U NOĆI kad se utopio, 14-godišnji Obada Abd Rabbo bio je kolebljiv. "Ne znam plivati", ponavljao je ljudima oko sebe dok su se u mrklom mraku spuštali prema ledenim valovima. Obadin stariji brat, 24-godišnji Ayser, uhvatio ga je za ruku. Ovo je bio treći put u devet mjeseci otkako su napustili Siriju da su se uputili na more. I svaki put je Obada govorio isto - da se boji i da ne zna plivati.

Obada i Ayser bili su među petero ljudi koji su se te noći utopili nekoliko metara od obale sjeverne Francuske - prvi koji su stradali dok su malim čamcem pokušavali prijeći u Ujedinjeno Kraljevstvo 2024. godine.

BBC je rekonstruirao Obadino putovanje iz Sirije - koristeći videosnimke, poruke i intervjue s rođacima braće i drugima koji su ih pratili. Otkrilo se da su neka djeca pod iznimnim pritiskom roditelja, rodbine i krijumčara. BBC je došao i do šire priče o motivima i strategijama onih koji žele doći do Ujedinjenog Kraljevstva i utjecaju mjera odvraćanja koje su uvele britanska i druge vlade.

Tijekom prošlih mjeseci, ljudi koji su okruživali Obadu na obali - gotovo njih desetak iz iste četvrti u Daraau, gradu u južnoj Siriji - pokušavali su ohrabriti dječaka, govoreći mu da bude jak, ali nije pomoglo.

Bilo je normalno da muškarci pokušavaju putovati, jer se žene smatraju slabijima, ali tu su noć s njima bile i dvije majke s djecom tinejdžerske dobi.

U gumenjak se utrpalo 60 ljudi

Gumenjak je bio u vodi i neki su se ljudi penjali u njega. Ukupno je bilo više od 60 ljudi koji su se nadali mjestu u čamcu, daleko previše za sigurnu vožnju. Krijumčari su podijelili zračnice motocikla s uputama da ih ne napuhavaju dok čamac ne bude na putu za Englesku.

Opadajuća plima brzo je počela povlačiti čamac, odvlačeći ga prema dubljoj vodi. Bilo je rano ujutro u nedjelju, 14. siječnja, i vjetar je dovoljno opao da su krijumčarske skupine pokušavale pokrenuti prve prijelaze 2024. godine.

Ubrzo je nastala bjesomučna strka ljudi koji su se pokušavali popeti na čamac koji je odmicao od obale. Krijumčari su ih doveli u središte Wimereuxa, malog ljetovališta sjeverno od luke Boulogne. Dok su se pokušavali ukrcati na čamac, strmo su se spuštali u duboku vodu.

"Nije to bilo ono što smo očekivali", rekao je jedan od preživjelih.

U svojoj postelji u zapadnom Londonu, još jedan od Obadine braće, 25-godišnji Nada neprestano je pogledavao u mobitel. Bilo je 1:00 u Londonu, 2:00 u Francuskoj. Nekoliko sati ranije Nada je razgovarao s braćom koja su se grijala oko vatre u improviziranom kampu ispod mosta u Calaisu. Njihovo teško putovanje bilo je pri kraju.

Nada je prošao isto ilegalno putovanje dvije godine ranije, ignorirajući savjete svog oca koji je smatrao da bi rat u Siriji mogao uskoro završiti. "Ali čekali smo 12 godina, a još nije gotovo. Nema sigurnosti", sjeća se Nada svojih riječi ocu.

Nada je odlučio otputovati u Englesku jer je jedan njegov stric stigao gotovo desetljeće ranije i dobio dopuštenje da ostane. Obojica su došla ilegalno jer, kako kaže Nada, nije bilo alternative.

Prema Asylum Aidu, dobrotvornoj organizaciji koja pruža specijalizirane pravne savjete osobama koje traže azil, u praksi ne postoji način da sirijski državljani podnesu zahtjev za azil bez osobnog dolaska u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Velika većina pokušava ilegalno prijeći granicu jer ne postoje vize za podnošenje zahtjeva za azil. Obiteljsko okupljanje - jedan od rijetkih legalnih putova - usko je definirano i vize se često odbijaju, ali neki ipak uspiju.

Malom broju također je odobren ulazak putem programa preseljenja, a statistike ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da je do rujna 2023. oko 325 Sirijaca dobilo dopuštenje za ulazak na ovaj način. Više od 90% Sirijaca koji podnesu zahtjev za azil u Ujedinjenom Kraljevstvu bude uspješno, zbog sukoba koji još uvijek bjesne u njihovoj zemlji.

Po dolasku u Englesku Nada je rekao kako je dobio prijetnje smrću u Damasku nakon što je optužen za nelojalnost vladi i da želi izbjeći regrutaciju u vojsku. U listopadu prošle godine Nada je dobio status izbjeglice i dopuštenje da ostane u Velikoj Britaniji pet godina. Nedavno je pronašao posao u skladištu u blizini Wembleyja. Sada pohađa tečaj engleskog jezika i nada se da će uskoro dovesti svoju suprugu iz Sirije i da će nastaviti studij prava u Engleskoj.

