Kek za Index: Hajduk nikad nije bio samo Livaja. Sad i drugi vide ono što sam govorio
MATJAŽ KEK (62) je nogometno ime koje pratiteljima nogometa u Hrvatskoj ne treba posebno predstavljati. Na klupi Rijeke proveo je gotovo šest godina i ostvario najveće uspjehe u povijesti kluba, uključujući dosad jedini naslov prvaka Hrvatske 2017. godine. Nakon odlaska iz Rijeke 2018. godine ponovno je preuzeo vođenje slovenske reprezentacije te se nedavno s njom kvalificirao na Europsko prvenstvo, i to nakon 24 godine. Ujedno je odveo Sloveniju na njezino zadnje Svjetsko prvenstvo 2010. godine.
S aktualnim slovenskim izbornikom, ali i stalnim pratiteljem događanja u hrvatskom nogometu, razgovarali smo o utrci za naslov prvaka u SuperSport HNL-u. Posebno smo se dotaknuli tri istaknuta kluba u toj borbi, opće kvalitete nogometa u ligi, odnosa slovenskih i hrvatskih klubova te, dakako, slovenske reprezentacije i njegovih poslovnih planova nakon Eura.
U SuperSport HNL-u vodi se tijesna utrka za naslov prvaka, a Vaš bivši klub je vodeća momčad. Što mislite o trenutnoj situaciji u ligi i je li Rijeka dosad najviše pokazala?
Sad kada je svima jasno da će to biti vjerojatno troboj za naslov prvaka, sve skupa dobiva novu dimenziju. Očekivao se dvoboj, ali na kraju se umiješao treći, i to vrlo dobro i kvalitetno. Tablica rijetko ne pokazuje istinu. Rijeka je sada potpuno zasluženo na vrhu, ali činjenica je da je ostalo još dosta do kraja i bit će to zanimljivo prvenstvo u kontekstu borbe za titulu.
Ako gledamo tablicu prema dolje, Rudeš se očito ne može spasiti, tako da je fokus na troboju na vrhu, koji će biti jako zanimljiv. Rijeka je sada u najboljoj situaciji jer dva boda prednosti nešto znače, ali sada dolaze utakmice s direktnim suparnikom, a treba zadržati fokus i nivo igre i u tzv. malim utakmicama. Po prikazanom do sada, Rijeka zasluženo vodi u ligi.
U čemu je tajna Rijeke da gotovo svaku sezonu složi konkurentnu momčad unatoč tome što nema proračun za plaće i transfere kao Hajduk, a još manje kao Dinamo?
Izuzetno je bitno da su kroz sve te godine od dolaska Damira Miškovića na čelo Rijeke ljudi ostali čvrsto na zemlji. Uložili su u infrastrukturu i napravili velik iskorak u ozbiljnosti klupske strukture. Oni su realni i uvijek rade unutar svojih okvira. Mislim da sada, nakon rezultatskih uspjeha u prethodnim godinama, u ovoj garnituri Rijeke postoje ljudi koji znaju pobjeđivati i osvajati.
Znaju napraviti i pravu atmosferu oko kluba, koja će u ovakvom troboju možda i odlučiti o naslovu prvaka. Ljudi u klubu odlično prate tržište, igrače koji su zanimljivi klubu i dovoljno su objektivni da znaju procijeniti tko je realan za dovođenje, ali posebno je važno što su samokritični te su shvatili da su prošle godine negdje pogriješili. Snaga kluba je u tome što je te pogreške ispravio bez potresa, panike i senzacija.
Okrenuli su stvari u pozitivnom smjeru te su opet pronašli igrače koji Rijeci daju drugu dimenziju i koji su za klub pojačanja. Nema velike tajne, jednostavno znaju prepoznati igrača koji će se uklopiti u okruženje. Na kraju krajeva, prepoznali su situaciju i oko stručnog stožera te su nakon odlaska prošlog trenera opet pronašli čovjeka koji se uklapa u kvarnersko okruženje i dijeli energiju kluba.
