AKO SE PITATE zašto nema mnogo dokaza o sudjelovanju ukrajinskih tenkova Challenger 2 britanske izrade u velikim borbama, nedavni intervju s jednom posadom tenka mogao bi pružiti neke odgovore. Oni kažu kako iz svojih tenkova, skrivenih u zaklonu drveća na teritoriju pod ukrajinskom kontrolom, paljbu otvaraju na ruski teritorij na udaljenosti od tri kilometra, dok dronovi usmjeravaju napade. Navodno to često čine – noću.

Mete su ruske utvrđene pozicije, ali “zasad ne vozila”, kaže jedan član posade.

Tenkovi Challenger 2, od kojih se 14 nalazi u ukrajinskoj 82. brigadi, podržavaju pješake. To je obratno od uobičajene doktrine u kojoj pješadija pruža podršku tenkovima. U tom smislu, Challengeri funkcioniraju više kao mobilno naoružanje nego kao pravi tenkovi – brzih napada je malo.

Posada u intervjuu objašnjava zašto. “Kretanje po terenu je teško”, kaže jedan. “Za naše tlo, ovaj tenk (koji teži 71 tonu) je težak", prenosi Forbes.

To “naše tlo” je poljoprivredna regija Zaporižje na jugu zemlje, gdje se 82. brigada pridružila ukrajinskoj protuofenzivi prošlog ljeta kako bi učvrstila nove pozicije nastale napretkom Ukrajine oko grada Robotinea, nekih 15 kilometara južno od ranije linije fronte.

Rusi uništili Challenger, nastala velika eksplozija

Jedan Challenger pogodio je ruski protutenkovski projektil tijekom kretanja oko Robotinea usred bijela dana, krajem kolovoza ili početkom rujna. Dok je posada bježala, punjenje za streljivo tenka navodno je zahvatila vatra, izazvavši eksploziju koja je uništila tenk.

To je jedini provjereni gubitak Challengera u ukrajinskoj službi. Drugi su navodno još uvijek aktivni, pružajući podršku ukrajinskoj pješadiji koja pokušava proširiti radijus oko Robotinea i obraniti grad od ruskih protunapada.

Pucanje iz drveća na ruske utvrde udaljene tri kilometra možda zvuči dosadno, ali nije. Neprestanu prijetnju predstavljaju im ruski projektili, dronovi i artiljerija. Ipak, tenkisti 82. brigade kažu kako su se navikli, iako se nisu opustili. “Prva misija uvijek je najstrašnija”, kaže jedan. “A poslije… ljudi se na sve mogu naviknuti.”

Nejasno je misle li isto i Rusi koji su meta vatre Challengera. Ovi britanski tenkovi najteži su u čitavom ratu, a djeluju impozantno čak i na velikim udaljenostima. “Čuli smo njihove radio komunikacije koje smo presreli,” kaže jedan član posade.

“Primijećeno kretanje vozila”, rekao je navodno jedan ruski promatrač. “Koje vozilo?” pitao je drugi. “Ne znam”, odgovorio je prvi. “Ogromno je i glasno!”