Obada je želio živjeti s bratom u Londonu

Ubrzo nakon dolaska u Ujedinjeno Kraljevstvo, Nada je potaknuo svoju braću iz Sirije da mu se pridruže. Obada je u Siriji pohađao školu. Njegova su braća mislila da je "vrlo dobar i vrlo pametan" i nadali su se da će možda postati liječnik. Bio je zaljubljenik u nogomet i uzbuđeno je razgovarao s Nadom o utakmicama Manchester Cityja.

Međutim, postoje naznake da su Obadu na putovanje poticali ili možda čak pritiskali i njegovi sve očajniji roditelji. Njegov otac Abu Ayeser imao je brojne zdravstvene probleme i nadao se liječenju u Velikoj Britaniji. Njegova majka Um Ayeser potvrdila je očekivanja da će se cijela obitelj okupiti u Ujedinjenom Kraljevstvu.

"Želio je živjeti s bratom u Londonu, a ubrzo nakon toga doveo bi majku i oca. To je bila cijela poanta njihovog odlaska, kako bi se njegov otac mogao liječiti u inozemstvu", rekao je muškarac koji je te tragične noći bio s Obadom.

Plan je bio manjkav od samog početka

Zapravo, plan je bio manjkav od samog početka. S obzirom na to da je već imao odraslog brata u Londonu, Obada kao maloljetnik ne bi bio u poziciji organizirati da ga roditelji legalno prate.

Obada je imao 13 godina kada se u svibnju 2023. zajedno s bratom Ayserom ukrcao na avion iz Damaska za libijski grad Benghazi. Sirijcima koji putuju u Libiju nisu potrebne vize, a ujak koji radi u Dubaiju pomogao im je novčano. No, nije bilo načina da mu se pridruže u Dubaiju jer tamo nema sustava azila.

U listopadu 2023. godine, nakon mjeseci čekanja u Libiji, braća su pokušala preploviti Sredozemlje u krijumčarskom čamcu, krenuvši iz glavnog grada Tripolija. No, presreo ih je tuniski patrolni brod i vratio u Libiju, gdje su pali u ruke lokalne milicije.

"Bili smo zatvoreni i mučeni mjesec dana", rekao je 23-godišnjak Faris, koji je često bio s njima na putu iz Sirije. Spavali su na golom podu, a često su ih hranili samo jednom dnevno, malom zdjelicom tjestenine. Na kraju, uz financijsku pomoć svog ujaka u Dubaiju, dva brata su uspjela kupiti svoju slobodu za 900 dolara po glavi.

U ovom trenutku, što nije iznenađujuće, Obada je počeo izražavati ozbiljne sumnje oko nastavka putovanja. "Bio je uplašen. Znali smo razgovarati s njim da ojačamo i da mu kažemo da ništa ne brine", sjeća se Faris.

Kad je grupa objavila da je pronašla drugog krijumčara koji ih je voljan odvesti u Italiju, Obada je nazvao svoje roditelje i rekao im da će mu ovo biti posljednji pokušaj prelaska Sredozemnog mora. Ako ne bude išlo, vratit će se kući.

No, ovaj put su uspjeli. Nakon 22 sata na moru, spasila ih je talijanska obalna straža kod otoka Lampeduse. Registrirale su ih lokalne vlasti, što im je otežalo podnošenje zahtjeva za azil u bilo kojoj drugoj zemlji EU osim Italije. Ipak, nakon što su pušteni, krenuli su iz Bologne u Milano, a potom preko granice u Francusku.

Nada je u međuvremenu i sam počeo sumnjati. Pravila za tražitelje azila postajala su sve stroža u Velikoj Britaniji. Ponovno je nazvao svoju braću: "Rekao sam im da idu u Njemačku ili Italiju, jer su ovdje postrožena pravila za tražitelje azila."

No braća su to odbila.

U teoriji, novi britanski zakon o ilegalnoj migraciji, koji je stupio na snagu u srpnju prošle godine, sada bi uskratio Obadi bilo kakvo pravo da zatraži azil i da ostane u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, zapravo nije bilo dogovora o tome kamo poslati ljude koji stižu malim čamcima, Obada bi najvjerojatnije završio kao i deseci tisuća drugih u onome što je Vijeće za izbjeglice opisalo kao "stanje trajnog limba" - živeći u Britaniji, ali bez jasne budućnosti.

Nadina braća nastavila su vlakom za Pariz. Nisu poznavali nikoga u Europi, ali najteži dio puta je sigurno prošao. "Želim doći ovamo u Ujedinjeno Kraljevstvo zato što si ti tamo", sjeća se Nada Obadinih riječi.