Što se tiče proračuna, naravno, više novca olakšava da se u kontinuitetu održavaš u nekom kvalitetnom razredu, ali ako ne znaš prepoznati igrače i ne znaš ih ukomponirati u cjelinu, onda nikakvi novci ne pomažu. Oslanjati se samo na to da ti je proračun veći od drugih klubova nije dovoljno bez rada i neminovno vodi u probleme, kao što ih sada ima Dinamo unatoč najvećem proračunu u Hrvatskoj. I kada sam ja bio trener Rijeke, nismo imali novca kao Dinamo pa smo svejedno osvojili prvenstvo i Kup.
Pozitivna atmosfera oko Rijeke i mirnoća kluba omogućuju da se, kada igrači, treneri i sportski direktori odlaze iz kluba, uvijek pronađu neki novi model i novi ljudi koji su spremni preuzeti odgovornost. Rezultati sve pokazuju jer možeš imati sreće u jednoj ili dvije utakmice, ali definitivno nema veze sa srećom kada si prvi nakon 22 utakmice.
Iako je potpuno legitiman kandidat za naslov prvaka, Dinamo igra sezonu ispod svojih standarda. Što mislite, u čemu je trenutno problem Dinama? Je li to samo kvaliteta ili cjelokupna atmosfera oko kluba pa nema mirnoće kao u Rijeci?
Moram napomenuti da ja ipak gledam cijelu situaciju sa strane te nisam detaljno upućen u problematiku. Moje je viđenje da je u Dinamu došlo do kulminacije loših stvari, počevši od situacije u samom klubu izvan terena. No važno je napomenuti da je Dinamo prošle godine imao puno odlazaka stožernih igrača koji su klubu donosili kvalitetu više, što mora ostaviti traga. S druge strane, kad si serijski pobjednik, očekivanja su uvijek velika. Kad dođeš u Dinamo, moraš znati živjeti s pritiskom.
Što se tiče atmosfere, ja ne bih rekao da je to baš tako loše. Primjer je zadnja utakmica s Lokomotivom, gdje su navijači Dinama stvorili stvarno jako pozitivnu atmosferu. Bilo je već ovakvih godina kada Dinamu nije išlo najbolje i mislim da će se navijački puk Dinama, koji nije nimalo malen, jako aktivirati i pokušati pomoći klubu. Taj pritisak u Dinamu je specifičan i treba se znati nositi s tim, a tu je Rijeka u maloj prednosti.
Svi žele biti prvaci, ali ako Rijeci to ne uspije, ništa posebno se neće dogoditi. U Dinamu, i posebno sada u Hajduku, drugačije se razmišlja, ili barem navijači drugačije razmišljaju, na način da ako ove godine ne osvoje titula, onda nikad neće. To je nepotrebno, nogomet će se igrati i nakon ove sezone.
Jasno je da je u Dinamu sada taj pritisak očekivanja velik jer su godinama pobjeđivali u serijama, igrali važnu ulogu u Europi i nosili hrvatski koeficijent, ali došlo je do velikih promjena u strukturama kluba. Neki igrači su otišli i treba vremena da se sve posloži. Mene kao trenera naravno najviše zanima teren, a na kraju dana tamo je najveći problem ipak odlazak svih tih igrača koje se ne može baš tako lako nadomjestiti.
Što mislite o trenutnoj situaciji u Hajduku? Klub je u par godina narastao i dosta uložio da dođe na razinu koja se od njega povijesno očekuje, a pritisak da se osvoji titula nikad nije bio veći. Je li to problem za igrače i trenera koji nose teret neuspjeha nekih ljudi koji su tamo bili prije njih?
