezinu humanitarnu organizaciju, želi u Bruxellesu skrenuti pažnju na sudbinu otetih osoba. "Ti ljudi postoje. Ne treba zatvarati oči pred činjenicom o civilnim taocima koje su oteli ruski okupatori. Moramo se zauzeti za njih i pokretati to pitanje na svakom sastanku na kojem su prisutni ruski predstavnici", kaže ovaj europski parlamentarac za DW.

"Ova situacija me podsjeća na taoce koje je Hamas oteo u Izraelu", kaže Austrevicius. Rusi su s takvom praksom počeli još 2014., nakon aneksije poluotoka Krima koji pripada Ukrajini. "To je nepodnošljiva bol za njihove obitelji."

Borba za izbavljenje supruga

"Nismo se mogli ni oprostiti", kaže Olha Babič, supruga Oleksandra Babiča, gradonačelnika Gole Pristana u regiji Herson. Njezinog supruga su u gradskoj vijećnici prije dvije godine uhitili ruski vojnici. Tamo su ga zadržali nekoliko dana i mučili. Oleksandr Babič je na toalet-papiru napisao svoju posljednju poruku supruzi Olhi: "Volim te. Ne znam što će se dogoditi." Od tada ona više nema kontakta s njim.

U ljeto 2022. godine bilo je znakova da je još živ. Olha Babič je preko različitih kanala uspjela saznati da je Oleksandr zatvoren u istražnom zatvoru na Krimu. Međutim, do danas nije podignuta optužnica, pa stoga nijedan odvjetnik nije mogao vidjeti gradonačelnika Gole Pristana. Drže ga u izolaciji. Njezin suprug je u prvom mjesecu rata bio organizator otpora protiv ruskih okupatora u svom gradu. Zbog toga su ga htjeli ušutkati.

Olha Babič se nada podršci EU, posebno u pregovorima o razmjeni zatvorenika. Zbog toga iznosi svoju priču u javnost, izlažući se potencijalnoj opasnosti jer bi se ona ili njezina obitelj mogli naći na udaru ruskih sigurnosnih snaga. "Ne možemo samo promatrati", kaže. Pritom misli i na ljude u Europskoj uniji.

Humanitarna organizacija: EU treba povećati pritisak

Humanitarna organizacija Inicijativa medija za ljudska prava zalaže se za uspostavu međunarodne posredničke misije Ujedinjenih naroda kako bi se postiglo oslobađanje civilnih talaca. "Nadamo se da će EU uvesti više sankcija protiv onih koji su počinili zločine, na primjer, direktora zatvora u kojima se ti ljudi drže zarobljeni. Prvi korak je da se skrene pažnja", kaže Olha Rešetilova, glasnogovornica organizacije.

"Ovdje se ne radi samo o premještanju već o zatvaranju, mučenju i smrti u zarobljeništvu." Europski parlamentarac Petras Austrevicius obećava da će se zauzeti za interese pogođenih osoba i njihovih obitelji.

Pokretanje javnosti može donijeti uspjeh, smatra aktivistica Olha Rešetilova. Ona je bila prisutna i na sastanku ministara i ministrica vanjskih poslova Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE) u studenom u Skoplju. Tamo je bio i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. On je tada morao saslušati oštre kritike zbog ruskog agresorskog napada na Ukrajinu.

Nekoliko dana kasnije, kako kaže Olha Rešetilova, oslobođeno je nekoliko osoba za koje se njezina grupa zalagala na marginama OSCE-ovog sastanka. Njoj nije poznato je li postojala neka veza između ta dva događaja, ali je, kaže, tada ruska strana reagirala. "Ako skrenete pozornost na svoje voljene, to povećava njihove šanse da budu oslobođeni", zaključuje ona.