I tako su početkom siječnja Obada, Ayser i njihovih šest sirijskih prijatelja stigli u Calais. Podigli su šatore ispod mosta, pokušavajući izbjeći francusku policiju koja je ponekad oduzimala šatore i naređivala izbjeglicama da "krenu dalje".

BBC je razgovarao s lokalnom dobrotvornom organizacijom koja je htjela pomoći grupi u Calaisu. Obada je dobio sklonište kao maloljetnik, ali je rekao da želi ostati s bratom. Organizacija je bila u kontaktu s još najmanje dva tinejdžera koji su se ukrcali na isti čamac.

Predstavnik dobrotvorne organizacije rekao je za BBC da su krijumčari u Calaisu spriječili neke od tih ostalih dječaka da "sami odluče" te da su se također osjećali "pod pritiskom svojih obitelji".

Nakon više od tjedan dana sirijski krijumčari, kojima su platili po 2000 eura da ih prevezu u Ujedinjeno Kraljevstvo, rekli su skupini da se pripremi. Prognoza je bila dobra. Krenuli bi u subotu navečer.

"Vrištali su i tražili pomoć"

Vjetar je utihnuo duž obale. No, temperatura je bila tek malo iznad nule, a more tek sedam stupnjeva Celzijevih. U mraku u Wimereuxu, Obada se pridružio ljudima koji su se pokušavali ukrcati na gumenjak dok se udaljavao od obale. On i Ayser našli su se u hladnom moru.

"Počeli su vrištati i tražiti pomoć", rekao je Faris, koji se uspio vratiti na obalu i već je pomagao izvući ljude iz vode. Ali u mraku nije mogao razaznati gdje je Obada: "Nisam ih više mogao vidjeti. Nestali su u vodi. Voda ih je povukla i nisam ih mogao dohvatiti. Nismo znali da će biti ovako duboko."
Francuska policija bila je u patroli u blizini. Dodatna sredstva iz Ujedinjenog Kraljevstva omogućila su Francuskoj da poveća broj policajaca u tom području, ali još uvijek ih nema dovoljno za nadzor svakog dijela obale dugačke oko 150 km.

Na mjesto događaja u 2:15 stigli su mornarički helikopter i patrolni čamac. Spasioci su pomogli u liječenju 20 migranata koji su patili od hipotermije, ali Obada nije bio među njima.

"Još uvijek to čujem u svojoj glavi, vrištanje, vrištanje do smrti", prisjetio se časnički namjesnik Maxime Menu, koji je te noći uronio u ledenu vodu u drugoj spasilačkoj misiji na istom području.

Nekoliko minuta kasnije Nada je primio telefonski poziv u Londonu: "Obojica su nestala." Zvao je još jedan od Sirijaca u grupi. Uspio je izvući Aysera iz vode, ali prekasno. A onda je i Obadino tijelo izvučeno na obalu. Budući da nisu znali plivati, obojica su se utopila možda 10 metara od obale.

Nada se grčio u suzama prisjećajući se odgovora na poziv. Počeo je jecati. BBC-jevi reporteri pitaju ga bi li ostao u Siriji da je tada znao ovo što sada zna. "Da. Nakon onoga što se dogodilo Ayseru i Obadi, ostao bih u Siriji", odgovorio je Nada.

Osjećate li se krivim što ste ga potaknuli na putovanje? "Da. Da", govori Nada.

Sljedeće večeri oko 100 mještana iz Calaisa i nekolicina migranata okupili su se u središtu grada kako bi minutom šutnje odali počast petorici mrtvih i dodali Obadina i Ayserova imena na dugi svitak s popisom onih koji su smrtno stradali pokušavajući prijeći La Manche zadnjih godina.

"Želimo vidjeti svoju djecu posljednji put"

"Najveća pogreška su europski zakoni koji izbjeglicama život čine nemogućim. Koji im ne daju nikakva prava. Koji im čine život ovdje u Calaisu i diljem granica nemogućim. I to moramo zapamtiti. Ovo je pogreška europskih zakona", rekla je jedna Francuskinja tužnoj gomili.

Obadini roditelji poslali su BBC-ju snimku prazne sobe svog sina u Siriji.

"Želimo vidjeti svoju djecu posljednji put. Ovo je moja jedina molba. Imao je imao 14 godina. Želim ga vidjeti prije nego što bude pokopan", rekla je njegova majka Um Ayeser između jecaja.

Mnogi će biti skloni kritizirati njegove roditelje i obitelj što su riskirali život djeteta na tako opasnom putu. Drugi, ne samo oni s izravnim iskustvom života u ratnim zonama poput Sirije, možda će reći da su roditelji to učinili iz očaja.

Čini se vjerojatnim da će Obadino tijelo, zajedno s bratovim, biti pokopano u Calaisu sljedećih dana. Francuske vlasti rekle su da ih neće biti moguće prevesti u Ujedinjeno Kraljevstvo, a troškovi prijevoza natrag u Siriju bili su, prema Nadinim riječima, previsoki da bi se o tome moglo razmišljati.