Normalno je kada dugo ne osvojiš prvenstvo, da svake godine očekivanja da se to dogodi samo rastu. Hajduk je stvorio dobar temelj za ostvarenje toga. Što se tiče tog pritiska, moje je viđenje da ako želiš biti najbolji u bilo kojem sportu i osvajati trofeje, moraš se znati s tim nositi. Ako naučiš taj pritisak shvaćati kao privilegij, kao nešto što ti daje energiju i gura te naprijed kada dođeš u situaciju da ne ide sve kako si zamislio, taj ti pritisak može biti velika snaga, a ne otegotna okolnost.
Hajduk treba razmišljati samo o sebi i ne gledati prema Dinamu i Rijeci. Ako gledaš sebe i napraviš najbolje što možeš, onda ako je netko bolji, to nije nikakva drama, nego sport. Nogomet će se igrati i nakon ove sezone, tko god osvoji titulu. Ako si napravio sve što si mogao, onda imaš temelj za novo prvenstvo i novi pokušaj proboja u Europu.
Što se tiče samog terena, i tu je puno novih igrača dolazilo u serijama. Radi se stalna selekcija i treba shvatiti da nije dovoljno samo dovesti tri igrača pa će sve bolje funkcionirati. Ništa se ne događa samo od sebe, moraš prepoznati situaciju, stvoriti igru i ukomponirati igrače da bi mogli funkcionirati u nekoj harmoniji, sistemu i organizaciji. Bez toga se ne može pobjeđivati u serijama, a da budeš prvi, to moraš raditi.
U nastavku sezone to zasad uspijeva Rijeci i oni su posebno u zadnje dvije utakmice poslali vrlo bitnu poruku Dinamu i Hajduku. Ta poruka je da imaju širinu i ne boje se trenutka kada neće igrati dva ili tri bitna igrača, nego će netko drugi dobiti priliku. Taj netko je pun želje za dokazivanjem i ima samouvjerenost da može igrati. Poruka da možeš pobjeđivati kad ti fali nekoliko bitnih igrača iznimno je snažna.
Hajduk još nije u tom trenutku iako treba istaknuti da je utakmica protiv Slavena, posebno u drugom poluvremenu, pokazatelj da se tome približava. To je normalno jer igrači imaju više treninga skupa i sve bolje će funkcionirati. Izuzetno je bitno i što su uvjerljivo dobili utakmicu bez Marka Livaje, da sami vide ono što ja cijelo vrijeme mislim - da Hajduk nikad nije bio samo Marko Livaja. Koliko god igrač bio dobar, on sam ne može sve nositi i sam raditi.
Da se samo kratko vratim na pritisak, igrači moraju znati da je taj pritisak igranja za Hajduk zaista samo privilegij. Ne može biti negativno da je toliko ljudi iza tebe, da navijački puk toliko prati klub gdje god igra i stvara atmosferu. Po mom mišljenju, za sportaša ne može postojati ništa bolje. Ako ne znaš živjeti s pritiskom, ne možeš biti najbolji, a to je cilj svakog pravog sportaša.
Ako Hajduk na kraju sezone ne osvoji titulu, ja sam milijun posto uvjeren da će ga ti navijači na ljeto voljeti još više i živjeti za njega još više unatoč tome što će biti razočarani. To je jednostavno nogomet, netko se na kraju veseli, ostali su tužni, ali zbog tih emocija je toliko interesantan i toliko ga se prati i voli.
Što mislite o kvaliteti nogometa u HNL-u, posebno kada je usporedite s razdobljem u kojem ste bili trener Rijeke?
Čujem i čitam razmišljanja pojedinaca da je liga u padu i da je kvaliteta sve slabija. Što se tiče usporedbe s razdobljem kad sam ja tu radio, izrazito je teško uspoređivati nešto iz godine u godinu, a kamoli s odmakom od nekoliko godina. Neka su druga vremena, realno se nismo baš nauživali u životu kroz koronu i cijelu tu situaciju. Ono što želim reći jest da ne treba uspoređivati tako stvari.
Hrvatska liga, kao i slovenska, uvijek će biti takva da će najbolji igrači odlaziti. Nažalost, to je realnost jer su hrvatski klubovi ovisni o prodaji. Njihova egzistencija uvjetovana je time da prodaju svoju najveću kvalitetu. Nekad se odlasci brzo nadomjeste, a nekad ipak treba više vremena. Liga je puna potencijala i to je njena snaga. Što dulje klubovi uspiju zadržati te potencijale da se razvijaju u HNL-u, a ne vani, liga će biti bliže europskom nogometu. Najbolji će na kraju uvijek otići i s tim treba živjeti.
Jako dobar primjer kluba koji dobro nadomješta odlaske je Lokomotiva. Njima treba samo čestitati na načinu razmišljanja i ideologiji kluba, posebno na tome kako uspijevaju tu ideju provesti u djelo, što se vidi na terenu. Oni svake godine izgube strašnu kvalitetu što se tiče pojedinaca, a uvijek izbacuju nove talente i guraju ih u prvu momčad.
S druge strane, mislim da je došlo vrijeme da se opet konkretnije krene s poboljšanjem uvjeta za rad i za igranje. U jednom trenutku, prije par godina, to se dosta dobro radilo jer su klubovi dobili nove travnjake, no sada je to nekako stalo. Po meni je to prioritet da ljudi koji o tome odlučuju stvore uvjete za igranje, a na kraju krajeva, i uvjete za gledatelje. Medijski je liga super popraćena, svaka utakmica je u prijenosu, postoji više emisija s analizama i to je sve skupa na jako dobroj razini.
Hrvatski klubovi puno surađuju sa slovenskima u smislu da im šalju igrače na posudbu, a Hajduk ima i formaliziranu suradnju s Radomljem. Trenutno u slovenskoj prvoj i drugoj ligi igra 96 hrvatskih igrača. Tko ima u takvom odnosu više koristi i je li to dobro za slovenski nogomet u cjelini, pa i u kontekstu reprezentacije?
To je jako zanimljivo jer isto tako velik broj slovenskih igrača igra u Austriji umjesto u domaćoj ligi. Meni je to malo nelogično bez obzira što igrač razmišlja o tome da u karijeri zaradi pa ide tamo gdje je kapital jači. I ja sam bio 11 godina stranac u Austriji, a potom šest godina u Hrvatskoj i znam kako je to težak kruh. Tako da nemam problem s dolaskom hrvatskih igrača u Sloveniju, ali toliki broj jasno sugerira da svi nemaju kvalitetu koja podiže razinu slovenskog klupskog nogometa.
Treba razmišljati o smanjenju odlaska mladih slovenskih igrača u susjedne zemlje jer to ni za njih nije dobro u nogometnom smislu. Ako nemaš uvjete za razvijanje tih igrača i puštaš igrača koji je perspektivan i talentiran da ode za 10 tisuća eura, a onda klubove puniš igračima koji ne donose rast kvalitete, dolaziš u disharmoniju i to nema smisla.
Tako gledam i na tu veliku brojku Hrvata u slovenskim ligama. Nisam protiv stranih igrača, ali oni moraju donijeti kvalitetu. Ako ih klubovi dovode samo da bi popunili kadar jer su možda jeftiniji od nekog domaćeg ili iz nekog sličnog razloga, onda je to promašen put.
Ljudi koji vode klubove imaju veliku odgovornost i treba ih pustiti da svaki za sebe odluči koji je najbolji način upravljanja klubom. U Hrvatskoj igrači isto odlaze mladi, ali bolje je pogođen trenutak za odlazak kod većine. Treba imati hrabrosti stati iza projekta, razvijati igrača i onda ga prodati u trenutku kada su time zadovoljni i klub i igrač.
Igraču je lakše dokazivati se vani kada već ima nešto iza sebe i kada ga je novi klub primjereno platio. Nije lako mladom igraču koji prebrzo odlazi u inozemstvo tamo se dokazivati, a imamo puno primjera u Hrvatskoj i Sloveniji da se brzo vraćaju razočarani jer vani nisu uspjeli, a izgubili su neko vrijeme.
Vratili ste slovensku reprezentaciju na veliko natjecanje nakon dugo vremena. Mislite li da to može biti pravi zamašnjak da se općenito digne kvaliteta nogometa u Sloveniji i jeste li zainteresirani da nakon izborničke funkcije radite na nekoj drugoj poziciji unutar saveza, gdje biste mogli imati utjecaj na razvoj nogometa?
Iskreno, ne. Najbolje se osjećam kad sam na terenu. Koliko god mi je izbornička funkcija privilegij, čast i zadovoljstvo, ipak mi ponekad nedostaje svakodnevno treniranje i cijeli taj proces koji trener ima u klupskom nogometu. Za mene je naš uspon počeo u Ligi nacija kada smo dobro igrali i ostali u B grupi pored Švedske, Norveške i Srbije. To nisu nimalo bezvezne reprezentacije i taj rezultat je bio temelj za kasnije kvalifikacije. U njima smo s 22 boda sasvim zasluženo otišli na Euro. Nema govora o sreći ili slučajnosti.
Svakako se nadam da će pozitivan rezultat reprezentacije utjecati na to da se o nogometu više misli i da se donese jedna nova energija. Moram istaknuti da naše mlade selekcije pokazuju velik napredak, od U-17 do U-21 reprezentacije koja ima dosta dobru situaciju na početku novih kvalifikacija. Nadam se da će ljudi u klubovima pronaći pravi put da iskoriste pozitivan zamah, bilo kroz ulazak stranog kapitala, bilo kroz oslanjanje na mlade igrače. Najgore je biti nešto napola, ni razvojna ni kvalitetna liga u punom smislu.
Sada se više priča o nogometu u Sloveniji, a jako dugo smo bili u sjeni rukometa, odbojke, košarke, a da ne govorim uopće o pojedinačnim sportovima koji su glavni. Sada se to polako mijenja i vjerujem da će ići u smjeru kao kad je bilo dobro razdoblje dok je Maribor igrao u Ligi prvaka. Prošlo je puno vremena otkad je neki slovenski klub imao takav rezultat, a puno je vremena prošlo i otkad je reprezentacija igrala na Europskom ili Svjetskom prvenstvu.
Bilo bi stvarno loše da se ova pozitivna atmosfera ne iskoristi i da se ne počne još kvalitetnije raditi, ulagati u infrastrukturu i pojačavati medijsku praćenost kako bi mladi ljudi dobili veći interes za nogomet. Bilo bi loše da se samo privremeno živi od jednog rezultata i zaboravi da se treba ulagati da bi se nešto dobilo. Kad si malen kao Slovenija, moraš više raditi od onih koji raspolažu boljim uvjetima i financijama u nogometu, nema tu velike filozofije.
Za kraj, gdje se vidite nakon Eura? Rekli ste da Vam nedostaje klupski nogomet, a ne može proći nijedna smjena trenera u Hrvatskoj, barem u jačim klubovima, a da se Vas ne spomene kao kandidata za klupu.
Ja imam ugovor koji me veže za savez do Eura, ali već smo počeli neke razgovore i očekujem da će se u idućih par dana to razriješiti. Ne volim da se moje ime provlači kroz špekulacije jer je toga u zadnjim godinama previše. Moja razmišljanja su usmjerena na to da se što bolje spremimo za Euro. Već je izvučena i grupa Lige nacija, a ja želim nastaviti taj put s jednom sjajnom grupom igrača i stručnim stožerom koji je napravio velik posao.
Što se tiče hrvatskih klubova, naravno da je lijepo da si ostavio trag i da te se sjete. Ja sam nešto dao hrvatskom nogometu, ali i hrvatski nogomet je itekako nešto meni dao. Ali ponavljam, ne volim da se mojim imenom tako stalno špekulira i usmjeren sam samo na sljedeći korak, a to je priprema reprezentacije da na Euru ostvarimo što bolji rezultat.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati